Spremite voće za zimu

Ljeto je, vrijeme dozrijevanja plodova, i povrća i voća. U ovo doba godine stvarno možemo uživati u obilju sezonskog povrća i voća. Ako imate svoj vrt, onda zasigurno imate i previše. Nezgodno je upravo to što u kratkom roku toliko toga dozrijeva da ne možemo pojesti sve odjednom, a vrlo brzo propada. A zimi čeznemo za istim. Da, istina, u današnje vrijeme tokom cijele godine dostupno je svježe i voće i povrće, ALI, pitanje je iz kojeg dijela svijeta, uzgajano s koliko pesticida i herbicida, koliki je transport prošlo da bi došlo do nas i tko zna čime sve ne tretirano od trenutka branja pa do smještaja na police u trgovinama. Jako volim jabuke, ali dok u rano proljeće vidim jabuke u trgovinama smrznem se. Ja to ne želim jesti, koliko god čeznula za njima. Sada je vrijeme kada mogu uživati u jabukama, s vlastitog vrta, bez tragova otrova, prepune vitamina.

Zimi, umjesto svježeg voća iz dućana upitne kvalitete, radije pripremam kompote, od svog voća koje tokom ljeta spremim za zimu. Najdraži su mi vrući, svježe skuhani kompoti, te zato sve što mogu – zamrznem. Odlične su mi za to jagode, ribizl, višnje, trešnje i šljive. Za zamrzavanje koristim posudice od sladoleda, jer vrećice za zamrzavanje znaju biti nepraktične za takvo voće – sok od višanja se nekako uvijek nađe van vrećice u ledenici, a s posudicama se to nikada ne dogodi.

.

Da se vratim na jabuke:) Kod mene počinju dozrijevati već početkom srpnja. Svake godine je jako rodna, a kako je to ljetna vrsta, plodovi brzo propadaju. S stabla uvijek popada mnoštvo prvih plodova, onih koji su manji i crvljivi. Naravno, ako je dobro crvima, dobro je i za mene, ha, ha:) Uglavnom, bilo mi je jako žao što toliko jabuka propada, a zamrznute jabuke mi osobno nemaju dobar okus dok se odmrznu. Tako sam ove godine počela kuhati kompote od jabuka za zimu. Da ne budu samo jabuke u kompotu dodala sam i malo šljiva, te nešto bobičastog voća iz ledenice. Jednostavno, jabuke se ogule, narežu, te se pomiješaju s nešto bobičastog voća, lonac se dopuni vodom do vrha, zasladi po želji i kuha na laganoj vatri.

.

Postoji više varijanti kuhanja kompota za zimnicu. Jedna je da se staklenke dobro operu, unutra se posloži voće, a posebno se skuha voda s šećerom. Kad voda provri i šećer se rastopi, zalije se time voće i zatvore staklenke, te ih se pasterizira nekih 45min – dakle staklenke se kuhaju u loncu u vodi na laganoj vatri.

Drugi način je onaj kako sam prije spomenula – kompot se prije skuha, te se posprema u staklenke dok je kuhan. U tom slučaju morate prije zagrijati staklenke, bilo u pećnici (10-15 min na 50 stupnja i zagrijavati do 100 stupnja, pa hladiti) ili u mikrovalnoj pećnici (3-5 minuta na max.), te se onda pune staklenke kompotom i zatvaraju. Da bi se stvorio vakum u staklenkama, potrebno ih ne nakon punjenja dobro zatvoriti i -okrenuti.

Dovoljno je da budu tako okrenute na poklopcu nekoliko minuta, a mogu se i tako ohladiti, pa ih kasnije okrenite.

Bitno: Prilikom punjenja staklenki s vrućim kuhanim kompotom nemojte stajati točno iznad, već malo sastrane, da vam vrući sok ne uleti u oči prilikom punjenja – ovo pišem na temelju iskustva – nije baš ugodno.

Nikakvi konzervansi za kompot vam ne trebaju – šećer je sam po sebi konzervans, a bitno je da staklenke budu dobro zagijane da se unište eventualne bakterija, a poklopci da budu neoštećeni i dobro oprani.

I to je sve, kompot se ohladi, i može se pospremiti u smočnicu i sl. za zimu. A zimi ga možete jesti hladnog, ili ga zagrijati, kako vam odgovara:) I možete biti mirni, jer znate što jedete – od samog voća, do procesa spremanja.

Osim zamrzavanja i kuhanja kompota, voće možete ukuhati i u džemove i pekmeze, napraviti sokove, te osušiti za zimu. Pekmez je posebno fini od šljiva, a od jabuka možete napraviti – čips od jabuka.

Živimo u svijetu ograničenih resursa, i skupe hrane. Stoga, iskoristite ovo ljetno obilje i umjesto da viškovi propadnu – spremite si sve to za zimu. S koje god strane pogledate – bilo s one financijske, bilo s zdravstvene – u svakom slučaju profitirate.

Bijeli korijen – Tragopogon porrifolius

Bijeli korijen – Tragopogon porrifolius je dvogodišnja biljka jestivog korijena porijeklom iz mediteranskog dijela Europe. Pripada obitelji glavočika, Asteraceae, rodu Tragopogon. Ova biljka ima jako puno narodnih naziva, poput jeruzalemska zvijezda, biljka kamenica, povrće kamenica, kozja brada, korijen…

Uzgaja se i kao ukrasno cvijeće i kao povrće radi jestivog korijena. Naraste u visinu do 1,2 metra i voli sunčanu poziciju za rast. Cvijetovi su joj prekrasne ljubičaste boje, a cvatu samo prijepodne.

Bijeli korijen je dvogodišnja biljka. Sije se na proljeće ili tokom ljeta, a prve godine razvija samo prizemnu rozetu duguljastih uskih zelenkasto-sivih listova. Cvate iduće godine na proljeće – u svibnju potjera cvjetne stapke do 1,2 metara u visinu, sa mnoštvom cvjetnih pupoljaka. Cvijetovi se otvaraju prijepodne, a tamno su ljubičaste boje. Stabljika ako se ošteti ili potrga ispušta mliječni sok.

Samo otvaranje pupoljka u cvijet prekrasan je prizor:

Cvijetovi nažalost traju kratko, zatvaraju se već oko podneva, tako da u ovom prizoru možete uživati samo prijepodne – poslijepodne su svi zatvoreni.

Cvijetovi su hemafroditi (imaju i muške i ženske organe), a oprašuju ih insekti. Nakon cvatnje ostaju zatvoreni kao pupoljak, a unutra se razvijaju sjemenke.

Nakon što sjemenke dozriju, cvjetovi se opet otvaraju. U toj fazi jako liče na maslačke, samo puno veće – sjemenke su “padobranci” koje raznosi vjetar.

.

Sjeme dozrijeva u lipnji, i odmah nakon berbe možete ga posijati – tako će se stići razviti, i cvasti već iduće godine.

Kao povrće koristi se korijen i ponekad i mladi izboji biljke. Mladi korijen može se koristiti sirov u salatama, a stariji korijen je bolje prokuhati, u juhama i sl. Lateks izdvojen iz korijenja se može koristiti kao žvakača guma. Cvijetovi su isto jestivi, mogu se dodavati u salate, a proklijale sjemenke u salate i sendviče.

U travarstvu, korijen biljke se koristi kao blagi diuretik, te navodno blagotvorno djeluje na jetru i žućni mjehur. Više o jestivosti i ljekovitosti možete pročitati ovdje.

Crtež izvor: http://wikimediafoundation.org/wiki/File:549_Tragopogon_porrifolius.jpg

Bijeli korijen uzgajam na svom vrtu od prošle godine i još ga nažalost nisam probala kakvog je okusa. Nekoliko sam biljaka imala na vrtu ali nažalost kroz zimu su mi ga pojele voluharice, a ostala mi je samo jedna biljka, koju sam ove godine ostavila za sjeme. Nedavno sam posijala svježe sjeme, te se nadam većem urodu ove godine, i prvoj degustaciji:)

Sjeme bijelog korijena možete naći u ponudi viškova sjemenja iz biovrta ovdje.

Kako isplesti vijenac od luka

Vrijeme je berbe i spremanja luka. Luk se dakle vadi iz tla i suši jedno vrijeme, te sprema na suho mjesto, bilo u vreće, sanduke, kutije i sl. Međutim, nekad se je luk spremao na drukčiji način – spleo se je u vijence, objesio, i tako se je spremao za ostatak godine i zimu. Zamolila sam svoju baku da me nauči kako se to radi, naravno, usput sam sve foto-dokumentirala

Da bi se luk mogao isplesti u vijenac, treba nam s cimom (zeleni nadzemni dio). Ako ga predugo ostavite na gredicama, cima će se posušiti i nećete ga moći plesti. Stoga, dok se cima polegne, a još je zelena, luk se vadi i dan-dva suši na sjenovitom i suhom mjestu. Može se zapravo plesti i odmah na gredicama. Dakle bitno je zapamtiti da je luk zreli dok se nadzemni dio počne polijegati -kad se sve polegne – to je idealni trenutak za berbu.

Za početak, uzmite 2 luka i stavite cimu ukoso.

Zatim cimu jednog luka – onog koji je iznad (vidi gore) zarotirajte prema iza i provucite između oba luka, te opet primite uspravno.

Treći luk se stavlja iznad sastrane, te je postupak isti – okolo i između, pa gore:

i tako dodajete luk po luk

Uvijek s cimom dakle okolo pa između zadnjeg i predzadnjeg luka

Ovaj vijenac pomalo podsjeća na platenicu dok se isplete. Preporučljivo je plesti do nekih 1 metar. Završetak malo omotate i zavežete s špagom i vijenac je gotov.

Za vješanje vam treba prostor, i dugi čavli. Kod mene je to u potkrovlju, tu za grede vješam luk. A dakle nakon što zabijete čavao u gredu ili zid, vijenac jednostavno objesite negdje na polovici.

U ovako ispletenom vijencu luk si otkidate s njega po potrebi, a vijenac se neće raspetljati ili rastepsti, ostati će u ovom obliku. Ovo je idealno za spremanje luka jer na ovaj način ne dolazi do truljenja i sl., a što se često zna dogoditi dok se on sprema u vreće i sl. I iskreno, ovako baš lijepo i toplo djeluje, pomalo podsjeća na ona iz priča naših djedova i baka, prirodi bliža, stara vremena .

Lipanj 2011 – počela je suša

Lipanj je počeo u iščekivanju kiše. Već je u svibnju bilo vidljivo da (konačno) ova godina neće biti prekišna kao prethodne dvije. Ali nažalost, nemoguće je pronaći neku zlatnu sredinu, već u svibnju je bilo za naslutiti da će ovo biti sušno ljeto.

Nekako po navici sam očekivala u lipnju par kišnih razdoblja za rasađivanje niknulih biljčica. Uvijek takvo vrijeme iskoristim za rasađivanje, jer tada biljke to najbolje podnesu, i ja ne trebam zalijevati par dana zaredom, samo prilikom presađivanja. Ali nažalost, kako se je vrijeme odmicalo, bila sam prisiljena rasađivati po suhom i toplom vremenu jer ništa od kiše. U svakom slučaju, za rasađivanje se onda iskoristi večer, kad sunce najmanje prži, i sve se jako dobro zalije. Ako nema kiše par dana, korisno je kontrolirati kako se biljke drže i još dan-dva barem ih jednom zalijati, da se lakše prime. Rasadila sam početkom lipnja većinu kupusnjača, što na zasebne gredice, što u kombinaciji s grahom – to mi je za pokus da vidim kako se slažu u takvoj međukulturi.

10.06. je konačno napadala poštena kiša – za mene je poštena kiša ona koja bar na 1 dan napravi blato na vrtu, tj omekša moju ilovastu zemlju. To je jedino doba kada se mogu čupati korovi s dugim mesnatim korijenjem – konkretno maslačak. Ima ga puno na vrtu i čupanjem ga zapravo držim pod kontrolom da mi ne zaraste cijeli vrt. A čupati sam ga mogla samo taj jedan dan u lipnju, dan poslije obilne kiše.

Pravo oduševljenje su mi ove godine cinije, jer su sve niknule i porasle, te ih je bilo jako mnogo za rasađivanje. Ove sam ih godine sijala na vrtu dr 2, jer tamo nema stalnih raslinja gdje bi se puževi skrivali kao u biovrtu – prošle godine su mi uništili sve cinije koje sam sijala na vrtu. Ove sam godine nasuprot tome imala jako puno posla s rasađivanjem cinija. Dakle, svi oni koji su se možda začudili kakav mi je to vrt br 2 bez cvijeća, naravno da će biti cvijeća:)) Jedino, to je vrt koji sam započela saditi ove godine, tako da nema u njemu trajnica koje su cvale u biovrtu, a jednogodišnje cvijeće cvate kasnije. Po sijelom vrtu su zasijani dragoljubi, te uz nevene, peruanski noćurak, balsaminu impatiens, novu vrstu cosmosa i još par vrsti cvijeća, po cijelom vrtu će se uskoro zašareniti i cinije. A osim posijanih cinija (slika 1), ugodno su me iznenadile samonikle cinije u biovrtu – ovo je prvi put da su mi se sinije same zasijale. I još jedna dobra stvar je da ih ni tu nisu takli puževi.

.

Sjetva u teglice mi je ove godine bila katastrofalna – prvo je dugo puhao hladan vjetar i većina toga nikako da nikne, a nakon što je niknulo, polovicu je opet oslabio vjetar i pokosila ih je padavičastost – gljivična bolest. Ono nešto malo što je opstalo sam presadila na vrt, ali jako sunce, suša i sve ostale vremenske neprilike su uništile puno toga. Na vrtu veselje – doselio mi se je krt i prekopao mi je baš dio gdje sam sijala i presadila cvijeće, te je veliki dio toga uništio. A radi suše – sve prilično sporo napreduje. Imala sam velike planove ove godine i sijala strašno mnogo novih vrsta…ali nažalost ipak neće biti onako kako sam si zamislila. Naravno, sreća je što postoje otporne vrste koje se same zasijavaju, tako da šarenila ipak neće izostati.

Razlika između nepreoranog biovrta i vrta br 2 postala je još očiglednija u lipnju, kada je nakon već spomenute kiše u samo par dana sve zaraslo u korov. Najkritičnije su mi staze između gredicama, na njima raste najviše korova i njih treba kopati. To mi je baš bio podsjetnik kako je to sve bilo na početku, jer sam i na biovrtu prvih godinu-dvije okopavala staze prepune korova.

Slike: prije i nakon okopavanja redova u vrtu br 2

Na biovrtu od samog početka primjenjujem tehniku “kompostiranja na licu mjesta”, tj sav korov od raskrčivanje vrta na proljeće, i sav korov tekuće godine ostavljam na stazama. Iskreno, nekako mi od samog početka nije bilo previše logično sve iznositi dolje s vrta, kad mi ionako manjka malča. Imam previše posla sa svim ostalim radovima u vrtu, da bi se još preopteretila s odnošenjem korova s vrta, stavljanjem na hrpu, preokretanjem i zalijevanjem, to ponovo donošenjem komposta na vrt. Sav počupani korov ostavljam da se posuši na samom vrtu, i onda ga poslažem po gredicama ili po stazama, a gliste i kukci naprave svoje – sve to razgrađuju na samom vrtu i stvaraju humus. I još jedan veliki bonus je da na stazama u biovrtu nemam korova, i uopće ne trebam motiku.

Slike: iako pogled na biovrt daje privid da nema staza po vrtu, po cijelom vrtu su uzdužne staze između gredica, a one su ispunjene otpadom s vrta – tu se vrši “kompostiranje na licu mjesta”

Sredinom svibnja sam konačno nakolčila rajčicu, ali ju nisam još privezala. Imam ove godine i neke čvrste niske sorte koje ne trebaju povezivanje. A u kombinaciji s rajčicom posadila sam kupusnjače – međusobno jedne drugima tjeraju nametnike.

Ove godine sam i prvi put sijala rajčicu direktno na otvoreno početkom svibnja. Rajčica je jako lijepo i brzo narasla, i samo što nije po rastu dostigla onu koju sam uzgojila ranije u zatvorenom. Još ću tijekom srpnja pratiti razliku u vremenu dozrijevanja plodova prije uzgojene, i direktno sijane rajčice.

U lipnju je započela i berba sjemenja. Mnoge biljke koje su cvale na proljeće već su odavno ocvale, i već im je sjeme dozorilo. Naravno, treba reagirati na vrijeme i pobrati sjeme kad dozori, a prije nego se počne rasipati. To razdoblje ne traje dugo, pa ako slučajno zakasnim, već se sve raspe po tlu. Tijekom lipnja brala sam sjeme lupinusa, limnanthes douglasii, pakujaca, karanfila turskih i niskih, digitalisa, delphiniuma, bijelog korijena, lychnis coronaria, vlasca…

Slika: sjeme vlasca spremno za berbu

Ova godine nešto jako pogoduje ušima – koliko sam dobila informaciju, posvud su priličan problem, nema gdje ih nema. Kod mene su najčešće crne uši, i počele su se već u travnju skupljati na novom vrtu po lobodi. Nisam svu lobodu počupala nego sam ju probala onda ostaviti kao mamac za uši, pa da mi ne diraju ostatak vrta. Činjenica je da su se ispočetka sve uši zadržavale na lobodi, i došlo je i puno bubamara koje su se hranile njima. Ali tada je populacije ušiju dosegla kritičnu točku i počele su se širiti po grahu koji je pokraj rastao – tada sam počupala i spalila lobodu prepunu ušiju, a neke značajnije najezde na grahu nije bilo, ustvari nisam ju zapazila. E sad, da li je to pomoglo ili ne, nisam sigurna. Da li bi uši došle u tolikom broju da nije bilo lobode, i da li bi onda toliko napale ostale biljke umjesto lobode, ili uopće ne bi bile privučene u vrt…dobro pitanje. Pokus s lobodom ću očigledno morati ponoviti tijekom više godina da bi mogla nešto pametnije zaključiti. Ali u svakom slučaju, ovo je prva godina kad su mi crne uši došle i na grah i mahune, dosad nikada to na mom vrtu nisam zapazila. I najezda je puno češća na vrtu br 2, na biovrtu su se uši uglavnom zadržavale na kamilici i makovima, a to mi zapravo niti ne smeta previše. A ove godine sam zamijetila i bubamare u rekordnom broju. Kako god da se okrenem, vidim ili bubamaru, ili ličinku, ili prijelaznu fazu iz ličinke u odraslog kukca…o ovome pripremam članak s puno fotki, pa uskoro možete pročitati sve detaljno o bubamarama . Do tada tek toliko da imam jako puno bubamara u vrtu i da naveliko tamane uši. Imala sam potrebu maknuti samo par biljki na kojima su se uši stvarno jako namnožile – to je bilo tek par stabljiki kamilice i maka u biovrtu, i loboda u vrtu br 2

Slika 1: crne uši na maku, Slika 2 – ličinka bubamare

Voluharice su mi konstantni problem. U lipnju su počele uništavati i grah – u biovrtu se ovo nije nikad do sada dogodilo, u vrtu br 2 pojele su dosta korijenja graha – grah bi se jednostavno posušio. Da li je ovo radi suše, ili radi malog izbora na vrtu br 2…još je prerano za zaključiti. Ali činjenica je da stvarno rade mnogo štete. Nastradao je i krumpir, kao i svake godine do sada – prilikom otkopavanja mladog krumpira, našla sam tunel voluharica do svake jamice s krumpirom, i mnogo oglodanog krumpira.

Slika: grah kojem su voluharice pojele korijenje

Dobra vijest je da krumpirove zlatice imam još manje nego prošle godine – našla sam tek par odraslih zlatice, pronašla malo odloženih jajašca, i skupljala sam ličinke s tek 2-3 grma krumpira. Ali zato se je vrlo rano pojavila plamenjača krumpira – primijeti se kao palež na listovima. Ovo je veliki problem, jer se ta plamenjača poslije širi na rajčicu.

Jako volim iznenađenja na vrtu, već sam pisala o tome. Novo iznenađenje je blitva s crvenim peteljkama – niti sam ju ikad sijala, niti ikad uzgajala, imam samo blitvu koja mi se godinama sama zasijava, ali to je srebrnolisna blitva s bijelim peteljkama…pa ipak, izrasla mi je i ova vrsta:

.

Cijeli lipanj sam brala grašak, salatu, bob, mladu mrkvu, a potkraj mjeseca narasle su i prve paprike i krastavci. Međutim, i suša je bila sve izraženija. Vrtove ne zalijevam, osim u slučajevima velike suše, i krajem lipnja počela sam polako razmišljati i o tome. Na vrtu br 2 je počeo žutiti grah, dok se pomalčirani biovrt bolje nosio sa sušom – ipak tamo nije tako gola zemlja i zadržala se je bolje vlaga. Dovoljno malča za još cijeli vrt br 2 jednostavno nisam imala.

Ovako je izgledao biovrt krajem mjeseca – unatoč suši sve je bilo još jako bujno i rascvjetano

Veseli izgled najviše mogu zahvaliti rudbekiji hirti, cvijetu koji me naprosto oduševljava, a i kojem strašno paše moja zemlja jer niče posvud kao korov. Makova je ove godine puno manje nego proteklih godina, a to je zato što sve manje prekopavam biovrt.

.

Lipanj je i mjesec ljiljana.

procvale si i gaillardie i kalifornijski makovi, ta aster alpinusi i oenothera

graničice i lychnis chalcedonica

borač i rudbekia, te phlox

I još puno prekrasnog cvijeća, ali nažalost nema mjesta za sve.

Tokom lipnja zreli su bili ribizli i jagode, te maline

Prvi put mi je rodio crni ribiz, tek toliko da ga probam i zaključim da mi baš i nije dobar, te ogrozd kojeg obožavam

Prvi sam put nakon djetinjstva jela jagode kitnjače, a bilo je i par boba duda, kojeg definitivno moram i razmnožiti, i nabaviti i roza i bijeli dud

Dozrijele su i višnje koje sam puno zamrznula za kompote zimi, a na moje čudo, obožava ih i Nera

I za kraj, u prizivanju kiše, pogled na vrt kroz delphiniume…