Hibiscus coccineus

Hibiscus coccineus je trajnica iz obitelji sljezova, Malvaceae. U engleskom govornom području još se naziva scarlet hibiscus – grimizni hibiskus, te scarlet rose mallow – crvena ruža sljez. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike i glasi kao jedan od najljepših cvijetova divljine Sjeverne Amerike. Autohtono raste u močvarama južne Georgie, Alabame pa sve do centralne Floride. Moglo bi se reči da je i ovo jedna vrsta močvarnog hibiskusa.

Hibiscus coccineus je grmolikog oblika, može narasti do 2 metra u visinu i jako se razgranati. Lišće mu je podijeljeno u 5 “krakova”, blago nazubljeno i jako sliči listovima kanabisa. Cvate na vrhu stabljike/grana. Cvijet traje samo jedan dan, ali kako ima puno pupoljaka, svaki dan otvara se novi cvijet. Može cvasti u crvenoj i u bijeloj boji, a cvjetovi su mu ogromni, promjera i do 18 cm.

.

Evo kako to izgleda od pupoljka do čahure sjemenja. Prvi se pupoljci pojavljuju na vrhu stabljike i polako počinju rasti.

.

Kad konačno odluči procvasti, cvijet se otvara odmah ujutro. Međutim, prijepodne je otvoren nekih 70% – potpuno se otvori tek sredinom dana.

.

Tučak ima 5 vrhova. Zanimljivo , tokom dana oni su usmjereni prema naprijed, a navečer, prije zatvaranja, okrenu se prema prašnicima i stisnu k njima. Pretpostavljam da je ovo zato da se osigura oplodnja – prvo tokom dana čeka da ga oplode kukci peludom s drugih biljaka, ali ako to ne uspije, pobrine se sam da se oplodi. Zaključujem i prema tome da je samooplodan, a to sam i sigurna, jer mi je cvao samo po 1 cvijet, a formirale su se čahure s sjemenjem.

.

Ipak ne dođe uvijek do oplodnje: na prvoj slici ispod možete vidjeti situaciju kad nije došlo do oplodnje i taj će se ostatak cvijeta osušiti i otpasti, a na drugoj slici je došlo do oplodnje, te se formira čahura s sjemenkama.

.

Kad je sjeme zrelo čahura poprima smeđe-zlatnu boju, te se otvara na vrhu. Preporučam pratiti stanje čahura da na vrijeme skupit sjeme prije nego se rasipa.

Hibiscus coccineus je otporna biljka, a kako je porijeklom iz močvarnih područja, treba jako puno vode. Dobro podnosi i poplave, ali može i rasti u običnim vrtnim tlima. Za vrijeme suše ga je ipak potrebno zalijevati, inače neće cvasti.

Razmnožava se sjetvom iz sjemena, ali i reznicama, te podjelom biljke u korijenu. Kod mene je kod uzgoja iz sjemena do prvog cvijeta trajalo 3 godine, ali ako im uvjeti jako odgovaraju, mogu procvasti već iduće godine nakon sijanja.

Slika: ovogodišnji hibiskusi uzgojeni iz sjemenja

Ako dobro pogledate, primijetiti ćete da listovi nisu isti kao kod odraslog hibiskusa. Mlade biljke nemaju listove s 5 kraka, nego pune listove.

Podnosi zimu do -17 stupnjeva, pa se zato može uzgajati i na otvorenom i u teglama. Ja ga još uvijek držim za svaki slučaj u teglama i zimi unosim unutra, jer u zadnje vrijeme su zime kod mene bile i nešto hladnije, pa ne želim riskirati s ovako divnom biljkom. Odvažila sam se tek nedavno i jednog od 3 odraslih primjerka koji su mi cvjetali prvi put ove godine sam posadila na otvoreno za pokus prezimljavanja, s time da ga mislim zaštititi granjem i lišćem preko zime. A ako ga uzgajate iz sjemenja, prve ga zime svakako preporučam držati u zaštićenom prostoru, i presaditi tek iduće godine na otvoreno.

Zimi nadzemni dio biljke odumire – bilo da je na otvorenom, bilo da ga unosite unutra. Prve sam godine bila u panici zašto odumiru kad su bili nutra u grijanom prostoru na prozorskoj dasci. Ali, naučila sam po iskustvu, već u rano proljeće iz baze stabljike tjeraju novi izboji.

.

I to je sve što trenutno znam o njemu. Iskreno sa nadam da će mi uspjeti prezimiti na otvorenom, jer koliko ga god u veliku teglu sadila, uvijek će biti ljepšeg rasta ako raste na otvorenom. A čekanje od 3 godina do prvog cvijeta – isplatilo se je:))

DOPUNA TEKSTA 25.08.2017.

Hibiscus coccineus je sve godine do sada preživio na otvorenom, dakle podnosi i više nego -17 stupnja. Jedino mu je nakon prošle izuzetno duge hladne zime jako dugo trebalo da potjera, tek krajem svibnja sam primijetila mlade izbojke.

Suncokret – Idealna biljka za svaki vrt

Imate li na vrtu suncokret? Što (sve) radite s njim?

Ovo je tako divna i korisna biljka, s toliko mnogo mogućih primjena da će vas možda iznenaditi. Osim svog prekrasnog izgleda u vrtu i dobrog rezanog cvijeća, suncokret je biljka koja se cijela može iskoristiti. Najbolje su to znali Indijanci koji su jeli sjemenke, lišće, pili čaj od latica. Stabljike suncokreta sadrže puno kalija, te se pepeo suncokreta može koristiti kao odlično gnojivo. Ptice vole grickati suncokret, a time što ćete privući ptice u vrt doprinijeti ćete smanjenju štetnika na vrtu i gnojenju tla fosforom, čiji je odličan izvor ptičji izmet.

Suncokret je biljka koja izvlači teške metale iz tla (olovo, arsen, uran) – radi tog svojstva sadio se je na području černobilske nesreće, i jedna je od solucija za oporavak područja Fukushime Daiichi (izvor Wikipedia).

A za vas, osim uživanja u prizoru velikih suncokreta što cvatu u vrtu, nakon što ocvatu možete uživati u njihovim sjemenkama. To je dio koji mene najviše veseli kod suncokreta – svježe sjemenke za grickanje. Na stranu sve priče o boljoj probavljivosti prepečenih sjemenki, o visokom udjelu masnih kiselina…svatko tko je nekad kao dijete bio u doticaju s suncokretom, jeo ga je direktno s glavica. Jela sam ga ja, zapravo, od sad pa sve do trenutka kad će ocvasti i zadnji cvijet suncokreta na vrtu – jesti ću suncokretove sjemenke u velikim količinama. I oduševljena sam njima, svake godine iznova. I živa i zdrava sam.

Za grickanje dobre su sjemenke bilo kojeg suncokreta, ali najbolje odnosno najpraktičnije su one velikog suncokreta. I tu postoji mnogo različitih sjemenki – iako cvjetovi izgledaju prilično isto, postoje suncokreti bijelih, crnih, sivih i sivo-bijelih (na redove) sjemenki. I ako ćete ih probati sve, primijetiti ćete da imaju i drukčije karakteristike i drukčiji okus. Uvijek kad me određena glavica suncokreta oduševi finim sjemenkama, nešto ostavljam i sušim za sjeme.

Ako još imate nedoumice kada i kako nabrati suncokret za grickanje, evo uputa. Kada suncokret ocvate, posuše se vanjske latice i pogne glavicu, to je trenutak za berbu. Možete direktno s glavice probati sastrane sjemenke – s vanjske strane najranije dozrijevaju. Ako imaju pomalo «mliječni» okus onda još treba malo pričekati, ako su već sjemenke dosta tvrde i zrno teško izlazi – već ste zakasnili. Dakle ako sjemenke lako izlaze iz ljuske i imaju odličan okus, sličan npr. svježem nesušenom lješnjaku, onda su najbolje za grickati. Tad možete otrgnuti glavicu s stabljike, očistiti vanjski rub i ostatke cvijeta, i imate «kolač» spreman za grickanje.

Imajte na umu da ćete si obojati nokte i prste ako grickate crne sjemenke. Osim sjemenki boju pušta i dio ispod koji drži sjemenke, ali doduše puno manje od crnih sjemenki. Stoga, ako želite izbjeći bojanje prstiju, izbjegavajte crne sjemenke, te nemojte vaditi jedno po jedno zrno iz «podmetača», već si odjednom više sjemenki pripremite u posudicu. I naravno, uživajte:)

Ove godine radi suše urod i veličina suncokreta je prilično mali u usporedbi s prijašnjim godinama. Ponekad narastu tako ogromni da se osjećam kao patuljak ispod suncokreta, a poneke stabljike su bile tako velike da sam ih morala rušiti – sjekirom. Svake me godine iznova iznenadi ili oduševi nekom svojom osobinom. Iskreno, ne mogu si zamisliti svoj vrt bez suncokreta. Stoga, ako ga nemate u svom vrtu, nadam se da sam vam uspjela dati dovoljno razloga da ga iduće godine sijete u svom vrtu 🙂

Sve ostalo o uzgoju suncokreta možete pročitati ovdje.

Ako u svom vrtu želite uzgajati suncokret, sjeme potražite u našoj ponudi viškova s biovrta OVDJE.

Krumpirove zlatice sele u cvjetnjake i povrtnjake

Jesen je počela, a većina krumpira na poljima je pobrana. Preostale krumpirove zlatice se sele s polja i traže druge izvore hrane. Stoga, nemojte se iznenaditi ako ih ugledate u povrtnjacima na stabljikama rajčice, ili u cvjetnjacima. One ne jedu samo krumpir.

Na povrtnjaku krumpirove zlatice najradije napadaju patliđan – njega zapravo uvelike napadaju i kada krumpira ima u izobilju. Nakon što nestane krumpira, ako ima u blizini rajčice, zlatice će se preseliti na rajčice i početi izjedati stabljike rajčice. Ako malo bolje pogledate gredice rajčice, možete se vrlo neugodno iznenaditi u ovo doba godine (kraj kolovoza, rujan).

.

Osim patliđana i rajčice, ponekad napadaju i papriku. Zajedničko svim ovim biljkama je da spadaju u istu porodicu – pomoćnice. Zanimljivo, ipak ne napadaju sve biljke iz ove porodice – peruanske jagode (physalis peruviana) ne diraju.

Još im je jako draga jedna biljka iz iste obitelji – crna pomoćnica (lat. Solanum nigrum). Ova biljka je kod nas smatrana korovom, a u nekim dijelovima svijeta se tretira kao povrće. Uglavnom, i nju krumpirove zlatice napadaju u velikom broju.

.

Krumpirove zlatice imaju svoje omiljene biljke i u cvijetnjacima. Koliko sam dosad uspjela zapaziti, najomiljenije cvijeće im su salpiglosis i ukrasni duhan (nicotiniana affinis). Na tim biljkama uvijek ih pronalazim u velikom broju. Zanimljivo, pokraj nicotiniane affinis mi raste nicotiniana rustica – nju nisu uopće taknule (možda radi visokog udjela nikotina koji je prirodni insekticid).

Slike: salpiglosis i ukrasni duhan

.

Osim toga, nerijetko napadaju vrtnu orhideju (Shizanthus pinnatus) i dature.

Slike: Shizanthus pinnatus i plod ljubičaste duple dature

.

Ovo je popis biljaka na kojima sam dosad zamijetila napad krumpirove zlatice, naravno, to ne znači da je konačan. Stoga, preporučujem da u ovo doba godine dobro obratite pažnju na stanje u povrtnjaku i cvijetnjaku – jer ako ne reagirate na vrijeme, krumpirove zlatice će vam dosta toga uništiti. Osobno, na samom krumpiru sam imala tek desetak zlatice. Na salpiglosisima (par biljaka) sam ih pobrala – stotinu, u samo par dana. Polovicu su uništile prije nego sam uopće stigla reagirati.

Što učiniti s krumpirovim zlaticama? Ja ih skupljam, i gazim. Ništa pametnije mi ne pada na pamet – ja sam im prirodni neprijatelj, a one su prirodni neprijatelj biljkama u mom vrtu. Ponekad one stignu uništiti moje biljke, ponekad ja uništim njih. A one su tako mudre prilikom skupljanja, da ukoliko primjete opasnost, ukoče se i padnu s biljke, te tako, praveći se mrtve, čekaju da opasnost prođe. Lukavo, zar ne?

.

Sve ostalo o krumpirovoj zlatici možete pročitati ovdje.

Kolovoz 2011 – nakon blata opet velika suša

Početak kolovoza bio je prilično blatan. Toliko je kiše napadalo da je bilo toliko mokro tlo da nisam mogla čupati korov. I tako je ispalo da sam zadnja 2 mjeseca jako malo radila u vrtu: u srpnju nisam mogla čupati korov radi suše, a u prvoj polovici kolovoza nisam mogla puno napraviti radi previše kiše. Sve bi se počupano ubrzo natrag primilo, tako da je to uglavnom bio Sizifov posao.

A nakon kiša korov je naočigled narastao i gotovo zarastao vrtove.

Slika: Vrt br 2 i biovrt početkom kolovoza

Početkom kolovoza sam povadila polovicu krumpira, jer sam primijetila da ga jako jedu voluharice, a i trebala mi je slobodna gredica za sjetvu. Sve uzduž gredice krumpira prokopale su voluharice rupe – ponegdje sam našla samo ostatke kore krumpira.

Kod bijelog krumpira je bila cima (nadzemni dio) sva posušena, a crveni je imao dosta plodova – u tim plodovima se razvija sjeme. Odlučila sam uzeti nešto sjemenja i sijati na proljeće, baš me zanima kako uzgojiti krumpir iz sjemena – tj. koliko će to trajati.

Nakon što sam povadila krumpir i poravnala gredicu, posijala sam niske mahune, salatu, pak-choi, ciklu, luk i nevene, i sve pomalčirala svježim otkosom trave.

Sredinom kolovoza uglavnom sam čupala korov koji je prilično narastao i počeo ići u sjeme. Također sam i privezivala rajčice – ove godine imam mnogo vrsta rajčice, od visokih samo 20 cm, pa do jako visokih, preko 1,5 m (i sve visine između). A štapove sam im postavila svakakve, bambuse i nešto drva sam prikupila u šumskom vrtu. Kako to uvijek biva, baš sam uspjela onim najvišim pogoditi – najniže stupove, pa sam naknadno skupljala po gruntu visoke stupove da ih ubacim, da imam za što povezati podivljale rajčice. Nekako svake godine zakasnim s tim povezivanjem, sve je polegnuto posvud. Ali mogu one rasti i bez privezivanja, samo treba ispod dobro pomalčirati da plodovi ne istrunu u dodiru sa zemljom.

Konačno se mogu nakon 2 godine borbe s plamenjačom pohvaliti da imam jako puno rajčice. Strategija s 4 različite gredice rajčice pokazala se je pametnom, jer se je plamenjača pojavila samo na 2 gredice, na ostale 2 nije, i tako mi je napravila minimalnu štetu. Naravno, dosta toga mogu zahvaliti i činjenici da nije bilo previše vlage što pogoduje širenju plamenjače. Naravno, s druge strane ostaje činjenica da suša jako šteti imunitetu biljaka i da onda postaju također podložne raznim bolestima.

A kako imam i puno različitih sorti rajčice, dosta sam vremena potrošila i na skupljanje sjemenja rajčice.

Plamenjača je dakle napala tek nekoliko stabljika – te sam biljke počupala i maknula s vrta, isto kao i zaražene plodove, jer oni su nakon zaraze nejestivi. A kasnije su se počele sušiti i poneke ostale stabljike tj lišće rajčice – ali ne sve. To je više manje posljedica suše i nedostatka hranjivijh tvari uslijed te suše – najviše se je to vidjelo po osušenom lišću. Nisam zalijevala vrt, ali i unatoč tome mnogo je biljaka preživjelo i dalje rodilo.

Slika 1: plod rajčice zaražen plamenjačom Slika 2: male rajčice u obliku kruške

Polovicom srpnja su mi na vrtu niknule mahune i grašak, jako dobro i brzo su napredovale. A i dalje sam se borila s korovom koji me je sustizao sa svim poljima i polako zaraštavao vrt. Osjećala sam se pomalo i frustrirano – jer jednostavno radi vremenskih uvjeta nisam mogla raditi na vrtu, a onda dok sam mogle bilo je toliko posla odjednom da nisam sve stigla..ali naravno, nema razloga za paniku, što se ne stigne jednostavno se ne stigne…neće biti kraj svijeta.

Slika 1 – dio raskrčenog vrta, slika 2: ostatak u korovu

Do kraja mjeseca sam uglavnom sve uspjela raskrčiti, a onda se je puno toga malo pomalo radi obilnih jutarnjih rosa natrag primilo – korovi su pravi majstori preživljavanja i jednostavno im treba čestitati na tome – stvarno ih je teško uništiti. Na kraju krajeva, i riječ “korov” kao neželjena biljka na vrtu je nova tvorevina “modernog” društva i mislim da ipak sve to nije baš tako. I “neželjene” biljke sastavni su dio biosustava i možemo puno od njih naučiti, te također imaju svoju bitnu funkciju u lancu života. Da mi vrt nije bio zarastao u korov, puno bi se teže sve biljke nosile sa sušom. Ovako, on ih je štitio.

U šumskom vrtu smo dogovorili bager i povadili sve panjeve na prvoj, lijevoj parceli. Bilo jako tu jako teško kositi, te je iz polovice panjeva je sve raslo kao ludo. Sada je cijela parcela zaravnana i spremna za sadnju voćki i grmlja na jesen/proljeće.

slika prije i poslije (slikano iz 2 različita kuta):

Naravno, sumnje za gredicu u šumskom vrtu su mi se obistinile – doista se je prilično zarasla. Vrlo sam zadovoljna time.

A ovako su mi voluharice vrijedne na vrtu na gredici cikle. Pogledajte kako je to precizan rad, a lišće je još živo.

Na kraju kolovoza bila je opet velika suša i sve je patilo na vrućinama i nedostatku vode. Ali, po zelenoj travi mogu reći da nije tako strašno kao u lipnju/srpnju. Jutarnje rose su bile obilne, a to biljkama puno znači. Vrt uopće nisam zalijevala, a svejedno se je sve dosta dobro držalo – evo par kutaka iz vrta:

gailardia i celosia

.

rudbeckia hirta i cosmos, te gilia capitata

dalija i rudbeckija fulgida

cinije

lupinusi i mjehurica

lavatera i salpiglosis

brokula i visoke mahune

U mom biovrtu je cijele godine veselo i šareno, tako se je i na kraju mjeseca šarenilo u vrtu…za kraj jedna slike cijelog vrta na kraju kolovoza.