Što posaditi ispod grmlja

Evo malo neobične ideje za popunjavanje praznina ispod grmlja i većih trajnica. Razmislite o sadnji šumskih jagoda ispod njih:)

Sasvim slučajan “pokus” dogodio mi se je ove godine, zapravo od prošle godine, kad mi je slučajno par sadnica šumskih jagoda završilo na gredici pored ukrasnog grmlja i trajnica. Do ove godine su se te jagode jako razmnožile, i stvorile pravi “tepih” na cvjetnoj gredici. Ispostavilo se je da je ovo savršena kombinacija.

Šumske jagode, iako dobro uspijevaju na sunčanom, više vole polusjenovita područja. Ove sam sezone pratila i jagode na sunčanim gredicama, i jagode ispod grmlja. Ispalo je da su jagode ispod grmlja puno duže cvale i rodile, a plodovi su bili veći i sočniji.

Ako imate ograničen prostor u vrtu odnosno cvjetnjaku, i ideja uzgoja šumskih jagoda čini vam se nečim nedostižnim, ipak nije tako. Ukoliko imate veće grmlje i trajnice, ispod sigurno postoji prostor koji je neiskorišten. Ispod grmlja baš i neće puno toga moći uspijevati. To je prostor idealan za šumske jagode.

U svom vrtu sadim biljke na načine na koje će se čim bolje iskoristiti prostor. Tako sam sve grmove ribizla, josti, ogrozda i aronije iskombinirala sa jagodama – ovo je kombinacija s kojom su obje kulture na dobitku – tlo je prekriveno i zaštićeno, a jagode imaju malo sjene koja im odgovara. Osim toga, jagode već za godinu dana tvore “tepih” oko većih biljaka, i na taj način sprečavaju bujanje korova, te također štite tlo od isušivanja.

Slika: šumske jagode ispod ribizla

Svaki polusjenoviti neiskorišteni kutak stoga preporučam popuniti šumskim jagodama, ovo je i dekorativna, i jako ukusna kombinacija. A od ove godine, šumske jagode će biti češće i u mojim cvjetnjacima

Slika: šumske jagode ispod vatrenog trna

Za sve zainteresirane, sadnice šumskih jagoda imam u ponudi na proljeće i na jesen. Možete se i predbilježiti kontaktom na e-mail xeenaa13@gmail.com

Grašak – Pisum sativum

Grašak je jednogodišnja biljka iz obitelji mahunarki, Fabaceae. Porijeklom je iz Sredozemlja i Bliskog Istoka. Botanički, grašak spada u voće, ali ga se u kulinarstvu tretira kao povrće. Samooplodan je, cvjetovi graška su hermafrodit (imaju i muške i ženske organe) ali ga povremeno oprašuju i pčele. Svojim korijenjem obogaćuje tlo dušikom, radi bakterijskih kvržica na korijenju.

Grašak je još u srednjem vijeku smatran čarobnim sredstvom protiv zlih duhova, a do danas kao ljekovito sredstvo za povećanje plodnosti.

Za rast treba sunčanu poziciju i ne uspijeva u hladu. Sjeme graška se može naći svugdje gdje se prodaje sjeme, ali nažalost većinom je tretirano. Ako niste naišli na netretirano sjeme, a želite ga imati, tad prve godine uzgojite grašak iz tretiranog sjemenja, a dalje skupljajte vlastito sjeme. Ima ga za nabaviti više sorti, niske rane (visine do nekih 70 cm), srednji, pa sve do visokog (visine 1,5 metara, velikih mahuna i krupnog zrnja).

Grašak je povrće koje se može vrlo rano sijati na proljeće, čim temperatura tla dosegne 10 stupnjeva. Najbolje raste i uspijeva u rasponu od 13-18 stupnjeva. U našim krajevima, to je povrće koje se uzgaja na proljeće i na jesen. Ne podnosi ljetne vrućine i ako raste u takvim uvjetima, brzo oboli od pepelnice.

Prema mom iskustvu, najbolje ga je sijati početkom travnja, ako postoje vremenski uvjeti za to. Pokušavala sam tokom godina i raniju sjetvu, ali uvijek sam imala problema – ili je slabije klijao radi neodgovarajuće temperature, ili su ptice “nanjušile” i iskopale sjeme, ili su mi voluharice pojele sjeme. Na voluharicama sam dosta toga naučila kako sijati, a da ne unište svježe posijano sjeme. Napravila sam grešku i prekopala samo uski prostor gdje sam sijala sjeme – to su one odmah “prokužile” i točno ispod prekopale, i tako mi pojele svo sjeme. Stoga, ako sijete grašak na nepreoranoj/neprekopanoj gredici, prokopajte širi pojas ili čak cijelu gredicu i onda posijte sjeme. Ali također sam ostala bez jednog reda graška na preoranoj parceli – baš su voluharice u toj liniji prekopale tunel – tu grašak nije niknuo. Metoda koju koristim protiv ptica u fazi sjetve je malčiranje krupnijim ostacima biljaka, da mogu teže doći do tla i iskopati zrnje.

Iako je moje iskustvo takvo da grašak uspijeva najbolje kad je posijan početkom travnja, i čak mi je i samozasijani nicao u isto vrijeme kad i posijani, to ne znači da ne postoje i druga rješenja. Kolegica je probala s jesenskom sjetvom i tako imala ranu sjetvu na proljeće – dakle sve mogućnosti za grašak su otvorene, samo morate isprobavati. Naravno, definitivno zaboravite sparno ljeto za uzgoj graška.

UZGOJ:

Grašak se može sijati u redove, s razmakom od 2-3 cm između zrnja, ili u skupine od po otprilike 5-6 zrna u jamicu, pa s razmakom od 20-30 cm. Sije se na dubini od oko 3 cm.

Video kako ja sijem grašak pogledajte na poveznici:

Klija 8-10 dana (ako su povoljni vremenski uvjeti) i brzo raste.

Ubrzo nakon početne faze rasta, na vrhovima listova počinju se pojavljivati prve vitice, kojima se grašak, loveći se za biljke ili potpornje oko sebe, održava uspravnim. Prvi listići nemaju te vitice, ali slijedeći listovi na vrhovima razvijaju vitice za penjanje.

Čim dođu do određene “prepreke”, vitice se čvrsto počinju oko nje omatati.

Za dobar rast grašak treba potpornje, jer mu stabljika nije stabilna i nakon određene veličine počne se polijegati. Ako ga sijete uz mrežu, onda možete sijati u redove, ako za potpornje koristite grane, onda ga je bolje sijati u skupinama.

Kad malo poraste, oko podnožja biljke možete i nagrnuti malo zemlje – to će učiniti biljku stabilnijom, i navodno može povećati urod. Iskreno, kako sam grašak prije pomalčirala, nisam kasnije imala potrebu ogrijati grašak.

Slika 1: grašak posađen u redu uz mrežu, Slika 2 – grašak posijan po 5 zrna u jamicu – u ovoj fazi potrebno mu je osigurati potpornje, dakle granje ili slično zabosti pokraj svakog grmića Gredica je pomalčirana pa tako ne raste puno korova, i malč osigurava zaštitu od isušavanja tla prilikom jačih proljetnih vjetrova.

Mreža za grašak (i krastavce) se može kupiti u poljoapotekama i robnim centrima, a razapinje se između 2 postavljena stupa. Grane za podupiranje graška preporučam da budu čim razgranatije. Možete koristiti ostatke grana od obrezivanja voćaka, ili potražiti u obližnjem šumarku. Nije bitno da su jako velike, ali jako su bitne da se sav grašak ne polijegne. Osim oba spomenuta načina, grašak možete sijati i uz žičanu ogradu – i ona će poslužiti svrsi.

Slika 1 – grašak uz pocinčanu ogradu, Slika 2 – grašak poduprt s granjem

Na gornjoj slici br. 2 možete primjetiti dijelove najlonskih vrećica – to je zaštita od ptica. Ptice, pogotovo čvorci koji se kreću u jatima, jako rado napadaju gredice s graškom kad je u fazi cvatnje i zametanja plodova, i tad mogu pojesti sve te mlade izdanke. Preporučljivo je postaviti razna strašila, stare CD-e ili DVD-e na konopcima – da ih preplaši s odbljeskom, ili jednostavno nešto šustavo što se kreće na vjetru što će ih prestrašiti i otjerati.

Grašak uobičajeno cvate u bijeloj boji, i to u skupinama cvjetova. nakon što otpadnu latice, uskoro se naziru zelene mahune u kojima se razvijaju zrna graška.

Mahune istodobno i rastu u dužinu, i unutar njih se “pune” zrna. Isprva su one plosnate, i polako postaju sve okruglije. Tako i plodovi graška unutar njih, a što možete vidjeti na slici ispod:

Grašak se bere dok su mahune “pune” dakle zrna oformirana. Od sjetve do berbe uobičajeno prođe 60 dana. Ali, morate imati na umu da grašak morate pobrati na vrijeme, kad su mahune pune, sjajno zelene, tad su zrna mlada i sočna, mirisna kad se skuhaju. Ako već za par dana propustite pobrati mahune graška, one već počinju biti svjetlije, hrapave, a plodovi više nisu onako slatki. Tada ih je možda dobro radije ostaviti da potpuno sazriju – dakle potpuno poblijede i osuše se, a taj grašak skupite za sjeme za iduću godinu.

Slika: glatke zelene mahune su mladi grašak, svjetlije i hrapave su prekasno pobrane – takav grašak nije više tako ukusan, i duže se mora kuhati

Sama faza dozrijevanja graška ne traje dugo, i kroz 2 tjedna uglavnom imate glavninu berbe. Početno ćete par dana brati ponešto dozorenih mahuna, a onda nakon toga većina dozori, a kasnije procvate tek pokoji. Stoga ćete sigurno imati odjednom i nešto viška graška – smrznite ga u ledenici. On će još mjesec dana zadržati onaj fini miris i aromu.

Kod berbe graška morate paziti da samo tako ne potežete mahune – jer ćete pritom vrlo vjerojatno iščupati i samu biljku graška, koje nema jako razvijeni sustav korijenja – ako malo jače potegnete, gotovo sigurno ćete ga iščupati. Stoga jedno rukom primite dio peteljke prije zrna, i onda potegnite, ili to možete istodobno i jednom rukom.

Slika 1- potezanjem se NE bere grašak Slika 2 – kod branja je jako bitno primiti peteljku prije mahune, da se ne iščupa cijela biljka

I za čišćenje zrnja iz mahuna postoji provjerena tehnika:) Mahunu okrenite u ruci tako da vam je na vrhu vrh mahune, a ispod peteljka, okrenite obliji dio prema gore i laganim pritiskom na sredinu – mahuna se sama otvara. Najlakše je čistiti idealno zreli grašak, ako je previše zreli i zrna su već jako natiskana unutar mahune, onda se i ne otvara potpuno cijela mahuna na 2 dijela, nego se radi veličine graška kida.

Kad većinu poberete grašak se miče s gredica i tako se oslobađa prostor za novu povrtnu kulturu- npr u lipnju za crnu rotkvu ili repu. Preporuča se ne čupati ga već porezati, radi bakterija na korijenju koje obogaćuju tlo dušikom, ali dakako to ovisi o tome koju ste kulturu namijenili uzgajati na toj gredici.

Kako skupiti sjeme graška pročitajte na sljedećem linku: Sjeme graska berba i spremanje

Dakle kako sam već napisala, u kontinentalnom dijelu Hrvatske ga je najbolje sijati početkom travnja, ali za produženu berbu, možete još zasijati jednu gredicu i početkom svibnja. Ja sam početkom travnja sijala istodobno 2 vrste – niski rani, i visoki kasniji. Niski mi je počeo roditi početkom lipnja, a kasni sredinom lipnja. A početkom svibnja sam posijala još jednu gredicu ranog graška – taj počinje zoriti u drugoj polovici lipnja – i tako imam dugo svježi grašak u svom vrtu. Kod mene se stvarno ne isplati kasnije sijati grašak, jer čim počnu one prave ljetne vrućine, grašak počinje obolijevati od pepelnice i onda je to samo mučenje za njega. Međutim, možete ga probati posijati krajem kolovoza, za berbu krajem studenog, prije prvih mrazeva koji ga uništavaju.

Ovako izgledaju vitice graška na jesenskoj jutarnjoj rosi – pravo remek-djelo prirode:

NAMETNICI:

– lisne crne uši – aphis fabae – one se uobičajeno pojavljuju u simbiozi s mravima (više)

– crni i pjegavi graškov savijač (Cydia nigricana, C. lunulana)na koje možete naići unutar mahuna kako uništavaju zrnje)

Više o ostalim nametnicima graška možete pročitati ovdje.

BOLESTI

Kod mene od bolesti grašak napada pepelnica, i to samo u slučaju da jake vrućine i sunce oslabe biljke graška. Stoga se ne proporuča uzgajati grašak ljeti, nego na proljeće i na jesen.

Prošle godine mi je iz kupljenog sjemena, uz većinu graška s bijelim cvjetovima, izraslo i par stabljiki graška s crvenim cvjetovima. Mahune i zrna ovog graška su doduše zeleni, ali juha od ovog graška je smeđe-crvena. Da li je to uobičajeno s graškom ovakovog cvijeta – ne znam, ali u jednom kutku vrta mi se ovaj grašak sam zasijava, a juhica od njega je redovno crvene boje. Ta kuhana zrna ne ostaju zelena, nego postaju smećkasta.

Prema knjizi “Ljekovitost voća i povrća”, grašak je idealna prehrambena namirnica. Kao i ostale mahunarke, izuzetno je bogat proteinima. 100 grama graška pružaju organizmu 10 puta više bjelančevina nego kobasica s prženim krumpirićima i tortom kao desertom (joj kako volim ljude uputiti na to dok mi “pametuju” da kao vegetarijanka ne dobivam dosta proteina iz prehrane). Grašak koji je počeo klijati u sebi nakuplja puno vitanima C, kao zaštitu od svih kogućih parazita. Visoki udio balastnih tvari u grašku odstranjuje otrove, spušta razinu kolesterola i masnoću u krvi te otklanja zatvor stolice. Prepun je nukleinskih kiselina koje djeluju pomlađujući i potiču rast stanica.Zeleni grašak sadrži natprosječne količine vitamina A, željeza, cinka, vitamina B – B1 (jača živce), B2 (za rast kose i jačanje kože) i B3 (jača srce i krvotok, te poboljšava raspoloženje). Za jelo je najvrijedniji svježi, sezonski grašak. Konzervirani grašak izgubi i do 90% određenih vitamina, dok suhi grašak zadržava 1/4 bjelančevina i 1/2 ugljikohidrata. Preporučljiv je i duboko smrznuti grašak, međutim, nijedan grašak nije po okusu ni sjena domaćem sezonskom, svježe ubranom grašku. Oni koji su to probali, dobro znaju o čemu sad pišem. Miris mladog graška na proljeće, zajedno s mladom mrkvom u proljetnoj juhi – to je jedan od nezaboravnih mirisa, a okus tog graška – neusporediv s onim što možete kupiti u dućanima. To nije ni sjena onom pravom, svježe ubranom mladom grašku. Ako to niste nikad probali, vjerujte mi na riječ – vi ne znate kakvog je okusa i mirisa grašak.

Nadam se da sam vam dala dovoljno razloga zašto ga uzgajati u vlastitom vrtu:)

A recept za juhu od mladog graška pročitajte na slijedećem linku: Juha od graska

Sjeme više vrsti graška možete potražiti u našem katalogu sjemenja iz biovrta OVDJE.

Svibanj 2011 – sjetva i sadnja u vrtu

Početak svibnja tradicionalno je kod mene vrijeme za sređivanje vrta. Taj prvi tjedan (konačno) sam u svibnju na godišnjem odmoru i tek tada se mogu pošteno posvetiti sređivanju vrta. Na početku mjeseca, još je većina vrta bila prekrivena “korovom”. Istodobno, na vrtu pokraj, točnije 4 gredice na susjednom zemljištu gdje od ove godine isto imam vrt, polako je počelo nicati ono što sam posijala u travnju. Sasvim lijevo su 2 reda krumpira, pa zatim grašak, luk i mrkva, i kupusnjače, blitva i pastrnjak. Sve iza sam uglavnom posijala razne vrste graha, mahuna, tikve i soju. Probala sam sve to nekako sve više udaljiti ih po srodnim vrstama da se sve čim manje križa, ali i na 2 velika vrta i to je bio problem. Jednostavno imam previše vrsta, i premalo prostora…ali u svakom slučaju, bolje je nego prijašnjih godina. I veći dio sam uspjela pomalčirati, što se je pokazalo jako korisnim u početku mjeseca, jer je puhalo dosta vjetra koji je isušivao tlo – pomalčirani dio nije se isušio.

Slika 1. biovrt, slika 2. vrt br 2 na početku travnja

Dakle, ove godine pratim i bilježim iskustva uzgoja u 2 različita vrta – preorani, i vrt koji nije bio preorani 6 godina. I prva mi se je pretpostavka odmah na početku pokazala – pogrešnom. Pisala sam da na preoranom vrtu očekujem manje voluharica nego u mom biovrtu, upravo jer moraju na preoranoj parceli iznova kopati tunele. Ispalo je da su voluharice jako vrijedne životinje, i da su prekopale tunele uzduž svake gredice sve od početka, dolje do kraja parcele. Na ostatku parcele moja je majka posijala tikve – polovica joj nije niknula – kasnije je utvrdila i razlog – tuneli voluharica ispod linije sijanja – netko se je očigledno počastio. Tada je na moj savjet sijala opet ali ne u iste redove nego pokraj, uz istodobno prekopavanje malo šireg pojasa, tako da nisu sve pojele. Naime, prvu turu graška sam sijala na biovrtu, i prekopala sam samo dio gdje sam stavila sjeme – to su voluharice odmah nanjušile, i sjeme je nestalo – točno ispod su prekopale tunel. Zato je potrebno prekopati malo širi pojas prilikom sjetve, tako neće odmah pronaći i pojesti svo sjeme.Treba ih pomno pratiti i stalno se nadmudrivati s njima. Ove godine su srušile i jednu teoriju o njima – u mnogim literaturama piše da ih češnjak odbija. Ostala sam prilično zabezeknuta kad su pomljackale jedan veliki grm češnjaka, i zatim prešle su na stogodišnji luk – gredicu koju nisu godinama taknule. Nemam još nikakve pametne zaključke za to.

Biovrt sam uspjela raskrčiti za par dana. Kako i planiram i pazim, najviše je na njemu bila raširena mišjakinja i crvena nežareća kopriva. One su u mjesecu travnju bujale i prekrivale gredice. Međutim, početkom svibnja su i one na kraju vegetacije i osjemenile su se, i odlično se vremenski podudara kraj njihove vegetacije sa sređivanjem vrta. Počupati ih je bilo lako, i odmah sam ih iskoristila za malč. Jedino neki dijelovi vrta su mi bili malo problematičniji s busenima trave – prema iskustvu prošle godine kad sam busene ostavila na vrtu i imala probleme s njima u vidu da su se opet primili, ili da su ih mravi odabrali za mravinjake, ove sam godine sve počupane busene trave odnijela s vrta. Imam jedan dio na travnjaku koji je malo niži od ostatka, i tu sam ih poslagivala i njima ravnala teren.

Slika 1 – prevladava mišjakinja, slika 2: dio vrta s busenima trave

Na crvenoj nežarećoj koprivi sam primijetila početkom svibnja pepelnicu. Iako gljivična bolest s tendencijom širenja, nije se proširila na ništa drugo na vrtu. Ovo je jako zanimljivo i dokazuje da širenje bolesti ne ovisi samo o prisutnosti patogena, nego i o ekološkim uvjetima. Više o tome, i o pepelnici možete pročitati ovdje. I do kraja mjeseca se još nije nigdje drugdje pojavila pepelnica. Sad, dok uspoređujem ovo sa savjetima “stručnjaka” koji su odmah u travnju preporučili poljoprivrednicima čim prije prskati usjeve i nasade protiv gljivičnih oboljenja jer se tad razvijaju gljivice (čak i s malo jačom dozom od propisane, strašno) – zapitajte se malo – čemu??? Kao prvo, bolesti napadaju samo oslabjele biljke, koje su ili pri kraju vegetacije, ili im nešto nedostaje, a kao drugo – očigledno je da su patogeni od proljeća posvuda oko nas, pa i ako temeljito pošpricate sve svoje biljke, patogeni će ostati recimo baš na crvenoj nežarećoj koprivi kraj ceste…i što ste onda zapravo postigli? I opet ćete za izvjesno vrijeme opet dobiti preporuku da prskate. Ne bi li bilo puno pametnije fokusirati se na zdravlje i otpornost biljaka, nego trovati okoliš s ogromnim količinama otrova kojima je svrha postojanja punjenje korporacijskih blagajni?

Slika: pepelnica se je pojavila samo na crvenoj nežarećoj koprivi kojoj ne odgovaraju vrućine i prejako sunce, pa završava s vegetacijom na vrtu početkom svibnja. Istodobno, u šumarku u polusjeni iza još je bila zdrava, i zelena.

U ovom proljetnom sređivanju biovrta uvijek je uzbudljivi dio – na što ću sve nabasati. Otprilike znam što od trajnica gdje raste, i gdje očekivati koje jednogodišnje biljke, ali uvijek se nađe pokoje iznenađenje. Osim prošlogodišnje blitve i peršina koje sam mogla jako rano brati, pronašla sam i jednu novu biljku, pretpostavljam neko drvce, koje još nisam identificirala. Uglavnom, nešto što je pretpostavljam ili palo ptici, ili je donio vjetar.

Slika 1: prošlogodišnji peršin, čiji se listovi mogu koristiti tako dugo dok ne potjera stabljiku i počne cvasti, i slika 2 – nepoznata biljka koja je niknula na vrtu

Osim pozitivnih učinaka koje biljni pokrov i sve manje prekopavanja imaju, nažalost postoje i nedostaci – sve manje cvijeća se samo zasijava. Silene armeria mi je prvih godina bujala posvud po vrtu, već najesen je sve bilo prepuno biljčica, ove sam godine naišla na jednu jedinu (dobro da se je zasijala i po teglama). Makova i kamilice je isto manje. Dakle, čim manje diram tlo, to je manje samozasijanog cvijeća..ali ok, uvijek skupljam sjeme i uvijek je lako naknadno zasijati što ne nikne samo.

Motiku u biovrtu upotrebljavam samo u doba sređivanja vrta – tad produbim jarke tj staze između gredica, i tu posložim krupniji suhi otpad i maslačke kojih je bilo dosta ove godine u vrtu – to ima 2 odlične 2 funkcije:

1. sve se to razgrađuje na licu mjesta i odmah se tu stvara kompost (ne gubim vrijeme i energiju za odnošenje s vrta, stavljanje na hrpu, prevrtavanje, zalijevanje komposta i vraćanje na vrt)

2. ne raste korov po stazama, a što u klasičnim vrtovima zadaje puno posla s motikom.

Nakon što sam biovrt raskrčila, posijala sam između trajnica i niknutog cvijeća i povrća cvijeće, povrće, te presadila na njega sadnice rajčica, paprike i kupusnjača.

Istodobno, na vrtu br 2 nema iznenađenja, korov niče posvud. Ako usporedim korov na preoranom vrtu i na mom biovrtu, razlika je ogromna. Na biovrtu se pronađe tek poneka loboda i 1-2 ambrozije, na novom vrtu su na svakom koraku. Također i konica i amaranthus retloflexus, njih sam čupanjem uspjela gotovo eliminirati s biovrta: mislim na čupanja prvih par godina i ne dozvoljavanja da odu u sjeme – a zemlja se više ne prevrće, pa se te vrste korova više ne zasijavaju.

Slike: ambrozija i loboda prvi su korovi koji niču na preoranim zemljištima, niču već početkom travnja, i brzo rastu. Tek kasnije dok zatopli pojavljuju se travnati i ostali korovi (sirak, svračica, amaranthus retroflexus, konica..)

Prvo povrće s vrta imala sam već početkom svibnja: salata koju sam sadila na jesen (na proljeće sam između posijala i bob), i rotkvice. Kasnije sam imala velikih problema s voluharicama ispod gredice salate i boba, uništile su 20% boba i salate – izjele su im korijenje.

A jedan od najdražesnijih prizora početkom svibnja mi je – nicanje graha.

Luk i mrkvu sam posijala u kombinaciji, jer se međusobno štite od nametnika, a na rubove sam posijala rotkvicu i salatu. S kupusnjačama sam konačno uspjela ove godine – imala sam prekrasne, jake i otporne presadnice. Pogodila sam vrijeme sjetve – u prvoj polovici travnja. Sve kupusnjače koje sam sijala tako rano odlično su napredovale .Jedino sam kelj pupčar sijala odmah na gredicu gdje ostaje, dakle s razmacima, a ostale kupusnjače sam sijala red po red jedan do drugog, a na papir sam si napisala šalabahter što je što. Već sredinom svibnja sam ih rasađivala, čim je pala dobra kiša – uvijek za presađivanje biljaka čekam da padne kiša, jer je onda hladnije, mokro, i ne bije tako jako sunce u biljke, pa se lakše prime. Dio kupusnjača je dobilo svoju gredicu, dio je završio u kombinaciji na gredicama paprike i rajčice, koje sam na vrt posadila već početkom svibnja.

Slika 1: luk, mrkva i rotkvice, Slika 2 Kupusnjače za rasad

A mali dio kupusnjača sam sijala kasnije, njih su napali nametnici koje ja iz šale nazivam ” biljne skočibuhe” jer im još ne znam pravi naziv – dakle skaču po kupusnjačama, i rade rupe na listovima, a mogu uništiti mlade biljke. Da ih otjeram, posipala sam po lišću pepeo, to ih je velikim dijelom zaustavilo.

Ove godine imam velike probleme s puževima. Španjolski puž se je jako raširio, i počeo mi je raditi jako velike štete u cvijetnjacima. Prve su na udaru mlade niknule biljčice, i dalije. Jedan dio dalija nije uopće uspio narasti, jer su sve odmah pojeli puževi, koji ih obožavaju. Stoga sam prvo postavila na gredicama dalija mamce s pivom koji su se pokazali jako učinkovitima, a zatim sam i nabavila granule protiv puževa, i to granule koje su prihvatljive u ekološkom povrtlarstvu, jer privlače samo puževe. Pratila sam ove godine puževe, najviše se vole skrivati u travi, a jako vole i grmiće ivančica i tratinčica, te sam ih dosta našla i da su se skrivali u grmićima ljubičica. Na vrtu su zasad problem samo u jagodama, i napali su jednu gredicu rajčica, ostalo još uvijek nesmetano raste.

Slika: niti piljevina nije zaustavila puževe u pohodu na dalije 

U drugoj polovici svibnja počelo je zoriti i prvo voće – jagode i ribizl, te trešnje. Šumske jagode mjesečarke su prve počele zoriti, a kasnije i obične šumske, te na kraju obične vrtne jagode.

A krajem svibnja počeo je zoriti i grašak, jedno od mojih omiljenih povrća. Ništa mi nije ravno juhici od mladog graška, taj miris i okus nikada nećete osjetiti ako kuhate juhu od zamrznutog graška, nije mu ni sjena. Grašak sam morala zaštititi od jata čvoraka, koji su bili prava prijetnja da ga unište. U tu svrhu preporučljivo je staviti nešto šuštavo i pokretno, ja sam razrezala vrećice i zavezala za grane koje podupiru grašak, pokazalo se je učinkovitim.

I konačno malo i o cvijeću. U svibnju je vrt bio najimpresivniji u vrijeme cvatnje lupinusa. Lupinusi su mi se u zadnjih par godine prilično raširili vrtom, i oduševljena sam njima u vrijeme cvatnje.

U svibnju cvatu i geraniumi

vlasac i zlatoglavica

Naravno, što bi bio svibanj bez mirisnih karanfila

a potkraj svibnja svoju pravu ljepotu pokazali su i digitalisi i stolisnik

Tijekom svibnja procvale su i ivančice i kamilica, i zabijelile vrt. Stoga vas za kraj pozdravljam s jednom slikom vrta snimljenom potkraj svibnja, prepunog lupinusa i kamilica, te kratkom video-šetnjom kroz vrt (upalite zvučnike:)

VIDEO