studeni 2011 - Biovrt - u skladu s prirodom

Lukovice i cvijeće u dućanima

Sjećam se kad sam prije nekoliko godina silno željela nabaviti echinaceu purpurea, i sjećam se velikog veselja kad sam ju jedno proljeće spazila među pakiranjima biljaka u Baumaxu. Izdvojila sam 35 kn za takvo pakiranje, što je prilično visoka cijena za takvo pakiranje (korijen pakiran kao lukovica), ali što je tu je, tako silno sam ju željela. Posadila sam te korijene, i čekala…čekala …i nikad nisam ništa dočekala….kupila sam osušeni korijen. Bacila sam novac iz neznanja, i naučila vrijednu lekciju – jako dobro gledaj što kupuješ, jer onima koji prodaju uopće nije stalo što prodaju. A i činjenica je, tko će se sjetiti podnijeti reklamaciju mjesec dana kasnije dok bacite i račun i pakiranje? I tko će vam to priznati? Baš super, zar ne?echinacea

Pred mjesec dana ostala sam paf kad sam u Kauflandu spazila strahovito puno lukovica dalija u prodaji. Ne bi ništa bilo čudno da je to bilo proljeće, 6 mjeseci ranije. Dalije su ljetnice koje se sade na proljeće, a gomolji ne mogu podnijeti niske temperature nego propadaju ako ih ostavite vani. Ali to nije sve, ti gomolji dalija koji su bili na policama u Kauflandu su bili osušeni, propali, iz tog nema teoretske šanse da ikada nešto izraste. A prodavali su se po cijeni od 19,90 kn. Da li kome pada na pamet prodavati suhi ili pljesnivi kruh, pokvareno meso ili neispravan aparat?? Naravno da ne, to je van svake pameti, to je pljačka kupaca. A eto, na odjelu lukovica ta pljačka naivnih kupaca ponavlja se svake godine posvud. Nije Kaufland izuzetak, paziti treba posvuda, ali po onome što slijedi su me zaprepastili. Ok, činjenica je da su ljudi koji rade po dućanima needucirani i nestručni za prodaju cvijeća i lukovica. Dućani ih unatoč tome mogu prodavati. I to je baš super za dobrobit kupaca, zar ne? Stoga sam, s namjerom da nitko ne kupi nešto što nikad neće izrasti, sve probrala i odnijela na infopult, te upozorila gospođu da su ti gomolji propali i nek to maknu iz prodaje. Ona me je pitala pa možda to ipak izraste ako se čuva unutra do proljeća, objasnila sam joj da su suhi i da nikad neće niknuti. Eto, ljudi ne znaju, i to je činjenica. Ali ako ste onaj kojeg su tako opljačkali, to baš i nije ok.dalija

Prošli tjedan, kupujući opet u Kauflandu, imala sam što spaziti – sva pakiranja koja sam pokupila i odnjela na info plult – stavili su opet u prodaju. I što reći na to? Prilično sam se naljutila, zapravo zaprepastila – jer ovo više nije bila pljačka iz neznanja, to je bila svjesna pljačka kupaca. Većina ljudi koje znam mi je odgovorilo isto: ako bih kupila takvo pakiranje, vjerovala bih da su sva pakiranja u redu, i onda se čudila zašto iz toga ništa ne raste. Da, ljudi vjeruju, jer, nešto takvo se ne bi smjelo događati. Barem ne u glavama naivnih poštenih kupaca. Kako ne podnosim nepravdu i prevaru, spremna da se obračunam s njima, dan poslije sam se oboružala fotoaparatom u džepu i krenula sve to fotografirati na licu mjesta kao dokaz. I eto peha, baš su taj dan maknuli svo sjeme i lukovice i stavili u prodaju božićni asortiman. Ok, nemam fotke, ali svejedno i bez njih mogu vas sve upozoriti. Ako u Kauflandu nađete suhe lukovice (obratite pažnju iduće proljeće, pogotovo na dalije) – imate pravo tražiti 5 kn po artiklu na ime njihove garancije svježine – naučite ih pameti. U svim ostalim dućanima također dobro pazite – situacija je ista posvuda. Uglavnom, ako nešto sumnjivo zapazite, pokupite, odnesite na blagajne, infopulteve ili sl., inzistirajte nek to maknu iz prodaje. Sigurno postoje ljudi kojime ćete time uštedjeti novac i poštedjeti ih razočaranja.lukovice clanak 2

Kad se samo sjetim fotografija jednog robnog centra u Engleskoj koje sam imala prilike gledati zahvaljujući jednoj prijateljici forumašici – tamo robni centri imaju u sklopu dućana i veliki vrtni dio gdje se uzgaja sve što prodaju, tako da i uživo možete vidjeti biljke čije sjeme ćete potencijalno kupiti…i kad onda pogledam naše robne centre, gdje prodavači nemaju pojma što prodaju, često zaborave zalijati to što prodaju i biljke naočigled propadaju u dućanima…i kad stvarno morate i deset puta prevrnuti sve lukovice u rukama prije nego se uvjerite da nećete ovaj put baciti novac za nešto što nikad neće izrasti….nemam riječi…osim topla preporuka za sve koji ćete nešto kupovati: Dobro gledajte što kupujte, i upozorite kad nešto ne štima. Možda se i kod nas nešto promijeni na bolje, kad trgovci shvate i da je kupcima dosta toga da budu prevareni.

Više o stvarima na koje morate paziti prilikom kupovine lukovica ovdje.

  

Lathyrus latifolius – grahorica trajnica

Lathyrus latifolius ili grahorica trajnica je višegodišnja vrste grahorice penjačice. Porijeklom je iz Europe i pripada obitelji Fabaceae.

Može narasti u visinu preko 2 metra i treba oslonce za penjanje, najbolje ju je posaditi uz žičanu ogradu. Uzgaja se u dekorativne svrhe i postoji u dvije boje cvjetova: roza i bijela.

Uspijeva u gotovo svim vrstama tla i podnosi sušu. Kao i sve ostale vrste mahunarki, obogaćuje dušićnim kvržicama na korijenju okolno tlo dušikom.

Ovo je vrsta sporošireće vrste grahorice, dakle svake godine se nešto umnoži, ali ne postaje invazivna. Međutim, unatoč činjenici da su njeni cvjetovi prekrasni, teško se je riješiti kad negdje naraste, tako da se ponegdje čak smatra i korovom (Izvor: Wikipedia). Ako se uzgaja bez potpornja poliježe se i prekriva tlo, a to znači da može dobro zaštititi tlo od isušivanja i sl.

Najbolje raste na sunčanoj poziciji, ali podnosi i blagu polusjenu. Kod mene raste na poziciji gdje je pola dana na suncu, pola dana u sjeni i izgleda da joj odlično odgovara.

Svake zime nadzemni dio odumire i na proljeće biljke započinje s rastom. Kod mene se prvi izbojci pojavljuju krajem travnja/početkom svibnja i ubrzano počinju s rastom.

lathyrus latifolius grahorica trajnica 21lathyrus latifolius grahorica trajnica 7

Raste vrlo brzo, a za penjanje se pomaže s viticama. Penjačicama koje imaju takav način penjanja najpogodniji potporanj je žičana ograda ili nešto slično, za nju se može čvrsto uhvatiti. Štapovi su manje pogodni za prianjanje viticama.

Potkraj lipnja pojavljuju se prvi pupoljci iz pazdušca listova.

lathyrus latifolius grahorica trajnica 28lathyrus latifolius grahorica trajnica 29

Pupoljci su na dužim stapkama, isprva mali i zeleni, pa kako rastu žuti i na kraju procvatu u roza (ili bijeloj ) boji.

lathyrus latifolius grahorica trajnica 20lathyrus latifolius grahorica trajnica 9.

Cvate u skupini cvjetova, u prosjeku 4-11 cvjetova. Za razliku od jednogodišnje vrste grahorice, ova vrsta ima puno obilnije cvjetove, ali nažalost, ovi cvjetovi nisu mirisni. Nakon što ocvatu, latice počinju blijediti i polako se suše. Cvatnja traje oko 2 mjeseca, a može potrajati sve do početka jeseni.

Oprašuju ih bumbari i pčele. Posjećuju ih i leptiri radi nektara, ali leptiri nisu oprašivači grahorice.

lathyrus latifolius grahorica trajnica 8lathyrus latifolius grahorica trajnica 22

Nakon cvatnje nastaju čahure s sjemenjem, izgleda karakterističnog za mahunarke. Mahune su isprva zelene, a kad sjeme dozori posmeđe i osuše se.

lathyrus latifolius grahorica trajnica 30lathyrus latifolius grahorica trajnica 32

Ako želite skupiti sjeme morate ga pobrati na vrijeme, jer se nakon određenog vremena čahure počinju same otvarati i sjeme se rasipa unaokolo. Sjeme je malo, smeđe i okruglo, negdje upola manje od zrna graška.

grahorica 2

Grahorica se razmnožava podjelom rizomatskog korijenja, ili sjetvom sjemenki. Ove sam ju godine prvi put probala razmnožiti sjemenom, pa sam posijala nekoliko sjemenki na proljeće u teglicu. Sjeme je klijalo vrlo neujednačeno, u razmaku i preko 2 tjedna, poneko je klijalo čak i do 30 dana.

Isprva su narasle samo tanke duge stabljike, iskreno izgledale su mi jako nestabilno što tako jure i zrak, ali ubrzo su stale s rastom. Premjestila sam ih kasnije van i iz baze biljke ubrzo je naraslo još nekoliko stabljiki. Uglavnom, ostale su u teglicama cijele godine i nisam ih presadila na otvoreno. Pretpostavljam da ukoliko bi bile presađene na otvoreno možda bi čak i cvale i prve godine, ali ovako, u maloj teglici s vrlo ograničenim prostorom i hranjivima, nisu puno narasle. U svakom slučaju, zaključak pokusa je da kod uzgoja iz sjemenki treba biti strpljiv, ali je uzgoj prilično jednostavan. Mogu se presaditi na otvoreno već iste godine, ili se isto tako mogu i sijati direktno na otvoreno – jedino u tom slučaju, eventualno usred posljedice previše ili premalo oborina, možda klijavost ne bi bila 100% kao što mi je bila u teglici. Prije sjetve, preporuča se namakati sjeme 24 sata prije u vodi.

lathyrus latifolius grahorica trajnica 24grahorica 1

Nigdje nisam našla podatke o toksičnosti niti jestivosti ove vrste, te ju izričito preporučam kao ukrasnu biljku.

Trajnica grahorica je penjačica koja odlično raste i prekriva žičane ograde. Ukoliko imate takav prostor i još ne znate što tu posaditi, ovo bi mogla biti biljka koju tražite.

lathyrus latifolius grahorica trajnica 31

 

Naprstak – digitalis purpurea

Naprstak je dvogodišnja biljka iz porodice zijevalica (Plantaginaceae ) i porijeklom je iz Europe. Još se naziva i pustikara. Autohtono raste na rubovima šuma i na planinskim pašnjacima, a česta je biljka u cvjetnjacima kao ukrasna biljka.

digitalis 6digitalis 5.

Naprstak voli polusjenu i sjenu, suho i propusno tlo, ali uspijeva i na suncu, tada dobro uspijeva pod uvjetom da ima vlažno tlo. Voli kiselo tlo, pa će stoga uspijevati gdje mnogo biljaka ne uspijeva, npr. ispod crnogorice.

digitalis 2

Naprstak se može sijati u rano proljeće malo u teglice na prozorske daske i kasnije pikirati (sjeme je jako sitno,treba paziti da se ne posije pregusto). Nekima tako uspijeva dobiti cvijet već prve godine kako se sije, mada u pravilu cvate prvi put druge godine nakon sijanja. Može se sijati i nešto kasnije direktno van. Ja sam ih uzgojila i iz rane sjetve u teglicama i sjetvom na otvorenom, s time da je postotak klijanja puno niži na otvorenom jer kukci raznose sjeme i vremenski uvjeti su nepredvidivi. Zanimljivo, kad sam ih sijala potkraj ljeta na otvoreno, niknuli su tek iduće proljeće u jako malom broju. U tegli su mi naprotiv niknuli u velikom broju, ali je bilo vrlo nezgodno sve to onda presađivati na otvoreno.

Iz mog osobnog iskustva, treba ustrajati kod uzgoja prvih nekoliko biljaka, a jednom dok to uspijete nadalje se sam zasijava. Naravno, uz uvjet da ste ga posadili na poziciju koja mu odgovara.

S obzirom da je dvogodišnja biljka, prve godine razvija samo lišće, cvate druge godine nakon sijanja.

Male biljčice digitalisa:

digitalis15042010 19

Iduće godine već početkom svibnja počinje iz sredine lisnate rozete tjerati cvjetnu stapku prepunu pupoljaka. Počinje cvasti od dolje prema vrhu. Što je starija i veća biljka, to će obilniji cvjetovi biti.

digitalis 12digitalis 4.

Naraste u visinu i do 2 metra, uobičajeno oko 1,5 metara. Cvate u roza-ljubičastim kombinacijama, a česta je i u bijelim i žućkastim nijansama. Cvijetovi su na unutarnjoj donjoj strani ispunjenim točkama-mrljama. Vole ih pčele i bumbari.

423digitalis 20.

Nakon cvatnje na cvjetnim stapkama nastaju čahure s sjemenjem, koje su isprva zelene, a kad sjeme dozori posuše se i posmeđe, te se otvaraju i rasipa se sitno sjeme. Sjemena ima jako puno po biljci: pojedina biljka može proizvesti i do 2 milijuna sjemenki. Unatoč tome, ne rasijava se u velikom broju, barem ne kod mene, nikne mi tek poneka nova biljka (uz činjenicu naravno da većinu sjemena ipak skupim).

digitalis 8digitalis 13

Ako se orezuju ocvali cvjetovi i ne ode u sjeme, ponaša se kao trajnica. A i bez orezivanja cvjetne stapke često se ponaša kao trajnica kratkog vijeka, a umnožava se i u korijenu. Na slici ispod su biljke digitalisa na jesen, još se vide potrgane cvjetne stapke s kojih sam skupila sjeme ove godine, stare su 4 godine.

031digitalis 7.

Naprstak je poznata kao izuzetno otrovna biljka, sadrži glikozide koji mogu izazvati trovanje, stoga treba biti oprezan s njim, pogotovo s djecom. Dobro razmislite da li ćete ju saditi u vrt ili ne. Imajte na umu da se ne smije progutati, a i u doticaju s kožom sok može izazvati iritacije.

Mnogo je prekrasnih cvjetnica otrovno, a normalnim uzgojem se ionako ne unosi u organizam i ne može vam naštetiti. Stoga se ja osobno uopće ne zamaram činjenicu da ga svrstavaju u najotrovnije biljke, uzgajam ga samo u dekorativne svrhe.

digitalis 16

U narodnoj medicini naprstak je vrlo cijenjena biljka protiv čitavog niza bolesti, no radi otrovnosti ne smije se primjenivati bez stručne osobe i bez točnog doziranja – terapijske doze vrlo su blizu smrtonosnoj dozi. U suvremenoj medicini sastavni je dio mnogih lijekova za srce odnosno bolesti povezanih s srcem.

Više o ljekovitosti možete pročitati ovdje

Sjeme možete nabaviti u našoj ponudi viškova sjemenja iz biovrta OVDJE.

 

Listopad – mraz, rasađivanje i nove nabavke

Početak listopada je bio prekrasan. Vrijeme je još bilo suho, toplije od prosjeka za godinu, a na vrtu se je na svakom kutku nešto šarenilo.

Slika: vrt početkom listopada

002

Neke su biljke tek tada bile na vrhuncu cvatnje, jer prije radi suše i vrućine jednostavno nisu mogle narasti. Ponajprije su to bile cinije i dragoljub koji su se tek tada pokazali u svojoj raskoši boja.

101009

Također, u punom su cvatu bili i kineski karanfili i žuti hibiskus.

096022

Dio suncokreta sam sijala kasnije, i on je kasnije cvao, dok su oni prvi već davno ocvali, a slično se je dogodilo i s giliom capitata.

050082

Listopad sam započela berbama u vrtu. Kako je dozrijevalo sjeme tako sam ga redovito skupljala po vrtu. Također je konačno dozorila i crna soja, a prije prvih mrazeva trebalo je i pobrati sve tikve s vrta i uskladištiti ih nutra (više o skladištenju tikvi ovdje). Pobrala sam i suncokret koji je dozorio i stavila ga sušiti na tavan – njime zimi dok je sve smrznuto i prekriveno snijegom hranim ptičice. U iščekivanju hladnijeg vremena počela sam spremati lončanice s sjeverne strane kuće na južnu stranu kuće – uvijek gledam da tegle ipak čim duže ostavim vani ako je to moguće, jer vani imaju više svjetlosti. Jednom dok sve premjestim nutra prestaju s rastom i cvatnjom i tek preživljavaju.

Početkom listopada se počinju puniti police u dućanima sa lukovicama, i naravno da me je opet primila manija kupovanja lukovica.To za sobom povuče i nabavke ostalih biljaka, pa se tako uvijek u ovo doba godine nađem kako svako malo pregledavam robne centre i rasadnike u potrazi za novitetima. Lukovice ove jeseni baš i nisam nakupovala, najviše zato jer je ove jeseni bio prilično slab izbor posvud, a većim dijelom što je sve teže naći lukovice dobre kvalitete (više). Ove jeseni, za razliku od lukovica, nisam ostala imuna na ponudu ostalih biljaka, pa tako su biljne zajednice u mom vrtu bogatije za kalikarpu, akebiu guinata, clematis, ukrasne trave, heuchere, magnolije, mahoniju, ukrasne javore, aronije….. Kako je cijele godine bilo uglavnom previše sušno, za neke veće zahvate rasađivanja odlučila sam se tek polovicom listopada. Na vrtu mi se je zasijalo puno divizmi i žutog noćurka, a kako te dvogodišnje biljke iduće godine narastu prilično velike, presadila sam ih iza u budući šumski vrt. Osim toga imala sam svašta posvud u teglicama što je trebalo završiti na gredicama, poput campanule medium, muškatne kadulje… Sve je to dobilo konačno svoju poziciju na gredicama. Ukrasne trave su također dobile novu poziciju, početak šumskog vrta biti će red niskih ukrasnih trava – tamo će imati dosta sunca: polovicu trava sam imala posvud posađeno gdje su ih ostale biljke gušile pa sam ih sad sve preselila na mjesto gdje će moći narasti i doći do izražaja. A naravno, kako to uvijek biva, za dio kupljenih trava na sniženju sam otkrila naknadno da su neotporne na niske temperatiure, poput pennisetuma setaceum Rubrum i Skyrocket, njih sam nakon sadnje presađivala natrag u tegle i čuvati ću ih preko zime nutra…eto, i na rasprodajama treba dobro gledati što nam nude na jesen od vanjskih biljaka.

086083

Listopad je mjesec, koji je osim po padanju lišća s drveća, karakterističan po prvim mrazevima. Naučena prijašnjim iskustvima, bila sam spremna za prve mrazeve ove godine i odlučila pokriti određene biljka da ih zaštitim. Naime, tokom zadnjih nekoliko godina primjetila sam da nakon nekoliko mrazeva koji unište najosjetljivije biljke – biva duže razdoblje toplijeg vremena bez smrzavanja. A povrće je početkom listopada bilo prekrasno: rajčice i paprika još u cvijetovima, mlade mahune i grašak, mnoštvo kupusnjača…

076001

Bila sam u pravu, nakon samo 3 mraza slijedilo je dugo toplije razdoblje bez spuštanja temperatura ispod minusa. Ali, nisam mogla spriječiti propadanje biljka na vrtu – mrazu je prethodio hladni vjetar koji je “spržio” najosjetljivije biljke, a da se temperatura nije spustila ispod nule. Kod nas je to vjetar koji puše iz smjera sjeveroistoka, stariji ljudi ga zovu “belićanec”, jer puše iz smjera Belice, mjesta u Međimurju poznatog po krumpiru. Tegle s ukrasnim koprivama sam malo prekasno unjela unutra, već ih je dosta vjetar propuhao i polovica ih se je nažalost tokom idućeg tjedna osušila. Ipak uspjela sam barem uzeti reznice i probati ću ih održati do proljeća. Na vrtu mi je vjetar potpuno uništio mlade mahune u cvatu, a prilično su bile uništene i paprike. Na svim osjetljivim biljkama vidjele su se posljedice hladnog vjetra.

0040221

Slijedili su mrazevi koji su i sve ostalo dotukli. S obzirom da nisam radi vjetra ništa pokriti i time zaštititi, opet mi je sve bilo uništeno: paprike, rajčice, tikve, dragoljub, cinije, dalije….

Slike: mraz je uništio tikve i dragoljub

020006 2

Baš mi je žao što je sve uništeno, a vrijeme je opet poslije toga bilo jako lijepo. Da mogu naći rješenja kako zaštititi biljke u to osjetljivo razdobje, produžila bi sezonu vrta za još jedan mjesec. Ovo je problem kojim se mislim u budućnosti želim više pozabaviti planiranjem sadnje grmlja i drveća na povrtnjaku. Osim budućeg šumskog vrta kojeg polako sadim iza na dvije nove parcele, nešto ovakvo moram osmisliti i na vrtu – neko niže drveće pokraj kojeg će sunce doći do tla, ali će zaštititi donje biljke od prvih mrazeva. Po meni nema smisla osmišljavati neke umjetne nadstrešnice ili sl za to, vjerujem da se rješenje tog problema lako može riješiti u skladu s prirodom.

Sredinom mjeseca počela sam rasađivati salatu – dio mi je niklo što se je sama zasijala, dio sam donjela od mame. Jedino je ono što sam baš ciljano sama sijala za jesensko presađivanje tek tada počelo nicati, tako kasno radi suše. Lekcija za ubuduće: zalijati par puta nakon sjetve.

Osteospermume sam odlučila probati ostaviti do proljeća na način da sam uzela reznice s biljaka u vrtu, uspjelo mi je tako prošle godine. Sve sam pobockala u teglice i spremila ih na potkrovlje, skupa s velikim dijelom biljaka koje su bile u teglama oko kuće. Trublje (brugmansije) su preživjele prve mrazeve, i iskreno sam se nadala de će procvasti prije jačih mrazeva, jer su bile prepune pupoljaka i tek mi je samo jedna ove sezone cvala. Nažalost, to se nije dogodilo – 17.10. ih je uništio mraz, kao i većinu toga cvatućeg na vrtu. Malo su ozeble i poneke biljke u teglama na južnoj strani ispred kuće, mojom greškom jer ih nisam sklonila na vrijeme. Sve mi je došlo prenaglo: prvo dugo sušno ljeto i dugo toplo vrijeme, i onda naglo mraz – nekako sam se nadala da će ipak možda potrajati toplije vrijeme i zato većinu nisam na vrijeme sklonila unutra…

Nakon mraza povadila sam sve dalije i kane i pospremila gomolje u podrum, te također i sve gladiole. Što se tiče dalija, imam zanimljive zaključke ove godine. Na vrtu su dalije obilno cvale, bile su prekrasne unatoč suši, a dok sam ih vadila – gomolji na pola pojedeni od voluharica. Ipak, nije sve pojedeno tako da će opstati do proljeća. Istodobno, posađene uz nadstrešnicu – katastrofa, pola nije ni cvalo, pola jedva, nikako nisu narasle, i brzo su završile vegetacijom i oboljele od pepelnice – uz sušu očigledno im ne paše šljunak – ovo je druga godine bez uspjeha na toj poziciji, pa odustajem od nje. Na ostale 2 lokacije – uz među s susjedima i iza kuće prema vrtu, obje pozicije polušljunkovite – neke su bile prekrasne, neke nikud nikam, ovisi kako sam pogodila poziciju, a voluharice ih tu nisu napale. Sad sam opet na mukama…je li bolje na vrt gdje obilno cvatu?, a iako ih pojedu dijelom voluharice, ipak nešto ostane od gomolja, ili u polušljunak gdje cvatu tak tak, i gomolji baš i ne narastu, i gdje ih je potrebno zalijevati….iduće godine moram opet nešto novo pokušati s njima jer ih jako volim.

172044

Opet imam u planu jezerce na parceli gdje će biti šumski vrt….jako sam sam oduševljena idejom:)) Kao što možete vidjeti na fotki ispod, na jednom dijelu parcele je napravljena lagana padina koja je ostala kao posljedica nedostatka zemlje dok smo poravnavali parcelu. Tu se nakuplja voda nakon obilnije kiše , a radi ilovaste zemlje koja je tu navožena, sve to skupa dugo “drži vodu”. Na proljeće mislim najdublji dio produbiti i zavoziti okolo da ne ide tako u širinu, nasaditi tu šaš i močvarne irise, a okolo na brijegu ukrasne trave, potražiti ću i rogoz. I naravno, žalosna vrba pokraj jezerca (narezala sam si reznice s jedne vrbe u gradu, trenutno ih zakorijenjujem). Jezerce će biti odlična stvar za biosustav, prvenstveno po tome što privlači žabe, koje su prirodni neprijatelji puževa. Pročitala sam u jednoj knjizi podatak da ako imate dosta žaba u vrtu možete imati pod kontrolom čak i invazivne španjolske puževe. Također, veseli me što će ovo biti i “pojilica” za šumske ptičice, te prostor gdje ću se moći okušati i s uzgojem močvarnog bilja.

Slike: buduće jezerce slikano s obje strane

0250961

Do kraja mjeseca većinu lončanica sam spremila unutra, nešto na potkrovlje, nešto u “mačju sobu” u prizemlju, te ću kao i prošle godine prenositi one malo osjetljivije biljke gore dolje s potkrovlja u mačju sobu (s svjetlijeg ali hladnijeg prostora u mračnije, ali toplije – sve ovisno o prognozama). Presadila sam i verbene bonariensis u tegle, prošle godine su one ostavljene vani smrzle, pa što je sigurno je sigurno.

A na vrtu, sve je postalo smeđe i sumorno nakon mrazeva. Jedine biljke koje su ostale u boji su kupusnjače. One su najboje za berbu tek nakon prvih mrazeva (mislim poglavito na kelj i kelj pupčar, zelje je uputno pospremiti prije smrzavanja). Prvi put uzgajam i raštiku (slika 2) i neznam kako će se ponašati iduće proljeće, pretpostavljam da će cvasti, stoga ju moram presaditi nekamo daleko od ostalih kupusnjača da mi se ne iskriža, da poberem sjeme.

0021014

Slika vrta na kraju mjeseca:

074

A za kraj, da ne ostane sve tako bez boje i šarenila, ipak se posvud može pronaći i nešto šareno….ukrasni kelj je tek sad zablistao na vrtu. Inače, iako ga uzgajamo kao ukrasni kelj, listovi su jestivi, a šarene boje koje ima su znak da su puni raznih antioksidansa:

0230222

dražesne bobice jesenje – vatreni trn i Euonymus europaea, grmić koji sam si dugo priželjkivala – a ispalo da ga na novoj parceli imam nekoliko komada, baš super

018169

i mala ruža penjačica koja ne odustaje od cvatnje, te lunaria biennis koja je pobrkala godišnje doba, pa iako cvate na proljeće, ova je procvala na jesen.

042062

 

Čudo života u tri zrna graha

Sjećate li se kad ste prvi put uzgojili biljku? Niste? Ipak vrlo vjerojatno jeste. Većina nas prvo iskustvo s uzgojem biljaka imala je u nižim razredima osnovne škole – domaća zadaća je bila posijati par zrna graha u teglicu. Još danas živo se sjećam kako sam uzgajala svoj prvi grah. Bilo je inspirativno i uzbudljivo, iščekivanje kad će se pojaviti nešto iz tih sjemenki koje sam posijala u teglicu. Jednostavno, jedna prazna šalica jogurta, dvije šake zemlje, tri zrna graha, malo vode – i eto divnog čuda života. Zatim nestrpljivo čekanje….kad će već jednom te sjemenke proviriti iz zemlje, hoće li se što dogoditi???. Svaki dan poslije škole prvo provjera graha….i zašto još ništa…je li sve u redu?? Konačno, taj trenutak kad je zrno provirilo iz zemlje: To!!!! Počelo je 🙂

grah tekst 1

Nakon što su se zrna oslobodila vanjske ljuske, pojavile su se blijedozelene supke između kojih su se skrivali mladi listići, zgužvani, nježni i tako malecki…pa su se otvorile supke i uspravili su listići, i pojavila još dva…i još dva. Kako su biljke rasle i crpile potrebnu energiju iz supki dok nisu razvile vlastito korijenje, tako su se supke polako počele smežuravati,i na kraju su otpale…a biljke graha se razvile prekrasne zelene listove… Tu negdje smo ih odnjeli u školi – na uvid učiteljici.

grah 2

Na kraju su te biljke jedno vrijeme bile na prozoru učionice, i onda smo ih morali odnjeti doma… i tu u toj priči mi nešto jako fali. Nikad nam nisu pokazali cijeli proces života biljke. Nitko nakon ovog «pokusa» s klijanjem i rastom graha nije pokazao djeci da te biljke narastu, cvatu, imaju plodove, daju sjeme i tek onda završe svoj životni cilkus. Bilo je samo ono…to je to, sad to nosite doma, nema više mjesta tu na prozorima?!? Koga god pitam što se je dogodilo s grahom, nitko mi na to pitanje nezna odgovoriti. Mislim da je ovo veliki propust onoga tko je osmislio ovaj zadatak za djecu kako ih upoznati s biljnim svijetom, jer ne uči poštivanju života. Ako već želiš djecu upoznati s čudom života iz sjemenke, nije u redu da tu istu biljku baciš. I kakva je to lekcija djeci – o odgovornosti, o poštivanju života, o očuvanju prirode, o potrebi racionalnosti i održivosti? Čudo života trebalo bi biti prikazano od početka do kraja, na način da svako dijete nauči kako biljke također imaju svoj prirodni ciklus, od početka života pa sve do smrti, a ne do trenutka kad ih bacimo. Djecu treba učiti kako je svaki život oko nas dragocjeni, i svaki posebno – pravo malo čudo.

Ali, nešto mi je iz te priče ipak ostalo, utisnuta emocija u sjećanje, emocija koja mi se ponavlja svaki put kad vidim da niče grah na vrtu. Ponovo kao malo dijete zatreperim od sreće, a usta mi se razvuku u veliki osmijeh….To!!!  Niknuo je grah!!

grah 3

  

Kako spremiti tikve za zimu

Tikve su jedne od rijetkih povrća koje se može dugo čuvati svježe bez ikakvih posebnih postupaka konzerviranja ili zamrzavanja. Da bi vam mogle čim duže stajati, potrebno je paziti da su pravilno ubrane i uskladištene.

Berba tikvi

Idealno vrijeme za berbu ploda tikve je dok se joj peteljka posuši – to je pouzdani znak da je tikva zrela. Ponekad se prije peteljke posuši biljka, i tada ju možete pobrati iako je peteljka još zelena. Tikve se s vrta moraju pobrati prije prvih mrazeva, po mogućnosti za sunčanog i suhog vremena. Prvi mrazevi mogu jako naštetiti tikvi i ubrzati propadanje ploda, posebno ako se radi o tikv(ic)ama iz roda Lagenlaria , dok će vrste iz roda Cucurbita ipak preživjeti prve mrazeve bez većih posljedica. Također, vrlo je bitno ubrati ih s nekoliko cm peteljke – to će spriječiti propadanje tikve.

Tikve najduže stoje na sobnoj temperaturi

Ako želite da plodovi tikve čim duže ostanu svježi i neoštećeni, držite tikve na suhom mjestu, a najbolje na sobnoj temperaturi. Višak vlage će brzo pokrenuti proces truljenja. Na sobnoj temperaturi u odgovarajućim uvjetima tikve mogu držati – i preko godinu dana. Preporučljivo je ipak s vremena na vrijeme provjeravati plodove, na ponekima ipak započne truljenje, pa takve maknite da plijesan ne bi prešla na ostale plodove.

Tikve nemojte dirati rukama

Diranje rukama po tikvama može jako ubrzati propadanje tikvi, jer se prenose patogeni koji se brzo šire po tikvinoj kori i brzo nakon toga propadaju. To mi se jako često tokom zime znalo dogoditi s tikvana lagenlarijama – nakon što sam ih premještala, na mjestu gdje sam ih primila su počele siviti i propadati. Dakle dirajte ih ili za peteljke, ili s rukavicama, i tako ćete produžiti vijek trajanja vašim uskladištenim tikvama.

Sve tikve su jestive, a sjemenke su i ljekovite

Tikve nisu samo ukras za noć vještica ili za jesenske dekoracije, one su vrlo zdrava hrana bogat mineralima i vitaminima. Sasvim neopravdano su toliko malo na našim jelovnicima i smatraju se hranom za svinje. “Meso” ili usplođe tikve (buće, bundeve) je dijetna namirnica, posebno preporučljiva onima s srčanim tegobama, šećerom, tegobama s bubrezima i mjehurom. Tikve potiču probavu i odstranjuju otrove iz tijela. Sjemenke su u narodnoj medicini poznate kao sredstvo protiv crijevnih nametnika. O njezinoj ljekovitosti i jestivosti više možete pročitati ovdje.

Sjemenke, bilo da su one tikve golice, ostalih tikvi, ili čak sjemenke ukrasnih tikvica su jestive. Najvrijednija je zelenkasta opna koja prekriva sjemenke – to nemojte nikako ljuštiti s sjemenki. Iz njih se radi i kvalitetno bućino ulje. Oprezni morate biti jedino s proklijalim sjemenkama jer se prilikom klijanja oslobađaju otrovne tvari. Sjemenke tikvi sadrže sve elemente u tragovima osim mangana i selena, te brojne vitamine. Prema knjizi “Ljekovitost voća i povrća” zasićuju jednako kao i tabla obične čokolade, ali prema proračunu biokemičara – čak su 14 470 puta zdravije.

Tikve su zimi posebno vrijedna namirnica, svježa i puna vitamina, u vrijeme kad se općenito hranimo namirnicama siromašnijima vitaminima. Stoga dajte mašti na volju kad prerežete tikvu, od usplođa možete pripremiti ukusne kremaste juhe, variva, pire, pudinge, pogače, ili ih svježe izmiksati u sok u kombinaciji s ostalim voćem i povrćem…..a sjemenke koristiti kao fine zdrave grickalice.

 

Sjeme tikvi golica i tikvi za grickanje možete potražiti u našim viškovima sjemenja iz biovrta  OVDJE.