Grah i grahov žižak

Kako spremiti grah, spriječiti štete na grahu od ovog nametnika, ali i bitne činjenice koje trebate znati o suhom grahu u trgovinama.

Svatko tko sprema vlastiti grah za jelo ili za sjeme, sigurno se je bar jednom susreo s grahovim žiškom. Prve godine kad sam spremala vlastiti grah za zimu, jednostavno sam ga posušila, stavila u staklenke i pospremila u kuhinjski ormarić. I bilo je sve ok te jeseni, i zime, sve do ranog proljeća. I tad, kad sam se jednom prilikom namjerila kuhati grah, otvorila staklenku, katastofa: grah prepun rupa, staklenka prepuna malih crnih kukaca. Dogodio mi se grahov žižak.

Grahov žižak (lat. Acanthoscelides obtectus) je insekt veličine 3,5-4,5 mm, crne boje i prekriven sitnim dlačicama. Ženka odlaže jajašca u poluzrele mahune već na vrtu, a više napada niski grah. Nekoliko mjeseci nakon berbe možete se neugodno iznenaditi kad u posudi s grahom ugledate mnoštvo crnih kukaca i rupe u zrnima graha. U jednom se zrnu može razviti čak 20-30 ličinki žiška, a ima 3-5 generacija godišnje. Iako grahov žižak ne uništava klicu graha i grah dakle ne gubi klijavost, ne preporuča ga se sijati radi potencijalne zaraze polja grahovim žiškom. A i za jelo više ne izgleda baš privlačno.

.

Protiv grahovog žiška djelovati treba odmah nakon branja i sušenja graha. Da biste ih spriječili, postoji jako jednostavno rješenje. Suhi grah treba staviti na par dana (barem 48 sati) u zamrzivač, jer pri temperaturi od -18 stupnjeva ugibaju žišci u svim fazama razvoja. Tako tretirani grah zadržava svoju klijavost i može se sijati bez problema iduće proljeće. Nakon zamrzavanja posušite grah na suncu i spremite na suho mjesto. Ja ga spremam u staklenke, i to nakon što ga potpuno posušim. Ako grah nije dobro posušen, usljed vlage u staklenki može propasti i izgubiti klijavost. Uvijek ga možete spremiti i u papirnate ili platnene vreć(ic)e. Ako niste grah izložili dovoljno niskoj temperaturi – ličinke mogu preživjeti i opet vas neugodno iznenaditi.

.

Grahov žižak je uglavnom štetnik uskladištenog graha, a pojavljuje se i na poljima. Porijeklom je iz Australije, otkud se je proširio na čitav svijet. Ove godine sam ih zapazila na gredicama, na samom suhom grahu mahunaru koji sam skupljala za sjeme – zrna graha nisu doduše izbušena, ali sama prisutnost odraslog žiška dovoljno je jasan pokazatelj da zrna sigurno jesu zaražena ličinkama. Stoga se ne smije čekati – odmah nakon berbe očistite i zamrznite grah, jer se žiški brzo razvijaju.

.

U skladištima se rješava na način da se zidovi i podovi prskaju s dozvoljenim insekticidima. Stoga, ako ste mislili da grah dolazi u trgovinama kao relativno zdrava namirnica, moram vas razočarati. Postoji jako velika vjerojatnost da je u skladištu tretiran raznim insekticidima. Također, u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji, prije se na polju tretira:
– herbicidima radi kontrole korova,
– insekticidima radi crnih ušiju,
– fungicidima protiv gljivičnih bolesti,
– i na kraju dakle još jedno tretiranje insekticidima u skladištu.

Kako vam se sada čini ideja uzgoja vlastitog graha?

Sve što trebate znati o uzgoju graha možete pročitati ovdje, a o berbi i spremanju graha ovdje.

Jesenska kupovina lukovica cvijeća

Nedavno su se police u dućanima napunile lukovicama cvijeća. Radi se o lukovicama cvijeća koja se sadi najesen, a cvasti će na proljeće. Za mnoge vrste koje se mogu naći u prodaji i na proljeće, poput šafrana, tulipana i narcisa, puno je bolja jesenska sadnja jer će onda ranije niknuti i cvasti na proljeće. Prije nego odete u kupnju lukovica, postoji nekoliko bitnih činjenica za koje bi bilo dobro da ste upoznati s njima.

Usporedite cijene prije same kupovine.

Uzmite si vremena i usporedite malo cijene, jer su razlike u cijenama ogromne. Postoje dućani koji imaju bezobrazno skupe lukovice, dok te iste, u samo malo drukčijim pakiranjima, i često čak i kvalitetnije, možete pronaći u drugim dućanima po upola (i više) manjim cijenama. Stoga, pogledajte na barem dva mjesta prije same kupnje, da ne bi imali situaciju da platite paprenu cijenu za neko pakiranje lukovica, i onda se osjetili opljačkani kad vidite puno nižu cijenu u nekom drugom dućanu.

Dobro pogledajte stanje lukovica koje kupujete

Da, okrenite i dobro pregledajte lukovice u pakiranjima, jer je bezobrazno koliko se nekvalitetne lukovice posvud prodaju. Lukovice moraju biti zdrave i neoštećene. Smežurane, osušene ili čak i lukovice pokrivene s pljesni nemojte nikako kupovati. A vjerovali ili ne, takvih je jako puno u prodaji. Smežurane ili lukovice pune plijesni vjerojatnije će propasti nego proklijati.

Ako kupujete lukovice ili gomolje koje su pakirane s piljevinom ili tresetom, dobro pogledajte ima li u tom pakiranju uopće lukovica. Često se dogodi da su pakiranja lukovica poderana i lukovice u dućanu – pokradene. To se često događa kod onih skupljih lukovica, u većim trgovačkim lancima.

Pazite se neprodanih prošlosezonskih/prošlogodišnjih zaliha lukovica

Trgovci će vam probati prodati svašta. Pazite se prošlosezonskih neprodanih zaliha koje pokušavaju ukamuflirati u sezonske nove lukovice, jer su te suhe i mrtve. Nedavno sam uočila u jednom trgovačkom lancu među lukovicama i gomolje dalija, a to su pakiranja koja su im ostale od proljetne prodaje – bile su potpuno osušene i smežurane. Dalije se sade na proljeće, a ne na jesen. Tko god da će nasjesti na ovo, baciti će novac, jer ti gomolji nikad neće proklijati, a i da su još nekim čudom živi, smrznuti će se. Najčešće sam vidjela da to rade s dalijama, ali također se može dogoditi i s ostalim vrstama. Stoga, dobro obratite pažnju i na vrstu cvijeća koju kupujete, i naravno, na izgled lukovica/gomolja. A ako naiđete na nešto takvo, upozorite osoblje neka to uklone iz prodaje.

Obratite pažnju na otpornost vrsta koje se prodaju

Postoji dosta vrsta na koje ćete nabasati najesen u dućanima i za koje će na pakiranjima pisati (ili neće) da se mogu saditi sada, ALI, ne mogu sve te vrste prezimiti naše kontinentalne zimske temperature. Stoga, ako niste posve sigurni da li neka vrste može prezimjeti, prvo proučite malo po internetu. Vidjela sam u ponudi na više mjesta lukovice ixie, sparaxisa, frezije… za te vrste nema šanse da prezime vani kod mene. Stoga, ako ćete ih kupiti i posaditi na otvoreno, ne proljeće vam neće ništa niknuti, opet ćete se osjećati opljačkano. Ako ste već kupili takve lukovice i sad ne znate što – posadite ih u tegle i stavite u negrijano mjesto nutra, povremeno zalijte, te ih presaditi van možete na proljeće. I naravno, imajte na umu da ih morate izvaditi van najesen.

Nametnici koji uništavaju lukovice

Kupujete godinama lukovice ljiljana, zumbula i tulipana i uporno ih je sve manje? Vrlo vjerojatno zato jer su omiljena hrana voluharicama. Te je lukovice potrebno saditi u žičane mreže ili slično, jer postoji jako velika vjerojatnost da će ih voluharice pojesti.

100% neće dirati narcise, drijemovce i šafrane. Za sve ostalo provjerite ako ima podataka na internetu, ili za svaki slučaj sadite u mreže.

Osim voluharica, lukovice vole i puževi. Tu je opasnost kod sadnje u mreže, jer po mreži puž se može zavuči pod zemlju i pojesti lukovice ako je preblizu mreži, stoga obratite pažnju i na to prilikom sadnje.

Slika: sadnja lukovica zumbula u ručno izrađene mreže od pletiva za ograde

Nakon svega navedenog, ispada da morate jako paziti da vas ne opljačkaju u dućanima prilikom kupovine lukovica. Stoga, polako, promišljeno, oprezno i mudro u kupovinu, ali svakako da za sadnju jesenskih lukovica – jer tako ćete si osigurati prekrasno šarenilo na proljeće

Slika: šafrani cvatu vrlo rano na proljeće, često dok je još zemlja prekivena snijegom – stoga ih je puno bolje posaditi na jesen

Cvijeće koje nagovještava jesen

Često govorimo o vijesnicima proljeća i kad spomenemo taj pojam, gotovo svi pomislimo isto: visibabe, drijemovci, narcise… Jeste li kad pomislili ima li cvijeća koje svojom cvatnjom nagovještavaju jesen? Osim općepoznatih krizantema, mnogo je cvijeća koje svoju pravu ljepotu pokazuje tek na jesen. Predstaviti ću vam neke od njih.

Pročitala sam u jednoj knjizi rečenicu «Kad asteri procvjetaju, oni nagovještavaju kraj vrtlarske godine». I zaista, kad asteri otvaraju svoje cvjetne glavice, vrijeme je završnih berbi u vrtu. I kad su u vrhuncu cvatnje, svjesna sam da je to jedan od posljednjih prekrasnih prizora kojima se mogu diviti u vrtu.

Astera ima jako puno vrsta, pa tako njima možete napraviti prekrasne cvjetne kombinacije u vašim cvjetnjacima: od puzajućih koji prekrivaju tlo, preko grmolikih niskih pogodnih za obrube gredica, pa sve do visokih vrsta koje narastu preko 1,5 metara. Također ih ima u svim mogućim raznim bojama, doduše najčešće u roza i ljubičastim nijansama, ali ima i bijelih, crvenih, pa čak i žutih. Svaki je od njih prekrasan na svoj način. Njihova posebnost je i u tome što ih jako vole pčele, pa ako je u vrijeme cvatnje astera lijepo i sunčano vrijeme, sve oko njih zuji i stalno su prepuni pčela. Asteri počinju cvasti tijekom rujna, a ako je lijepo vrijeme, ta se cvatnja proteže i tokom listopada.

Ukrasne trave su prekrasne tokom cijele godine, ali početkom jeseni tek stvarno svraćaju pogled na sebe svojim prekrasnim metlastim cvjetovima. Bilo da se radi o jednogodišnjim ili trajnicama, najljepše su na jesen. Od jednogodišnjih trava posebno ću izdvojiti sirak – sorgum vulgare var techicum – to je sirak koji se koristi za proizvodnju sirkovih metli. Međutim, što se mene tiče, to je prekrasna jednogodišnja trava koja je najljepša na jesen, dok ocvate i formira sjemenke na vrhovima metlica, te se sve to skupa povije prema dolje.

Od trajnica, jedne od najljepših ukrasnih trava zasigurno su pennisetumi, radi svojih cvjetova. Oni uglavnom cvatu u rujnu, dok ih u listopadu polako zamjenjuje još jedna prekrasna ukrasna trava trajnica – kineski šaš ( lat Miscanthus sinensis), koji također postoji u bezbroj varijeteta.

Osim proljetnih anemona, postoje i jesenske anemone – anemone japonica. To su trajnice koje rastu grmoliko, ovisno o vrstama narastu i preko 1,5 metara. Počinju cvasti krajem ljeta i početkom jeseni – stoga se nazivaju i jesenske anemone. Ova je vrsta uglavnom u roza kombinacijama i bijeloj boji, te izuzetno dugotrajne cvatnje.

Na jesen počinju cvasti i ukrasni suncokreti trajnice (lat. helianthus i heliopsis).

Nakon što većina jednogodišnjih suncokreta u ovo doba godine već ocvate (rujan i listopad), male žute nestašne cvjetne glavice ukrasnih suncokreta trajnice uvelike uveseljavaju pogled na vrt.

I moj osobni favorit – amarant uspravnog cvijeta (Amaranthus gagenticus). Tijekom ljeta ova biljka izgleda prilično neugledno, cvjetovi koji su tek u formiranju nisu jarke boje i ne djeluje zanimljivo. Međutim, što jesen uzima više maha, to je ovaj amarant sve jarkije crvene boje. Listovi iz zelene poprimaju crvenu boju, a veliki skupovi cvjetova postaju intenzivno tamno crveni. U vrhuncu cvatnje, ovo je doista fascinantna biljka i pogled na skupinu tih cvjetova oduzima dah.

Ovo je tek mala skupina biljaka koje se odlikuju jesenskom cvatnjom. Imati rascvjetani vrt cijele godine, pa sve do kraja jeseni i nije tako nedostižno.

U svoj toj eksploziji boja i šarenilu, i jesen je prekrasno godišnje doba.

Rujan 2011 – dugo toplo suho ljeto

Početak rujna je započeo/nastavio se velikom sušom. Iako se je sve više manje dobro držalo, određene biljke su počele pokazivati nedostatak vode. Ponajprije su to bile rudbeckije, čiji su cvjetovi baš na očigled izgledali tužno.

Slike: rudbeckia fulgida i rudbeckia hirta pokazuju znakove nedostatka vode obješenim laticama

Iako su određene vrste pokazivale posljedice nedostatka kiše, neke vrste odlično su uspijevale. Ponajprije su to bili korovi koji su se nakon čupanja skoro svi opet primili i nastavili rasti. Ali da nije tako strašno moglo se je zaključiti i po travi, koja je ipak ostala zelena za razliku od lipnja/srpnja kada je sve bilo suho – a to je bilo zahvaljujući obilnim jutarnjim rosama.

Evo kako je vrt izgledao početkom rujna – veselo i šareno.

Početkom rujna sam imala nove probleme u vrtu – napad krumpirovih zlatica, ponajprije na salpiglosis i ukrasni duhan. U ovo doba godine normalno je da zlatice kreću nakon krumpira u pohode na sve ostalo što je hranjivo, i baš sam se neugodno iznenadila kad sam primjetila kako tako jako vole salpiglosise. Skupljala sam ih i gnječila/gazila gotovo svakodnevno.

Novo otkriće mi je bilo i to da su bobice crne pomoćnice – jestive (na slici s krumpirovim zlaticama, i nju često napadaju). Uglavnom, od djetinjstva su me učili da su crne bobice crne pomoćnice otrovne i da ih se ne smije jesti. Ali pretražujući podatke o njoj na internetu našla puno podataka o korištenju i jestivosti crne pomoćnice. I tako sam se konačno odvažila i probati ih – nije loše. Doduše, nekako još uvijek imam velike kočnice glede konzumiranja tih bobica, i na internetu podaci o njoj nisu sasvim bez upozorenja. Svejedno, probala sam ju i znam kakvog je okusa.

U rujnu sam nastavila s berbama – dovršila sam vađenje krumpira, berbu visokog graha, te rajčice. Polako je počela zoriti i soja, prvo je dozorila žuta soja, a crna nešto kasnije (na fotografiji 2 se jasno može razabrati žuta zrela soja, od crne, nedozreljene)

Baka mi je rekla jednu staru poslovicu:jedna sušna godina rodi toliko koliko 3 močvarne godine skupa. I zaista, iako je cijele ove vrtlarske sezone stalno falilo kiše, i iako je u prosjeku pala samo jedna kiša na mjesec i baš je bila suša, u usporedbi s prijašnjim previše kišnim godinama, puno mi je toga više rodilo. Najviše sam ponosna na rajčicu, koje je ove godine stvarno u izobilju, i krajem rujna još je mnogo stabljika bilo živo i još cvalo na vrhovima.

Krajem rujna sam opet bila u berbi graška i mahuna, koje sam sijala tokom ljeta, a dozrijelo je i nekoliko lubenica, unatoč suši i nezalijevanju. Tikve su također bile spremne za berbu.

Tokom rujna sam još proširivala gredicu u šumskom vrtu i tu sadila grmlje i cvijeće. Također sam konačno posadila i 2 jestiva i 2 ukrasna drijena koja sam dosta davno kupila ali do tada nisam našla idealan trenutak za sadnju. Rijetko se kad mogu oduprijeti kupovini biljaka, pa se barem jednom na mjesec počastim nekom sadnicom – u rujnu su to bile calluna vulgaris, krizantema, sedum, encijan, vilburnim tinus, cosmos trajnica,…a dobila sam na poklon i neke biljčice. Sve je to trebalo posaditi, i nije mi teško palo:) A počela je i sezona lukovica, u rujnu sam se još dobro kontrolirala i kupila tek pakiranja.

20.09. je konačno pala poštena kiša i dobro je zalijala. Nakon toga sam se odvažila i na presađivnja u vrtu – presadila sam brusnice koje sam imala posađene ispod hrasta i očigledno im tamo nije pasalo, te sam rasadila vrtne hibiskuse koji su mi nikli u velikom broju. S njima planiram u šumskom vrtu napraviti živicu lijevo uz parcelu s Međimurskim vodama, uz kombinaciju s ostalim ukrasnim grmljem.

Na biovrtu sam prekasno shvatila da sam ostavila jednu vrstu jestive lobode, tzv. špinat drvo da ode u sjeme, i to previše biljaka. Ta se mi je loboda s male biljčice prošle godine rasijala na sve strane…a ove godine je bilo nekih 5 ogromnih biljaka koje su narasle preko 1,5 metara i bile prepune sjemenja. Uglavnom, znam što me čeka iduće godine, ha, ha, sve prepuno tih malih loboda s roza vrhovima. Da probam spasiti stvar, odnosno ublažiti, krenula sam ih porušiti i maknuti s vrta prije nego se raspe apsolutno svo sjeme…neke su toliko velike i čvrste narasle da sam ih morala rušiti sjekirom. A na tom mjestu sam pripremila i razrahlila zemlu i posadila lučice luka i češnjaka. Također sam posijala i zimsku salatu i rotkvice, te špinat.

Luk sam spazila u dućanu i ovo je sad bila impulzivna kupnja, uzela sam jedno pakiranje za jesensku sjetvu. Na vrtu imam i svoje uzgojene lučice iz sjemenja, i njih sam ostavila na vrtu tako preko zime. Inače sam sadila luk i na jesen i na proljeće, i ako sam dobro pogodila trenutak na proljeće – bio je isti po rastu kao i jesenski luk, tako da mi se jesenska sadnja ne čini nikakvom prednosti. Ali naravno da svaka zima nije ista, pa ajd, nek bude jedno pakiranje na jesen, a glavninu budem sadila na proljeće.

Paprika je bila jako pogođena sušom tokom rujna, ona ima veće potrebe za vodom, a kako ju nisam zalijevala, bila je već sva povehnuta. Čim je pala kiša počela je natrag cvjetati na vrhovima i razvijati plodove – ako neće biti ranih mrazeva, još će biti mnogo paprike.

Ponovo su počele cvasti i roditi šumske jagode mjesečarke, a konačno i peruanske jagode. Ove godine su izuzetno rodne.

Voluharice su mi i dalje problem, pojele su većinu mrkve i na moju veliku žalost – veliku gredicu peršina. Napola pojedene biljke peršina koje su preostale sam povadila i posadila u veliku teglu – tu će nastaviti dalje rasti i tako ću imati svježe lišće peršina za koristiti i dalje.

A dani su postajali sve kraći i kraći….u 19 sati već je mrak. A to znači i malo vremena za radove na vrtu, nažalost. Vrijeme je i na kraju rujna ostalo nadprosječno toplo, što je stvarno prekrasno za ovo doba godine. Ako usporedim što sam pisala prošle godine o rujnu, ova je godine čista suprotnost – prošle je godine bilo prehladno i previše kiše, ove godine vruće i sušno. Prošle godine sam skupila rekordno malo sjemenja u vrtu, s time da neke biljke nisu niti uspjele doći u sjeme, ove godine sve buja, cvate, i puno je sjemenja.

Ono što je isto i što obilježava rujan, to su asteri…s time da je ove godine bilo puno sunčanih dana, i time puno više pčelica oko astera.

i ukrasne trave pokazale su svoju ljepotu

te uspravni amaranthus koji je najljepši u ovo doba godine

cinije su također ukrašavale mnoge gredice na vrtu, a procvali su i mrazovci

saponaria i kaloper (tanacetum balsamita), te amaranthus tricolor koji je konačno počeo mijenjati boje

lavatera i rudbeckia hirta – slika prije i poslije

U šumskom vrtu na gredici prekrasni su bili irski zvončić i amaranthus tricolor, a sukcokreti koje sam kasnije sijala počeli su cvjetati tek polovicom rujna – tako sam im kasnom sjetvom produžila vrijeme cvjetanja i dugo uživala u njihovim cvjetovima.

a na vrtu br 2 konačno su se pokazali u punom sjaju dragoljubi i margarete

prvi put imam i Lespedezu thunbergii i Caryopteris

Rujan je ove godine bio prekrasan i rascvjetani mjesec, na svakom je kutku nešto cvalo. Evo i slike vrta krajem mjeseca za kraj: