prosinac 2011 - Biovrt - u skladu s prirodom

Vrtlarska 2011 godina – foto pogled

Prošla je još jedna vrtlarska godina. Bila je izrazito sušna, ali unatoč tome, za mene i uspješna. Bilo je obilje plodova, cvijeća, ali i novih spoznaja.

Po čemu mi je godina bila najzapamćenija možete pročitati na slijedećem linku:

Zadnji pogled na vrtlarsku 2011. godinu

Ali, da ne duljim, u ovom ću se članku od godine koja prolazi oprostiti fotografijama.

Siječanj 2011

1501 26

1501 91501 17

Veljača 2011

11022011 2

12022011 7043

Ožujak 2011

009

012027

Travanj 2011

155

0431047

Svibanj 2011

008

145jagode i tresnje

Lipanj 2011

564

142234

Srpanj 2011

028

189192

Kolovoz 2011

217

212123

Rujan 2011

1591

146072

Listopad 2011

1091

025082

Studeni 2011

1092

0211076

Prosinac 2011

031

014062

 

Zadnji pogled na vrtlarsku 2011 godinu

Svaka je vrtlarska godina specifična. Osim što ju karakteriziraju vremenske prilike, pa tako pamtimo sušne, «normalnije» i kišne godine, svake godine se desi da ju zapamtimo po odličnom urodu i rastu neke biljke, ili totalnom promašaju neke druge. I nikad nije isto, i nikad ne uspije sve. Ali uvijek se dogodi da nas neke vrste jednostavno oduševe i dugo ostanu u sjećanju, doslovno obilježe godinu. Također, svake godine iskušavam neke nove ideje, a po putu se uvijek dese neke nove zanimljivosti koje potvrđuju neke postojeće teorije, ili me odvedu u neke nove smjerove i razmišljanja. S tog stajališta, ova godina mi je bila jako uzbudljiva. Izdvojiti ću neke od njih u slijedećem tekstu.

Voluharice

Ove sam godine pratila i bilježila iskustva uzgoja u 2 različita vrta – vrt na preoranoj i potanjuranoj parceli, i vrt koji nije bio preorani 6 godina (moj biovrt). Prva mi se jevoluharice papale grah pretpostavka odmah na početku pokazala pogrešnom. Na preoranom vrtu očekivala sam manje voluharica nego u mom biovrtu, upravo zato jer moraju na preoranoj parceli iznova kopati tunele. Ispalo je upravo suprotno; voluharice su jako vrijedne životinje i prekopale su tunele uzduž svake gredice sve od početka, dolje do kraja parcele u rekordnom roku. Rahla zemlja im je bila idealna za kopanje novih tunela. Bile su toliko proždrljive u vrtu br. 2 da su mi uništile i dio graha i graška, na način da su mu pojele korijenje – nikad do sada nisu dirale korijenje mahunarki. Ove godine su srušile i jednu «općepoznatu» činjenicu – u mnogim literaturama piše da ih češnjak odbija i da se preporuča posvud saditi češnjak da otjerate voluharice. Ostala sam prilično zabezeknuta kad su voluharice pojele jedan veliki grm češnjaka, i zatim prešle na stogodišnji luk – gredicu koju nisu godinama taknule. Stoga, nadalje, što se voluharica tiče, očekujem neočekivano.

dragoljub

 

Dragoljub i puževi

Dragoljub slovi u svim literaturama kao biljka koja odbija puževe. Vjerovala sam i ja u to dok nisam na vrtu tokom ljeta pronašla da se puževi upravo najradije skrivaju ispod dragoljuba, pogotovo onih grmolikih. Nekoliko prijateljica vrtlarica mi se je čak žalilo da su im puževi potamanili mlade biljke dragoljuba. Toliko o odbijajućim svojstvima dragoljuba.

 

Luk i pepeoluk

Prvi sam se put okušala i u uzgoju luka i češnjaka u kombinaciji s drvenim pepelom.Pepelom sam prekrila sve gredice s češnjakom i s lukom – navodno bi to trebalo pomoći u odbijanju lukove muhe, mada iskreno nisam nikad imala neku strašnu najezdu te muhe.

Prekrivanje gredica luka pepelom ispala je odlična ideja, jer je urod luka bio odličan. Plodovi su odlično narasli i nisu se mučili u tvrdoj suhoj ilovači – u pepelu sve je ostalo rahlo i luk je mogao neometano narasti. A naučila sam i kako se plete vijenac od luka – naučila me je moja baka.

Suša i malč

Već početkom lipnja osjećale su se posljedice suše u vrtu. Ali, kako sam ove godine radila u 2 vrta, biovrt koji je tokom cijele godine «zarašten» i prekriven svakojakim malčem, i vrt br 2 koji je bio ove godine preoran i potanjuran, a kako nije bilo malča za sve, ovaj vrt je bio malčiran samo na proljeće, ljeti ne. Kad je suša uzela maha, razlike su bile velike.

Ovako je izgledalo na vrtu br 2 sredinom srpnja: najraniji grah je prvi dozorio i požutio, a niže je i ostatak počeo žutiti malo kasnije. Do kraja srpnja, većinu sam pobrala.

grah susa

Istodobno, na biovrtu je situacija bila ipak malo bolja – radi malčiranja i “džungle”, suša ipak nije imala tako veliki utjecaj kao u vrtu br 2 -u takvom okruženju vlaga se duže zadržava. To se najbolje vidi na grahu koji nije požutio:

grah biovrt

Malčiranje je tehnika koja se je pokazala posebno učinkovitom za vrijeme sušnih razdoblja.

Rajčice

Baka mi je rekla jednu staru poslovicu: jedna sušna godina rodi toliko koliko 3 močvarne godine skupa. I zaista, iako je cijele ove vrtlarske sezone stalno falilo kiše, i iako je u prosjeku pala samo jedna kiša na mjesec i baš je bila suša, u usporedbi s prijašnjim previše kišnim godinama, puno mi je toga više rodilo. Najviše sam ponosna na rajčicu, koje je ove godine stvarno u izobilju, i krajem rujna još je mnogo stabljika bilo živo i još cvalo na vrhovima.

Svake godine isprobavam neke nove ideje. Ove sam godine odlučila isprobati kako uspijeva rajčica sijana direktno početkom svibnja na otvoreno. U jamice sam stavila po 2-3 sjemenke rajčice, odmah pokraj zabola kolac i čekala. Ova se je ideja pokazala odličnom, rajčica je brzo niknula i narasla. Iako je dakle bila sijana najmanje 1,5 mjeseca razmaka, rodila je tek možda tjedan dana kasnije. Osim toga, nije bilo problema s prilagodbom na vanjske uvjete kako to biva s presadnicama, sadnice rajčice sijane direktno na otvoreno bile su vrlo otporne i odličnog rasta.

Trajnice uzgojene iz sjemenja

Pisala sam prošle godine na svojim stranicama o uzgoju noćurka (oenothera biennis) i echinacee prema svojim dotadašnjim iskustvima. Te biljke su mi prilikom prvog uzgoja prvi put cvale tek godinu dana nakon sijanja, i stoga sam bila uvjerena da je to apsolutna istina, odnosno da uvijek cvatu tek godinu dana nakon sijanja. Međutim, ove godine su mi procvale echinacee koje sam sijala ovog proljeća, isto kao i noćurak. Ispada da nije ipak tako jednostavno, i da ovisi o više faktora. Stoga, mislim da je pametnije donositi zaključke kad se nešto u vrtu ponovi minimalno 2 godine zaredom.

echinacea white 3

Što reći za kraj? Ne vjerujte svemu što piše u knjigama i ne prihvaćajte ništa kao apsolutnu istinu. Otvorite um, očekujte svašta, a tokom cijelog tog procesa učenja – uživajte. Jer, na kraju…citirati ću rečenicu Ruth Stout u knjizi “Vrt bez motike” – Kad pomisliš kako si našao rješenje nekog problema, ma koliko siguran bio u to – najvjerojatnije si u krivu . Tokom godina promatranja u vrtu shvatila sam koliko je ovo istinito:)) Ili mi se dogodi da dođem do nekog fenomenalnog “otkrića” i oduševljena sam time, i onda shvatim da sam do tog otkrića došla već pred nekoliko godina…samo sam to zaboravila. Ili mi se čini da točno znam razlog nečemu i kako uspostaviti mehanizme da bi to klapalo na vrtu…a za nekoliko godina shvatim da sam donijela potpuno “krive” zaključke, jer za tih nekoliko godina mislim upravo suprotno. E da, to je ona prava ljepota u biovrtlarstvu – uvijek neko novo iznenađenje 🙂

 

Mrazovac – Colchicum autumnale

Mrazovac je otporna lukovičasta trajnica iz obitelji Colchicaceae, a porijeklom je iz Velike Britanije. Još se naziva i voćak, jesenski šafran, livadni šafran ili gola dama. Svi dijelovi ovog cvijeta su jako otrovni stoga je vrlo nužno znati razliku između šafrana i mrazovca. Mrazovac cvate na jesen, a većina šafrana na proljeće, ali postoje vrste šafrana koje cvatu i na jesen. Postoji i puno više karakteristika po kojima ćete znati prepoznati mrazovac, a biti će navedene u ostatku teksta.

Mrazovac voli rasti na vlažnim tlima, odgovara mu sunčana ili polusjenovita pozicija.

Na svojim prirodnim staništima, mrazovac raste na livadama i pašnjacima, na nizinskim terenima uz rijeke. Cvate na jesen, uobičajeno u rujnu, i u vrijeme cvatnje iz lukovice izraste samo cvijet – bez lišća. Ovo je vrlo karakteristično za mrazovac, i otud i naziv “gola dama”, jer nema lišće u vrijeme cvatnje. Cvjetne stapke su blijedo roza-ljubičaste, a cvjetovi nježno roza-ljubičaste boje. Ne zaboravite – otrovni su.

mrazovac 13

Dakle, ako ne naraste na jesen lišće, kad onda naraste? Naraste na proljeće, i na proljeće razvija lisnatu rozetu i čahure s sjemenjam, od cvijetova koji su oplođeni prošle jeseni. Ako usporedim ove karakteristike s ostalim biljkama koje znam, mrazovac je stvarno vrlo posebna biljka. Najesen izraste samo cvijet, a iduće proljeće lišće, i razvija sjeme. Odvojeno jedno od drugog.

Mrazovac da me je prvih godina u vrtu jako zbunio, jer nisam dosad nikad imala biljku sličnih karakteristika. Nabavila sam ga pred nekoliko godina od jedne kolegice kojoj prirodno rastu po vrtu (u blizini rijeke Drave). Dobila sam par gomolja/lukovice i posadila na gredicu na vrtu. Na proljeće u travnju su mi na toj gredici počele nicati neke lukovice velikih listova i bila sam prilično zbunjena, pokušavala sam se sjetiti što sam posadila od lukovičastih proljetnica na tu gredicu.

mrazovac 14mrazovac 8.

Ubrzo su se u sredini lisnatih rozeta pojavili “pupoljci”, barem sam ja mislila da su to pupoljci. Čekala sam da to konačno procvate pa da znam što sam tu posadila…kad na kraju od cvijeta ništa, osušili su se “pupoljci”. Tad mi je sinulo da sam tu posadila mrazovac, i konačno povezala da bi to mogao biti mrazovac. Iskreno, meni u tom trenutku prilično nevjerojatno, ali istinito, to je jedna te ista biljka. “Pupoljci” su zapravo čahure s sjemenjem u kojima na proljeće dozrijeva sjeme.

U usporedbi s šafranom, tu se sad vrlo lako uoči razlika. Šafran ima puno manje i usko lišće. Lišće mrazovca je veliko, široko, naraste čak i preko 30 cm, dok lišće šafrana rijetko kad premaši 10 cm dužine.

mrazovac 9mrazovac 5.

Tokom ljeta dozrijeva sjeme, i tad čahure posmeđe i počnu se otvarati. Listovi požute i odumiru. Iznutra, čahure su zlatno-smeđe boje, i prepune crnih okruglih sjemenki. Sjemenke su “masne”, odnosno ako ih stavite na papir i malo pritisnete, ostaviti će mastan trag. To je od masnih ulja koje sjemenke sadrže, a jedan su od ljekovitih sastojaka sjemenki.

mrazovac 6mrazovac 2.

Jedna kolegica mi je pričala da je u vrijeme djetinjstva s prijateljima puno u prirodi brala te “zvečke”, tj čahure s sjemenjem, i to su za dobar novac otkupljivali lokalni travari. Razlog tome je što se je mrazovac puno koristio u ljekovite svrhe. Možda je i to razlog zašto je mrazovac danas na popisu ugroženih biljnih vrsti kojima prijeti opasnost od izumiranja.

Iako otrovan, i korijen i sjeme se koristi u narodnoj medicini za izradu tinkture kao lijek za giht. Mrazovac se često spominje kao “biljni arsen”. I doista, 5 grama sjemenki može izazvati smrt. Simptomi trovanja su grčevi, proljev, povraćanje, bolovi u trbuhu, mučnina, krvavo mokrenje i opći kolaps. Ako se slučajno progutaju dijelovi biljke treba odmah izazvati povraćanje te se čim prije obratiti lječniku. Tinktura se može uzimati samo pod lječničkom kontrolom. Koristi se i za lječenje probavnih i reumatskih tegoba kod životinja.

mrazovac 4

Mrazovac se jako sporo širi, barem kod mene na vrtu. Gomoji se mogu podijeliti u ljeti, nakon što dozori sjeme. Prilikom rukovanja s biljkom ne smije se zaboraviti na njenu otrovnost – gomolj u kontaktu s kožom može izazvati alergijske reakcije, stoga radije kod podjele gomolja koristite rukavice.

Ako se uzgaja iz sjemena, najbolje ga je posijati odmah nakon sazrijevanja, a klijanje se može protegnuti i do 18 mjeseci. Stoga ih je najbolje posijati direktno na otvoreno. Biljke uzgojene iz sjemena uobičajeno procvatu nakon 4-5 godine.

Više o primjeni i uzgoju možete pročitati ovdje.

 

Zaštita voćaka od hladnoće i od divljači

Nakon što sam prošle godine posadila svoje prve voćke i oformirala prvi mali voćnjak, ubrzo sam se neugodno iznenadila kad sam polovicu voćaka pronašla oglodanu – od divljači. Kako mi je odmah nakon parcele polje, tu se često znaju navratiti srne i zečevi. Stoga, ako voćke sadite na mjesto koje nije ograđeno ogradom, obavezno ih je potrebno zaštititi.

“Prva pomoć” je okružiti voćke kolcima, granjem ili sl. Čim bliže deblu okružite voćku štapovima, tako da ju ništa ne može oglodati jer ne može doći do samog debla. Koristila sam ove godine ostatke raznog granja koje sam pronašla u blizini, a odlično su poslužili svrsi najesen i kolci od suncokreta – suhi ostaci “stabla” suncokreta.

Osim kolaca, možete u trgovinama kupiti plastične zaštitne mreže za zaštitu voćaka. Odlična stvar kod njih je što traju kroz više godina, veće su i omotane u više sloja, tako da se lagano “odmotavaju” kako voćka raste – dakle nešto kao univerzalna veličina, pa pristaju i na male voćke i na veća stabla.

Ukoliko niste pronašli zaštitne mreže, možete i nešto slično napraviti i sami – od pletiva za ograde. Bitno je da odaberete onaj s gušćim pletenjem, te dakle sami izrežete pletivo na željene veličine i učvrstite oko voćki. Nedostatak ovog je što trebate imati i dobre škare kojima morate rezati pletivo (ali i škare za obrezivanje voćki mogu poslužiti, barem meni jesu); pletivo je oštro, morate ga skupa povezati, i teže ga je opet razdvojiti. Ali, praktično je za one voćke koje zimi trebaju i zaštitu od hladnoće.

    

Što se tiče zaštite od hladnoće, sve “klasične” vrste koje se sade i prezimljavaju u našim krajevima ne trebaju se štititi od hladnoće. Na zaštitu od hladnoće (u kontinentalnom dijelu zemlje) morate misliti kod nekih egzotičnijih, osjetljivijih vrsta, poput smokvi, kivija, kaki jabuka. Ove godine imam prvi put kaki jabuke, i u literaturama sam pročitala da ih je potrebno zaštititi dok su manje od hladnoće. Na pamet mi je pala bala slame i pletivo za ograde koje sam savila okolo voćki, te unutrašnjost ispunila slamom. Koliko je to pametno rješenje…poslije sam se malo nećkala, jer što ako padne silno mnogo kiše, sve ispuni tu slamu i smrzne…neznam kako će to utjecati na mlado stablo…vidjeti ću na proljeće koliko je to bilo učinkovito. Mada, koliko sam dobila informacije s više strana, puno ljudi to radi na taj način, bilo slamom, bilo lišćem.

Za mnoge je vrste imati na umu da je najbitnija zaštita korijenja. Nedavno sam bila u posjeti koj ljudi koji već godinama uzgajaju kiwije u svom vrtu, i kako su mi oni prenijeli svoje iskustvo – najbitnije je zaštititi korijen, jer grane uglavnom ne smrzavaju, nego korijen. A i ako grane smrznu, najbitnije je da korijen preživi, iz njega opet potjeraju novi izboji. Stoga, najbitnija je zaštita slamom, lišćem, grančicama crnogorice i sl – oko samog korijenja.

   

Naravno, postoji zasigurno više načina i metoda zaštita voćaka i od hladnoće i od glodavaca, ovo su tek metode koje sam ja pokušala u svom vrtu.

 

Spašavanje mirnog ljiljana

Često se nađem u situaciji da «spašavam» biljke. Prilično je žalosno kako se s biljkama postupa u trgovinama: često naiđem na natrpane, izgužvane, nezalijane biljke.Uvijek kad nabasam na neku rasprodaju, na koju stave «lošije» biljke, nerijetko se sažalim nad potrganim i poluuvenulim biljčicama i uzmem par primjeraka, tek toliko da ih spasim iz trgovina. Ali, ovo će biti malo drukčija priča.

Pred skoro godinu dana dogodila mi se je zanimljiva situacija, koja naravno kao središnji lik ima biljku – mirni ljiljan, lat Spathiphyllium. Krajem prošle godine jedan poslovni suradnik odveo me je na ručak u jedan restoran u centru grada. Na wc-u sam ispod umivaonika spazila biljku –mirni ljiljan, već prilično požutjelih listova. mirni ljiljan 3Pretpostavljam da je to bilo radi činjenice što u wc-u nije bilo prozora niti svjetla, i tako «bačena» biljka nije imala šanse preživjeti. Ono što mi je prvo palo na pamet je»ili će je baciti, ili će je tu zaboraviti…u oba slučaja ne mogu dozvoliti da se to dogodi». Stvarno su me te misli jako uznemirile i odlučila sam djelovati. I tako sam sjela opet za stol i objasnila kolegi: «Na wc-u je biljka koju trebam spasiti, ne mogu ju tamo ostaviti. Pitati ću konobar da li imaju što protiv da ju ja uzmem doma.» Kolega me je prilično iznenadio svojom reakcijom, njemu je postalo jako neugodno što ću to učiniti (?!) i pokušao me odgovoriti od toga. Ozbiljno me je upitao»Pa ne misliš stvarno to učiniti?» Moj je odgovor na to bio «Pa naravno da mislim, i naravno da budem :) I tako smo se dogovorili da on prvi ode van, jer mu je ta situacija bila preneugodna (ne znam zašto, ali ok, poštujem to, nismo svi isti), a ja sam otišla u wc po biljku i s njom u rukama za šank k konobarima, s velikim smiješkom na ustima. Lijepo sam im objasnila da bi ja rado udomila tu sirotu biljku ako ju nitko radi izgleda neće. Naravno, dobila sam dopuštenje da ju odnesem, uz objašnjenje da ju je tamo čistačica maknula iz lokala…znači vjerojatno ju je čekao odstrel.

I tako, sišla sam dolje s biljkom u rukama, na parkiralištu me je čekao kolega, još uvijek ne vjerujući da sam to učinila, ha, ha…i tako sam spasila mirni ljiljan.

Doma sam ga odmah presadila, uklonila mu požutjele listove i ubrzo se je oporavio i zasjao. Nakon toga, sve što mu radim već godinu dana je – zalijevanje i ponekad orošavanje listova, ništa više.

Imala sam doma još dvije biljke mirnog ljiljana, koje godinama nisu cvale…i zamislite si čuda, otkad je novi mirni ljiljan došao doma i oporavio se, procvao je, a uskoro za njim i ostala dva mirna ljiljana…i da bude zanimljivije, od tada ne prestaje cvasti 🙂 A kako odlično izgleda možete se uvjeriti i prema fotografijama – sve fotke prikazuju upravo mirni ljiljan o kojem sam pisala.

mirni ljiljan 2

  

Studeni 2011 – završni radovi u vrtu

Početak studenog mi je bio prepun završnih radova u vrtu: završila sam s presađivanjem salate na vrt, povadila sam sve gladiole, tigridije, frezije i spremila na tavan, te sam sve verbene presadile u tegle i također s njima na sigurno. Povadila sam i statice i posadila u tegle, možda ih uspijem održati do proljeća. Pennisetumi koji ne mogu prezimjeti su također opet u teglama. Pobrala sam i nešto sjemenja koje je kasnije dozorilo. A na vrtu je tek nekolicina cvjetića cvala, sve je nažalost završilo s vegetacijom za ovu godinu. Jedino se crni slijez, i neven nisu dali.

115081

A u cvatu su bili i vratić (tanacetum vulgare) i echinopsis ritro

06411112011 16

Na vrtu je procvala gorušica koja se je sama zasijala tokom ljeta, i na vrtu su se pojavili poneki cvijetovi vučike, što se kod mene često događa na jesen

078152

Na vrtu se i dalje osim kupusnjača ništa nije šarenilo, a sve je bilo prepuno osušenih biljaka. Sve to ću kasnije potrgati i pobacati po tlu (ili će to težina snijega napraviti) da se tu razgrađuje i hrani tlo. Osim toga, suhe šuplje stabljike idealno su mjesto za prezimljavanje raznih korisnih kukaca – poput bubamara. Također, biljka sama za sebe proizvodi najbolju hranu u vidu suhih listova i ostataka same te biljke – razgrađivanjem će ponovo od nje nastati hranjiva materija – bilo bi suludo odnositi to s vrta.

005

A evo koliko malča stvara visoki grah kojeg sam uzgajala na štapovima, te sad na jesen skidala s tih štapova i ostavila ne gredicama:

170174

Također, puno materijala za malčiranje stvaraju i cosmosi, koje također na jesen uvelike usitnjavam i bacam po gredicama – sve se da jako dobro iskoristiti. A gdje nije prekriveno malčem – na biovrtu polako prekrivaju kamilica i mišjakinja, na vrtu br. 2 samo mišjakinja. U svakom slučaju, tlo je zaštićeno i spremno za zimsko mirovanje, a također i dobro skrovište za brojni živi svijet koji živi u vrtu.

27112011 627112011 33

Još sam uvijek svašta rasađivala po vrtu – višnje koje su mi niknule u cvjetnjaku pored velike višnje – vrsta koja se širi i rizomatskim korijenjem, a višnje su odlične, tamnocrvene i velike, naravno da želim čim više tih stabala u vrtu. A iskopala sam si i u samom centru grada par sadnica drva ruj (Rhus typhina) – bacila sam oko na to drvce već odavno, i na jednoj zapuštenoj parceli pokraj koje se vozim često sam ih puno zapazila. Kako u autu uvijek imam malu motičicu, spremnu baš za takve situacije, jedno sam jutro stala na brzak prilikom vožnje na posao, i iskopala si par komada. A na parceli nedaleko od moje pronašla sam neku sortu topole, i nju sam si donjela doma za šumski vrt. Također sam konačno i posadila lukovice narcisa u šumski vrt, te lukovice tulipana u velike tegle ispred kuće – radi voluharica, tulipane više ne sadim na otvoreno, jer ih odmah nanjuše i pojedu. A za kupnju ukovica opet ponavljam – oprez – evo što mi se je dogovilo u Kauflandu u studenom: ovdje.

Polovicom studenog sam pobrala sve čvrste glavice zelja i spremila ih u sanduke u podrum, počele su neke glavice pucati od previše vlage,te je bolje da budu nutra prije jačih mrazeva. Kelj ostaje na otvorenom, kelj pupčar i raštika također. Iznenadila me je i cvjetača romanesco, mislila sam da neće ništa biti od njenih zanimljivih zeleno-žutih plodova tj pupoljaka, kad su se oni počeli pojavljivati – tek tokom studenog, prilično zanimljivo.

Kako u prognozi nije bilo najavljeno nikakvih jačih zamrzavanja, nisam još povadila crnu rotkvu, ciklu i repu – teoretski, one bi i mogle ostati na vrtu i preko zime, samo sve treba dobro nagrnuti malčem. I vrt br 2 (na slici), kojeg zapravo imam pokusno na parceli mojih teta ostavljam ove godine bez oranja – ovog je proljeća to bila preorana parcela, iduće će se godine obraditi samo s tanjuračama. Na njemu je puno kupusnjača, i sve je prilično dobro pomalčirano – korovom i ostacima biljaka. Jedino tu nema trajnica, ciljano sam sadila samo jednogodišnje bilje radi strojne obrade. Silno me zanima kako će mi proteći uzgoj na toj parceli iduće godine, i koji će korovi tada bujati.

159021.

Sredinom studenog vrijeme je postalo prilično maglovito – gusta magla trajala je danima, zapravo i preko tjedan dana. Sve se je okitilo injem:)

010020

ukrasne trave i šljiva

0051 300x225017 300x225

Tokom tih hladnijih dana počela sam opet pretraživati internet u potrazi za novim vrstama za vrt, te sam još u zadnji čas naručila, i posadila sadnice lješnjaka, ogrozda, ribizla i josti. Lješnjaci su završili na rubu šumskog vrta, a bobičasto voće između većih voćaka, ali u liniji kako su i te voćke – da mužu olakšam košenje trave. Inače nisam baš oduševljena time što je sve u redovima, ali neka bude zasad dok se sve ne razraste, a tada ću popuniti ostale praznine i te površine se više neće trebati kositi. Također, nisu još posađene sve voćke u šumskom vrtu, jer sam nekoliko nabavki odgodila za proljeće – te ću tu i dodati uz klasične voćke i “divlje” voćke, ali i neko malo neobičnije drveće. Čim raznolikije, to bolje za biosustav.

27112011 2027112011 62

Naravno, ja ne bi bila ja kad opet ne bi prozujala trgovačkim centrima i pokupovala biljke na sezonskim rasprodajama – ove godine su to zimski jasmin, 3 kiwija (slučajnim odabirom ispala su 2 ženska i 1 muški, baš pogođeno) i jednu smokvu , te mnoštvo malih ukrasnih trava i ukrasnog jesenjeg bilja – koje ću saditi na pozicije na proljeće.

Sjetila sam se i da moram zaštititi kaki jabuke, tako barem piše u literaturama, a ja ih imam prvi put. Stoga sam donjela od tate jednu balu slame, uzela pletivo za ograde i savila okolo voćki, te to ispunila slamom. Koliko je to pametno rješenje…poslije sam se malo nećkala, jer što ako padne silno mnogo kiše, sve ispuni tu slamu i smrzne…nisam pametna…vidjeti ću na proljeće koliko je to bilo učinkovito. I još sam neke vrste kod korijenja prekrila slamom i lišćem, vidjeti ću koliko je to učinkovito za zaštitu od zime.

09122011 627112011 15

I za kraj imam jednu žalosnu i jedno sretnu vijest. Žalosno je to što se je opet razlijala kanalizacija kod prepumpne stanice, i kako je to teklo neko vrijeme dok nisam slučajno došla dolje na parcelu i primjetila da je nasip popustio i da je preko njega počelo teći na moju parcelu – Međimurske vode to opet nisu imale pod kontrolom. Ovaj put sam odlučila krenuti službeno – preko inspekcija – jer ovo je već 4. put ove godine, i jednostavno mora postojati neko trajnije rješenje, a da se to ne događa. A priča kako je to prošlo dalje sve s inspekcijama…ha, ha, većina njih su odmah znale članak zakona po kojoj one NISU odgovorne, posebno izdvajam Inspekciju zaštite okoliša gdje mi je inspektorica citirala više tumačenja i zakona samo da “dokaže” kako to nije u njihovoj nadležnosti – eto, u takvoj državi živimo i plaćamo porez. Uglavnom, stvar je još u procesu, te ću kasnije objaviti što se je sve točno dogodilo.

Dobra vijest je da kupujem nova zemljišta Zapravo bavim se tom idejom već jako dugo, proučavam karte okolnih zemljišta, i našla sam nakoliko vlasnika parcela blizu moje koji mi to žele prodati. Papirologija tu nije rješena, ali pronaći ćemo rješenja i za to, polako ali sigurno. Uglavnom, silno me to veseli, jer sam si zacrtala nabavku raznih vrsta drveća, a to sve ne bi stalo na parcele koje imam, tako da će (za)sad s novim parcelama biti dosta prostora za sadnju:)

Završavam fotkama ukrasnog kelja, koji je još uvijek prekrasan i šaren u vrtu.

27112011 18109

002

 

Cosmos sulphureus – žuti i narančasti kozmos

Cosmos sulphureus je jednogodišnja cvjetnica iz obitelji glavočika, Asteraceae. Porijeklom je iz Srednje Amerike. Autohtona biljka, isto kao i kultivari najčešći su u nijansama od žute, preko narančaste, pa sve do crvene boje. Boje su izrazito “vatrene”, cvijetovi gotovo da blješte i prilično ih je teško fotografirati na suncu.

Od 20 vrsti poznatih cosmosa, najpoznatije i najčešće uzgajivane vrste su cosmos bipinnatus, te cosmos sulphureus.

Kultivari cosmosa sulphureusa na fotografijama u ovoj temi su Klondyke Mix.

cosmos sulphureus 42cosmos sulphureus 39.

Cosmos sulphureus voli rasti na sunčanoj poziciji, a podnosi i laganu polusjenu. Po rastu je nešto niži od najčešće vrste cosmosa – cosmos bipinnatus, te naraste maksimalno do 1,5 metara u visinu. Prosječna visina mu je oko 1,20 m u mom vrtu. Grmolikog je oblika i cvate cijelo ljeto.

Odlično podnosi sušu, a nikakve bolesti i nametnike nisam dosad primijetila na njima. Također nije niti posebno zahtjevan prilikom vrste tla, i dobro raste u siromašnijim tlima.

Cvjetovi su mu i jednostruki i višestruki, te u raznim varijacijama između broja latica, te boja.

cosmos sulphureus 25cosmos sulphureus 361.

Cosmos se uzgaja sjetvom sjemenja u proljeće, i to direktno na otvoreno. Nema potrebe sijati ga prije u teglicama i rasađivati, mada možete i tako. Posijano sjeme između 7 – 21 dana. Male biljčice su jako karakteristične i ovo morate znati: u početnoj fazi rasta izrazito su slične malim biljčicama ambrozije, pa dobro pamtite kamo ste ih sijali, da ih ne bi zamijenili s ambrozijom i počupali. Mlade biljke cosmosa počinju cvasti oko 50-60 dana nakon klijanja. Pupoljci se pojavljuju u pazdušcima listova.

092cosmos sulphureus 35.

Ako mu uvjeti odgovaraju, cvate cijele godine sve do prvih mrazeva. A gredica s cosmosom sulphureusom je stvarno šarena i raznobojna, te čak i nije nužno da imaju zasebnu gredicu nego ih možete kombinirati s ostalim biljem – kod mene su ove godine rasli u kombinaciji s peruanskim jagodama. Također ga možete sijati i kao pozadinsku biljku na rubovima vrta.

Sve vrste cosmosa svojim cvjetovima privlače i pčele i leptire. Da bi potaknuli ponovnu cvatnju, preporuča se trgati ocvale cvjetove. Ipak, nešto uvijek ostavite da bi skupili i sjeme. Sjeme je za jednu trećinu duže od klasičnog cosmosa, te puno duže ostaje na ostatku cvijeta prije nego se samo rasipa. Cosmos se vrlo uspješno i sam zasijava, te niče iduće godine. Kad se sam zasije, u hladnijim krajevima niče relativno kasnije na proljeće, tek dok se tlo zagrije.

cosmos sulphureus 30cosmos sulphureus 4.

Cosmos u prijevodu s grčkog znači “sklad” . I doista, kad pogledate njegove prekrasne cvjetove, jednostavno mu se morate diviti. A najbolje od svega što se tiče cosmosa je to da je ovo biljka oko koje ne trebate imati apsolutno nikakve brige: zaboravite na gnojenje, zalijevanje, ili bilo kakvu drugu njegu. Cosmos je biljka koja će pokazati svoju pravu ljepotu ako ga jednostavno prepustite njemu samom. A vama preostaje onda jedino – uživati u njegovoj ljepoti.

cosmos sulphureus 20cosmos sulphureus 361

 

Ako u svom vrtu želite uzgajati uresnice, sjeme potražite u našoj ponudi viškova s biovrta OVDJE.