Paprika – lat. Capsicum

Paprika je jednogodišnja biljka iz obitelji pomoćnica (velebilja) – Solanaceae. Porijeklom je iz Amerike gdje se uzgaja već tisućama godina, a otud se je raširila po cijelom svijetu. Sam naziv paprika kod nas se koristi za cijelu biljku, dok se u nekim dijelovima svijeta taj naziv koristi za začin u prahu napravljen od samljevenog suhog ploda paprike. Prema Wikipediji, riječ paprika je hrvatska riječ koju su posudile gotovo sve europske zemlje. Mađarska je država koja se je najviše proslavila po uzgoju i preradi paprike.

Sam rod Capiscum sastoji se od 20-27 vrsti, od kojih se 5 vrsti uzgaja za jelo: C. annuum, C. baccatum, C. chinense, C. frutescens i C. pubescens. Plodovi jako variraju u boji, obliku i veličini i unutar samih vrsta. Danas se u svijetu uzgaja oko 50 sorti paprike, a najviše od vrsta C. annuum i C. frutescens . Uglavnom, najviše se uzgajaju paprika babura i rog (velikog slatkog mesnatog usplođa – C. annuum), te male chilli paprike.

Plodovi većine paprike sadrže kapsaicin, koji paprikama daje peckav, žarkast okus. Jedino ga paprika babura ne sadrži. On štiti sjeme od sisavaca, a dok paprika dozori pocrveni, a tad crvena boja privlači ptice koje raznose njeno sjeme. Chilli paprike su važan dio američke narodne medicine, a i danas se u modernoj medicini koriste za poticanje cirkulacije i kao anlegetik. Također se često spominju i kao lijek protiv raka. Mogu se koristiti i za biološku kontrolu nametnika, upravo radi spomenutih “žarećih” svojstava. Jednostavno se nekoliko komada ljutih papričica samelje i pomiješa s 1 litar vode, te njima prskaju biljne uši koje napadaju biljke.

Paprika se uzgaja sjetvom u rano proljeće, već u veljači. Ako to vrijeme propustite, zapravo još i ožujak neće biti prekasno, ali u svakom slučaju čim prije to bolje.

Sjeme možete sijati u zasebne posudice po 2 kom skupa (npr čašice od jogurta, ali obavezno napravite rupu na dnu radi otjecanja suvišne vode), ili u malo veće teglice više sjemenki, pa kasnije rasađujte po 2 biljke u zasebne posudice. Dakle pripremite supstrat u posudice, zalijte, gore rasporedite sjemenke (na slici su ipak malo pregusto, ups), prekrijte tankim slojem zemlje i sjetva je gotova. Ja do nicanja još gore stavljam najlon i pričvršćijem ga gumicom, da se zadrži vlaga i toplina, to pospješuje nicanje. Čim biljke niknu najlon se miče, a i prije je potrebno svakodnevno barem jednom dnevno otvarati tj dizati najlon radi provjetravanja (više).

Paprika je jako ćudljiva kod nicanja, ako ima previše vlage i nedovoljno topline -sjeme neće niknuti nego istruliti. Stoga se preporuča čim ranija sjetva – za slučaj da vam od prve ne uspije. Ove godine čak niti mojoj baki, koja već preko 60 godina sije svoje paprike – prva sjetva nije uspjela nego joj je svo sjeme istrulilo – stoga uvijek računajte na tu mogućnost. Zato nikad nemojte odjednom posijati svo sjeme koje imate. Sjeme počinje nicati u najboljem slučaju već za nekih 10-tak dana, pa sve do mjesec dana.

Ono što je zanimljivo kod malih papričica dok niču iz sjemenja je način kako se izvlače iz vanjske ljuske sjemenke – ako je jako suha tad je to prilično teško, zato je dobra solucija opet onaj prije spomenuti najlon preko teglice, ili ako to nemate a vidite da je problem izvuči se prvim listićima iz ovojnice – poprskajte malo vodom da omekša. Male biljčice ja držim na prozorskim daskama. Ponekad je sve idealno, ali ponekad ima i problema s uzgojom u zatvorenom. Treba paziti da imaju dosta svjetlosti da se ne izduže, pa budu slabe i polegnute. Često ih u zatvorenom u teglicama napadaju zemljišne štetne gljivice – crna noga sadnica, padavičastost (Phoma lingam). One uzrokuju polijeganje mladih sadnica – biljčice se naglo sužavaju pri osnovi stabljike i polijegaju te odumiru. Ako spazite da se počinju tako polijegati – čim prije ih rasadite, možda nešto spasite. Ova se bolest uglavnom pojavljuje na mladim biljčicama tijekom sijanja u zatvorenim i nedovoljno prozračnim prostorima, te kod preguste sadnje.

Često se unutra javljaju i problemi s bijelim mušicama – štitasti moljac koji isisava biljne sokove na poleđini listova i tako uništava mlade biljke. Za to možete nabaviti sredstvo na bazi buhača i prskati. U sobnim uvjetima česte su i šampinjonske mušice, crne “skakutave” mušice čije su ličinke mali bijeli «crvići» (nematode, glistaci) koji uništavaju korijenje mladih presadnica. I u tom slučaju potrebno je ispiranje korijenja mlakom vodom i hitno presađivanje.

Nakon što biljčice malo porastu, ako ste ih sijali kao ja u jednu teglicu, potrebno ih je presaditi u zasebne teglice (može čašice od jogurta), skupa po 2 komada. Čim malo zatopli, počnite ih iznositi van da se počnu privikavati na vanjske uvjete, ali nemojte odmah direktno cijeli dan na jako sunce ili jak vjetar – to ih može uništiti. Poželjno je već unutra svaki dan prema njima malo mahati lepezom (odnosno novinama) da ojačaju, priviknu se na vjetar, a iznosite ih postupno, u polusjenu pa svako malo sve više na sunce, preko noći opet unutra. Ako ih direktno odmah iznesete van bez privikavanja i posadite na otvoreno, jače sunce i vjetar jako će im naštetiti, čak i u krajnjem slučaju uništiti ih.

Paprika se sadi na otvoreno u kontinentalnim krajevima kad prestane opasnost od mrazeva, dakle početkom svibnja. Ja ih sadim kako ih i pikiram – po 2 biljke skupa u jedan grmić. Tako su me učile baka i majka, jer po njihovom iskustvu tako narastu lijepi rodni grmići, uštedi se prostor, i bez problema rastu skupa po dvije biljke.

Paprika jako brzo počinje cvasti i brzo se pojavljuju mali plodovi nakon cvatnje. Ja ne mogu odoljeti prvim plodovima paprike dok počinju na vrtu, već malecke odmah pojedem na vrtu, ti su najslađi:)

Paprika rodi i raste sve do prvih mrazeva, stalno tjerajući na vrhovima grana nove pupoljke.Potrebno ju je redovito obirati kako bi potaknuli razvoj novih plodova.

Kao međukulturu često sadim među paprike zelje i kelj, dosad uvijek mi je to bila dobra kombinacija. Često mi tu zaluta i poneki neven, ili drugi cvijetak.

Postoje sorte koje rastu prema gore, i sorte koje rastu prema dolje.

Paprika je jako osjetljiva na velike promjene u količini vlage, a ponajviše na sušu. U slučaju previše vlage ili duge suše, često se pojavljuje vršna trulež plodova. Često čak izgnjile cijeli plodovi – to je tzv. vlažna trulež paprike. Da bi to izbjegli, ukoliko imate jako suho propusno tlo zaljevajte ju za vrijeme jake suše i malčirajte gredicu gdje rastu paprike kako bi zemlja čim duže zadržala vlagu. Ja ju osobno ne moram zalijevati niti za vrijeme vrućih suhih ljeta ako sve prije dobro pomalčiram, jer u mojoj ilovači se tada vlaga dugo zadržava, a malč istovremeno i štiti tlo od pregrijavanja sunca – što opet smanjuje šok od vrućina biljkama ljeti.

Od nametnika, kod mene ju ponekad napada kukuruzni moljac sa fotografije. Većina je ploda nakon tog nametnika nejestiva, iako dobro izgleda izvana. Ako vidite izbušene plodove maknite ih skupa s nametnikom na vrtu, da se ne bi dalje širio po vrtu.

Paprika se može jesti i sirova i kuhana, te se vrlo često priprema i ukiseljena za zimnicu, a može se i zamrzavati. Sušeni zreli prodovi smljeveni u prah su začin koji se koristi kao dodatak mnogim jelima. Sastavni je dio ajvara.

Paprika je izuzetno ljekovito povrće, ponajprije radi kapsaicina, koji sprečava zgrušnjavanje krvi, poboljšava cirkulaciju te ime oslobađa od simptoma kao što su hladne ruke i noge, vrtoglavice, a navodno djeluje preventivno i protiv napada migrene…. Također, to je jedno od povrća prepuno antioksidanata i najbogatije vitaminom C, a sadrži i već količine vitamina B6 i i provitamina A. Velike količine vitamina C i A štite tijelo od infekcija. Najviše vitamina imaju zrele – crvene paprike. Zelene i žute paprike nisu do kraja zelene – koje god da su vrste. Doduše, uglavnom se beru i koriste zelene, ali ako želite da stvarno dozori, onda pričekajte da pocrveni na stabljiki. Iz takvih se zrelih plodova uzima sjeme.

Dakle, sve paprike dok dozore postaju crvene (ili narančaste i žute), i tek iz zrelih plodova se uzima kvalitetno sjeme. Odaberite najljepše plodove na biljci i ostavite da na njoj dozore. Sjeme se uzima na način da razrežete zrelu papriku i sastružete sjemenke na papir ili sl, dobro posušite i spremite u papirnate vrećice. Sjeme ako se pravilno uskladišti može zadržati klijavost i do 5 godina.

Paprike se jako križaju. Unutar vrsti nije toliko primjetno križanje (npr između rog zelene i paradajz paprike). Za križanje prvenstveno mislim na chilli papričice. NIKAD ih nemojte saditi na vrt skupa s klasičnim paprikama, jer ćete se neugodno iznenaditi – sve paprike biti će nepodnošljivo ljute, dakle sve slatke verzije paprike. Pčelice i bumbari dobro odrade svoj posao:) Ja osobno chilli papričice uzgajam u teglama na terasi, a paprike na vrtu, tako sam više-manje sigurna da neće doći do križanja.

Sjeme više sorti paprika možete potražiti u katalogu biljaka iz biovrta OVDJE.

Prva ovogodišnja sjetva

Već početkom godine počela sam se spremati za sjetvu ove godine. Razdoblje dok nema ničeg na vrtu za uzgajati teško je, dok me okružuje samo sivilo i hladnoća. U to doba godine, kad pregledavam fotografije vrta prošlih sezona, osjećam nevjerojatnu čežnju, boje i šarenilo mi djeluju toliko nestvarno, tako živo i neodoljivo…

Vrećice sjemenja prevrtala sam po kutijama već od jeseni, i svako malo dok je bilo pogodno vrijeme sam prilikom svake šetnje neko sjeme piknula u zemlju…nek raste…

Najteže je za onih prekrasnih sunčanih dana, tada osjećam onaj «proljetni nemir» i neizrecivu želju da nešto radim u vrtu. Stoga sam već početkom godine napravila mjesta na prozorskim daskama za male teglice. Ali, rano je…. koliko god ja željela da čim prije počne proljeće, da se sve zazeleni, da posijem brdo novih biljaka i da sve to počne rasti i cvasti…ipak je još uvijek zima, a prestanak mrazeva u mom kraju je uglavnom tek početkom svibnja.

Mnoge biljke kliju brzo, i brzo rastu, a prozorske daske jednostavno nisu dovoljno, tek privremeno rješenje do trenutka sadnje na otvoreno. A do tada svašta može poći po zlu…u sobnim uvjetima biljčice se često previše izduže, pa budu slabe i polegnute, nerijetko propadaju ako nemaju dovoljno svjetlosti. Često ih u takvim uvjetima napadaju zemljišne štetne gljivice – crna noga sadnica, padavičastost (Phoma lingam). One uzrokuju polijeganje mladih sadnica – biljčice se naglo sužavaju pri osnovi stabljike i polijegaju te odumiru. Ova se bolest uglavnom pojavljuje na mladim biljčicama tijekom sijanja u zatvorenim i nedovoljno prozračnim prostorima, te kod preguste sadnje.

Često se tu javljaju i problemi s bijelim mušicama – štitasti moljac koji isisava biljne sokove na poleđini listova i tako uništava mlade biljke. U sobnim uvjetima česte su i šampinjonske mušice, čije su ličinke mali bijeli «crvići» koji uništavaju korijenje mladih presadnica. Imam svakakva iskustva…nekad sve tako super raste i napreduje, nekad mi na očigled sve prvo jako lijepo nikne, pa počne propadati…točno da osjećam potpuni očaj i nemoć dok vidim kako jedna za drugom mlada biljčica propada.

Isprobavala sam već svakakvu sjetvu, i na prozorske daske, i rano i kasno, i u negrijanom potkrovlju od ožujka nadalje, i ispod nadstrešnice i na terasi, i direktno na otvoreno…svake godine imam nova iskustva; nešto ispadne fenomenalno jedne godine, da bi iduće godine ta ista metoda dala katastrofalne rezultate.

Prošle godine mi je jako malo toga sijano u teglice na nadstrešnici niknulo, hladni vjetar je sve uništio, polovica nije ni niknula…a pretprošle godine imala sam super rezultate s takvom sjetvom… Ove godine opet idem sijati na potkrovlje… I tako u krug, malo isprobavam stare metode, malo osmišljavam neke nove, i nešto uspije, nešto ne… A za svaki slučaj, nikad ne posijem svo sjeme u jednom mahu, uvijek si ostavim nešto i za kasnije za slučaj da ne nikne.

Dakle, nije stvar nicanja samo u kvaliteti sjemenja, nego i u uvjetima sijanja. Da budem konkretna, prva tura posijanog lablaba u teglice mi je istrulila prošle godine. Jednostavno, bilo je prerano, a hladnoća i vlaga uništile su sjeme. Druga tura, iz iste vrećice sjemenja, sijana kasnije kad je bilo toplije, niknula ja za par dana i brzo napredovala..

A prve biljčice su konačno posijane:). Već sam se jedno vrijeme hrvala sama s sobom i «sjedila na rukama» svaki put kad bih počela razmišljati o sjetvi…onaj divan osjećaj dok vidite kako iz zemlje pikaju mlade biljčice) Ali rano je, prerano, nekako prema ranijim iskustvima ipak radije čekam, bolje i za mene, i najbitnije, za biljke, jer ako nema dosta svjetlosti, dosta topline, ako ih napadnu mšice…onda samo mučim biljčice i patim gledajući kako se muče…

Stoga, zasad sam sijala samo par vrsti, one kojim treba više vremena za klijanje i rast, a to su paprike, patliđani, peruanska jagoda. Paprika klije i do 30 dana, patliđan još duže. I to je končno u nedjelju posijano. Ali zato neću još žuriti s rajčicama, one brzo rastu i doći će na red kasnije, i to tek dio, a ostatak sijem u svibnju direktno na otvoreno. Naravno, nije prva sjetva mogla proći i bez neke vrste cvijeća, echinacee su posijane.

Njih je super posijati na prozorske daske ranije, možda procvatu iste godine. Tako sam barem imala s njima iskustvo prošle godine. I sad čekam. Svaki dan barem jednom pogledam teglice, znam da je prerano, ali ne mogu odoljeti. Čekam onaj divni trenutak dok spazim kako male biljčice proviruju iz zemlje i počinju s rastom….čekam da osjetim onaj ushit i veselje koji osjetim svake godine dok sve počinje nicati, rasti, pupati….počinje nova vrtlarska sezona)

Sve o načinima sjetve u kućnoj radinosti možete pročitati ovdje.

A ovako će uskoro izgledati na prozorskim daskama.

Počelo je proljeće

Počelo je proljeće!! To je ono što već jako dugo iščekujem, priželjkujem, veselim se tome. To znači da konačno, onako zapravo, počinje vrtlarska sezona i radovi u vrtu. To znači da konačno, malo pomalo okolina počinje dobivati boje: trava se počinje zeleniti, a prvi proljetni cvjetići pokazuju svoje šarene latice..da, počinje šarenilo, počinju mirisi, počinju zujati bumbari i pčelice….i znate što još? Počinju pjevati ptičice.

Zadnjih tjedan dana, možda i više, često sam jednostavno stala u vrtu i slušala. Različite zvonke melodije čuju se sa svih strana: s obližnjeg grmlja, s susjedovog drveća, negdje daleko iznad mene u zraku…svaka vrsta ima svoju posebnu melodiju, i nekako mi se čini, samo u proljeće pjevaju toliko raznoliko i posebno, toliko veselo…kao da time iskazuju svo svoje veselje što započinje još jedan ciklus života.

Odrasla sam u kući na kraju sela, s jedne strane pogled je na livade i polja, s druge stane šumarak prepun ptičica. Početkom proljeća, svakog jutra već u cik zore, slavuj bi me budio svojom prekrasnom pjesmom. Isto tako, u kasnu večer, odnosno već noć, istom tom pjesmom završavao je dan. Bio je to prekrasan početak, i prekrasan završetak dana. Danas ne živim jako daleko od tog šumarka, ali ipak predaleko da bih noću i u rano jutro čula tu prekrasnu melodiju. Zato sam se jučer navečer odšetala do šumarka…i jednostavno stala i uživala u prekrasnoj, pomalo tugaljivoj melodiji…Ne sjećam se kada sam zadnji put čula bilo što tako prekrasno…a bilo je više ptičica, svaka je u svom kutku šumarka pjevala svoju vlastitu melodiju. Biti tamo na tom mjestu, u toplo proljetno predvečerje, uz sve te divne melodije,jednostavno…stati u trenutku, i biti svjestan svih mirisa i zvukova prirode…prava istinska ljepota trenutka.

Ako i nemate tu sreću kao ja i nemate u blizini niti šumarak niti slavuje, ne znači da ipak nećete čuti pjesmu ptica. Treba samo stati i slušati. I u gradu, usred gradske strke i buke, i tamo pjevaju ptičice svoje melodije. Ali morate usporiti, stati, postati svjesni da su one oko vas, onda ćete ih i čuti.

U ovoj novoj vrtlarskoj godini koja upravo počinje, u ovom novom ciklusu života koji se budi, želim vam svima puno radosti, veselja, živahnosti, dobrih ideja, inspiracije, veselja, sreće, šarenila, zelenila i obilja u vašim vrtovima. Uživajte u proljeću, uživajte u stvaranju, uživajte u prirodi koja je zaista prekrasna u svim svojim oblicima. Tu je oko nas, samo treba malo stati da biste ju mogli bolje vidjeti, čuti i doživjeti.

Na slijedećem linku možete pogledati i poslušati:

Ptice selice i stanarice naših krajeva – slikom, zvukom i riječima upoznajemo vas s dvadesetak vrsta naših najčešćih ptica. Gdje žive, čime se hrane, kako se gnijezde, lete i glasaju naučite “listajući” ovu malu interaktivnu enciklopediju.

Ptice nasih krajeva mala interaktivna enciklopedija

Veljača 2012 – nepredvidljiva i hladna

U mjesecu veljači uvijek se mogu dogoditi nepredvidljivi vremenski obrati. Tako se je dogodilo ove godine. Topla zima, u kojoj sam još u siječnju sadila voćke, u veljači je pokazala svoje zube. Zapao nas je snijeg i temperature su se spustile i do -20 stupnjeva. U takvim uvjetima sve planove za rad u vrtu i sjetvu sam odgodila.

Doduše, imali smo sreće i nismo bili jako zameteni snijegom. A na hladno vrijeme sam se pripremila i većinu sam tegli s osjetljivijim biljkama već krajem siječnja donijela s potkrovlja dolje. A vani je vjetar jako zanimljivo crtao obrise u snijegu…

S nekih dijelova je vjetar čak i ispuhao snijeg, ispod je ostala suha raspucana zemlja:

i ostatak krajolika – zatrpano snijegom

u vrtu snježna idila

U to doba godine vrijeme je da se izvade zalihe suncokreta koje se spremaju na jesen i nahrane gladne ptičice, činim to svake godine. Ptičice su vrijedni pomagači u vrtu tijekom cijele godine, i zato je bitno za ovakva vremena pomoći im u opstanku. Evo slike tragova u snijegu kako su se hranile na mjestu gdje ih je čekao suncokret:

U drugoj polovici veljače konačno je zatoplilo i počeo se je topiti snijeg. Biljčice koje su bile sklonjene na toplije počele su na veliko pupati, morala sam ih odnijeti opet na malo hladnije…kiwi kojeg sam kupila na jesen i nisam stigla posaditi već je pustio male listiće..

U veljači sam zaključila dogovor za kupnju zemljišta, sve ukupno nekih 1200 čhv, dvije oranice i jedna livada. Zemljišta se nalaze manje od 1 km udaljene od naše kuće. Malo je nezgodno što je blizina šumarka jer ima mnogo srni; rekli su mi vlasnici jedne parcele da su im srne pola kukuruza tu pojele, pa smo razmišljali što bi mogli tu saditi, voćnjak ili sl…… i tako za prvu godinu odlučili smo se za sjetvu uljane tikve golice. Jako mi odgovara što se ta vrsta može uzgajati ekološki, dakle pognojit ću bio granulama, u početnoj fazi rasta ćemo mehanički prodrljati traktorom između redova, a dok porastu ostavit ćemo ih u korovu…navodno su tako i ljepše, i zaštićene od prevelikog isušivanja tla. Dakle, praktički nema potrebe za nikakvim prskanjem. A koštice tikve su izuzetno zdrave za jelo, i iz njih možemo dati napraviti prefino bućino ulje. Jedino će biti puno posla s čišćenjem samih tikvi tj sjemenki iz njih, taj dio će sigurno biti problematičan, ručno je to mukotrpan posao, ali nešto ćemo izmisliti u hodu.

19.02. sam konačno obavila prvu sjetvu. U siječnju sam “sjedila na rukama” da ne počnem sijati, dok je toplo jednostavno mami za sjetvom, a početkom veljače dok je prehladno ionako nisam imala inspiracije za to…nekako mi se čini da sam pogodila idealno vrijeme za to, i već za tjedana dana počelo je dosta toga nicati. Posijala sam tek paprike, peruanske jagode, bijeli patlidžan i echinacee, a sve ostalo ću kasnije, nema žurbe. Jednostavno ne želim prerano sijati i onda da mi se biljke muče u neadekvatnom zatvorenom prostoru na prozorskim daskama. Više o tome možete pročitati ovdje.

Krajem veljače sam posijala bob na vrtu. Bob se sije čim ranije jer je onda otporniji na crne uši. Kako su mi prošle godine voluharice potamanile više od pola boba, imala sam jako malo sjemenja koje sam posijala na jesen, pa sam već jedno vrijeme bila u potrazi za sjemenjem boba. Uspjela sam pronaći netretirano sjeme. Posijala sam ga na jednoj gredici na vrtu i oko par voćaka, malo za pokus da vidim kako će to funkcionirati.

A za sve ostalo… posao tek počinje u ožujku i travnju. I baš se veselim proljetnim radovima u vrtu:)

Jagode kitnjače – Fragaria moschata

Jagode kitnjače (fragaria moschata syn. fragaria elatior) su manje poznate jagode koje su mogu pronaći kako rastu na “divlje” u prirodi. Kao i klasične šumske jagode, i jagode kitnjače pripadaju obitelji ruža (Rosaceae) i otporne su zeljaste trajnice. Porijeklom su iz Europe.

Ove jagode posebne su i po izgledu plodova, ali i po okusu – sasvim su nešto drugo od ostalih “klasičnih” sorti.

Kao i šumske jagode, i jagode kitnjače mogu rasti i u polusjeni i na sunčanoj gredici. Dobro podnose sušu.

Prema samom izgledu listova i cvjetova, jagode kitnjače su jako slične klasičnim  šumskim jagodama, fragaria vesca. Ako ih baš idete jako pažljivo promatrati, primijetiti ćete da su im listovi tek nešto izduženiji, a cvjetovi mrvicu na višim stapkama i malo veći od cvjetova klasične jagode.

.

Vidljiva razlika na pupoljcima i samim plodovima su dakle više cvjetne stapke, duže stapke koje drže plod, ali i puno duže “vanjske zelene latice” na plodu i cvijetu – kod jagoda kitnjača su izrazito duge, za razliku o šumskih jagoda. A plodovi su duplo veći o šumskih jagoda, nepravilnog oblika. Ne dozore u jednoličnu jarko-crvenu boju, već vrlo neujednačeno, i to zagasito roza – crveno. Cvatu uglavnom u travnju/svibnju, a dozrijevaju u svibnju/lipnju. Okus jagoda kitnjača je stvarno nešto posebno – slatko, mirisno, izuzetno aromatično, slično jagodi, a opet tako različito.

.

Jagode kitnjače razmnožavaju se vriježama. Razmnožavaju i šire se izuzetno obilno i brzo, i tako se stalno širi gusti tepih koji tvori ova vrsta jagoda.

S jagodama kitnjačama prvi put sam srela još u djetinjstvu, moj djed mi ih je znao donijeti doma s posla, jer su rasle nedaleko od mjesta gdje je radio. Ali nakon toga, nisam ih nigdje vidjela, a nitko koga poznam ih nije uzgajao. Ali eto, dobila sam ih pred dvije godine na poklon od jedne drage prijateljice koja je rodom iz Slavnije. Tamo rastu autohtono u divljini, prema njenim riječima traže brdovite sunčane položaje, gdje ima nekog vapnenca, na osunčanim livadama… Dakle, dobila sam nekih 6-8 grmića pred 2 godine, do danas su se tako masovno razmnožile sve okolo i zauzele su i 2 susjedne gredice, nevjerojatne su. Doduše, primijetila sam da nisu tako jako rodne kao klasične šumske jagode, ali možda je to i posljedica mjesta gdje su posađene. Ove ću ih godine rasaditi i u novi voćnjak, ispod stabala jabuka i krušaka, pa ću pratiti kako će im tamo odgovarati. Kako se jako šire, i kako su jako guste dok se šire, nadam se da će brzo prekriti tlo oko voćaka i tako umanjiti potrebu za košnjom trave. A usput, taj pokrov tla će u svibnju i lipnju biti prepun ukusnih plodova:))

Viškovi sadnica ovih jagoda dostupne su od jeseni do proljeća, možete ih potražiti u našim viškovima sjemenja i sadnica iz biovrta OVDJE.