veljača 2011 - Biovrt - u skladu s prirodom

Veljača 2011 – zima ne popušta

Unatoč mojim očekivanjima da će u veljači niske temperature popustiti i da će konačno početi proljeće, hladnoća tijekom veljače uglavnom nije popuštala.

A upravo u tom iščekivanju proljeća, u veljači me uvijek uhvati manija kupovanja biljaka. U to doba se mnoge trgovine opremaju sjemenjem i lukovicama, a ja uporno obilazim po više puta sve te trgovine u potrazi za nečim novim. Iako mi je zapravo sad već i jako teško pronaći nešto novo, uvijek se pronađe nešto što mi može zadovoljiti tu ovisnost. Evo nešto od lukovica koje sam nakupovala:

011014.

Ove me je godine nekako ulovila manija ljiljana, i iako ih imam dosta, glavno da ja kupujem cvijeće. Nakon kupnje većinom imam problem jer nemam pojma kamo sve to posaditi…ali ok, uvijek se nađe mjesto:)

Ako kupujete lukovice na proljeće, morate jako dobro paziti što kupujete. U velikom broju dućana prodaju se zalihe koje su im ostale od jeseni, tako da je više od polovice lukovica – suho. Prodavači/ce se ne trude previše odvojiti ono što je suho ili trulo, a cijene su uglavnom i previsoke za to što nude, stoga pregledajte što kupujete. Sama sam ove godine kupila lukovicu amarilisa koji je na gornjoj slici, a izvana u pakiranju je izgledala ok. Kad sam ju htjela posaditi, tek sam onda primijetila da je ispod gornjeg suhog sloja – više od polovice lukovice gnjilo. I tako sam bacila 33 kune, ali naučila jako vrijednu lekciju – kad kupujem lukovice veće vrijednosti, ubuduće ću ih otvoriti i pregledati na blagajni trgovine, tako da ih odmah mogu i vratiti. Naravno, kako sam silno htjela takav amarilis, vratila sam se u tu trgovinu i kupila drugi, ovaj put sam jako dobro pregledala se lukovice, i osim one zdrave koju sam kupila, pobrala sam i gnjile i dala prodavačicama na blagajni nek to izvole maknuti iz prodaje – da netko drugi ne završi razočaran (i u krajnjoj liniji – okraden) kao ja. A i oni ljiljani gore su bili u ne ponajboljem stanju – bili su pakirani u vrećice bez otvora za zrak, i radi toga u silnoj vlazi – odmah sam ih doma izvadila iz tih vrećica i omotala u novinski papir, jer da su ostali u onakvom pakiranju bi počeli naveliko gnjiliti i propali bi do onog trenutka kad bi ih mogla posaditi van. Najbolja pakiranja konkretno za ljiljane su ona koja imaju i nešto zemlje s lukovicama – tu oni ostaju najduže zdravi, i s nešto malo otvora za zrak. Da rezimiram, u našim dućanima nam uglavnom prodaju lukovičasto bilje jako loše kvalitete po bezobrazno visokim cijenama, a kako vas ne bi bezobrazno okrali, morate sami jako dobro paziti što kupujete. Svaka čast izuzecima.

Na novoj parceli nisam radi hladnoće puno radila – početkom veljače sam počela krčiti dio iza s bagremima koji su prilično gusto narasli, pa sam ih prorijedila i maknula donje grane da narastu čim prije u visinu – bagrem ćemo uglavnom koristiti za ogrjev, drvo je koje veže dušik i stoga poželjno u šumskom vrtu, a obožavam jesti njegove cvjetove …tako da će u određenim dijelovima vrta rasti bagremi. Ali njih baš treba imati pod kontrolom, jer su jako invazivnog rasta i brzo se šire.

012

Ove sam godine odlučila naučiti cijepiti voćke – postoji puno divnih starinskih vrsti u mom susjedstvu i želim ih očuvati, a kako je trenutno cijepljenje voćaka jedini način za koji znam da to mogu učiniti, vrijeme je da to naučim. U toj namjeri razgovarala sam s tatinim bratićem koji iz hobija cijepi voćke, i obećao je naučiti me. I ne samo to, nakopao mi je po šumarcima sadnice divlje trešnje i gloga – ja ih nažalost nisam znala prepoznati. Glog je odlična podloga za cijepljenje jabuke i kruške, a i samo drvce ima odlične bobice koje se koriste u narodnoj medicini za jačanje srčanog mišića. Stoga sam sadnice gloga posadila u budući šumski vrt – jedan dio će biti za cijepljenje, a dio će ostati glog.

U kući nisam mnogo sijala, još se uvijek suzdržavam – ne želim da to bude prerano, pa da se onda mlade presadnice “pate” ili propadaju u neodgovarajućim uvjetima. Već u siječnju sam sijala Echinacee te peruanske jagode, obje prekrasno napreduju. A kako nisam mogla ipak izdržati, još sam posijala po teglicama sve i svašta, uglavnom trajnica…onako, za probu i za veselje:)) Rajčicu i papriku sam samo par sjemenki bocnula da ispitam klijavost sjemenja, a kako ozbiljnu sjetvu paprike i za mene radi moja baka, ja ću ovih dana posijati rajčice – muči me u globalu nedostatak prostora na prozorskim daskama, i općenito prostora u kući radi hrpe kućnog cvijeća, tako da prije moram napraviti reorganizaciju tegli po kući.

Sredinom veljače je konačno i malo zatoplilo – a to znači da je tlo konačno na par dana bilo odmrznuto. To sam iskoristila za sadnju većine lukovica koje sam kupila, jer su mi bile baš jadne u pakiranjima. Ljiljane sam naravno posadila u mreže, jer bi ih u suprotnom voluharice brzo pojele. Ali nažalost stalno otkrivam što sve od ostalog bilja vole jesti. Pronašla sam ostatke velikog grma pakujca, skoro su sve oglodale, u zadnji čas sam bar nešto spasila i te ostatke posadila zaštićeno mrežom. Kad je korijen pakujca manji nije tako zanimljiv voluharicama, nego dok nakon par godina naraste – stoga ću nadalje i pakujce saditi u mreže ako ne želim ostati bez njih. A na vrtu su mi nakon nekoliko godina voluharice otkrile i mlječiku – Euphorbia polychorma. Kako se je konačno pošteno razrasla, tako su joj pojele korijen. Dobro da sam izašla u “izvidnicu stanja na vrtu” i da sam to primijetila na vrijeme, tako da se većina unatoč pojedenom korijenu ipak da spasiti, a i konačno sam ju radi ovog i rasadila.

20022011 8

Na cvijetnjaku ispred kuće su se polegnule ukrasne trave, a kako je sve zasađeno mnoštvom proljetnih lukovica, trebalo je maknuti trave koje su sve to prekrile u debelom sloju. Umjesto da ih odrežem i odnesem na hrpu da trunu, odlučila sam ih sve ove godine iskoristiti na licu mjesta kao malč. Nezgodno je s njima što su “žilave” i ne daju se usitnjavati lomljenjem rukama. Sjeckala sam ih škarama za rezanje voćki na dužinu 10-15 cm, ništa mi pametnije nije palo na pamet. Naravno, zaradila sam 2 nova žulja na ruci od škara, nisam uspjela sve odjednom završiti do kraja i radi žuljeva ali i radi opterećenja ruke…ali veliki dio je pokriven dijelovima travice, i to mi je super jer stalno kukam kako nemam dosta malča, i sad sam iskoristila ono što sam prijašnjih godina bacala. Osim malča, taj dio s lukovicama sam prije toga posipala drvenim pepelom – lukovice koriste puno kalija iz tla, a drveni pepeo ga ima puno.

22022011 1

Na kraju mjeseca opet je zamrznulo tlo, tako da nažalost od planiranog – nisam uspjela posijati bob. Ali sam još donijela kući lukovica visibaba i tulipana od svekrve, iskopala sam ih kod njih s gredica uz kuću koju namjeravaju zabetonirati, pa sam odlučila “spasiti” lukovice i smjestiti ih u moj šumski vrt – nema ništa ljepše od šumaraka na proljeće s tepihom visibaba ili drijemovca:). A kod moje mame sam otišla “spasiti” biljke, jer je kod njih bila radna akcija s bagerom – a ja sam prije došla povaditi paprati, rosopas, pasji luk i drijemovac, i preselila ih također u šumski vrt. Jedino, dok sam sadila tlo je bilo zamrznuto na gornjem sloju -bila je prilična muka to posaditi, a i malo sam u propitivanjima hoće li se to sad sve primiti.

Hladnoća i uglavnom stalno zamrznuto tlo djelovalo je na vegetaciju tako da ona u globalu – nije ni napredovala. Kukurijeci koji su počeli rasti u siječnju ostali su gotovo iste veličine, nikako da procvatu. Zapravo, za tih par toplijih dana svašta je provirilo, ali kako je i dalje sve zamrznuto, ostalo je isto.

034037

Jedino mjehurica u veljači razbija tu monotoniju, ona izgleda stvarno impresivno kad su joj ovojnice već skoro razgrađene, i vide se jarke crveno-narančaste bobice.

043044

.

A uz ponegdje procvale jaglace, polako ali sigurno počinju cvjetati i visibabe.

11022011 2

Na novoj parceli imam jedan novi/stari problem – to je tlo niže od razine ostalih i tu je znalo biti prilično močvarno. Jedan dio te parcele moramo definitivno zavoziti, a u razmišljanjima sam i da iskoristim tu prirodnu prednost i od dijela te parcele napravim jezerce-močvaricu. Na kraju krajeva, i s financijske strane tu treba puno kamiona zemlje, a to baš i nije tako mali izdatak. Zadnjih dana veljače se je tu opet počela nakupljati voda, iskreno nije mi previše jasno otkud toliko vode jer i u vlažnijim dijelovima godine je nije toliko bilo. Stoga na većinu te parcele bolje da zasad ništa ne sadim, jer će radi previše vlage propasti. Ali nije ni rješenje tako ostaviti – stoga ću ove godine definitivno morati odlučiti što i kako želim s tom parcelom i početi raditi na tome.

27022011 16

A vrt – odnosno povrtnjak/cvijetnjak još uvijek izgleda otužno…čekam bolje dane da prvo tlo odmrzne, i onda da se malo osuši, pa da mogu početi s radovima i na vrtu.

27022011 6

 

Kako zviždati na žirovu kapu

Stariji ljudi često znaju govoriti kako su nekad djeca bila puno inventivnija i maštovitija. Razlog tome bio je što su odrastala u vrijeme kada im roditelji nisu mogli priuštiti mnoštvo plastičnih šarenih igračaka kao što današnja djeca imaju. Nekad davno klinci nisu provodili djetinjstvo buljeći u televizore i monitore, nisu sate i sate igrali igrice na računalima…igrali su se u prirodi. Ne bi nužno onakva djetinjstva nazvala oskudnima ako nisu imali “blagodati” današnjeg potrošačkog društva…jer usljed takve zasićenosti svim i svačim, današnju djecu malo što zna stvarno usrećiti na duže vrijeme. Osobno smatram da su se djeca nekad više družila, i da su bila puno bliže prirodi i imala puno više znanja o okolišu. A usljed te “oskudnosti” i činjenice da nije bilo toliko igračaka na izbor, postojala su znanja o neobičnim primjenama “običnih”stvari iz prirode, koja su se prenosila s generacije na generaciju. Drago mi je što ponešto od toga znam i ja:)

Kako zviždati na žirovu kapu naučila me je moja baka. A ako znate kako primjeniti žirovu kapu, ne treba vam nikakva zviždaljka, jer ovima možete jako glasno zviždati.

Sve što vam treba je žirova kapa, koju naravno možete potražiti ispod stabla hrasta.

016

Moja preporuka je, odaberite manju kapu, jer ju morate smjestiti između kažiprsta i srednjeg prsta. Žirovu kapu morate staviti ukoso i lagano ju utisnuti u kožu između dva navedena prsta.

018

Kod stavljanja kape, najbitnije je pogoditi pravi kut. Ako to ne stavite dobro, ništa od zviždanja. Položaj vidite na slikama, a ako neće ići iz prva, probajte kapu pomaknuti ili gore ili dolje, pa isprobavajte dok vam ne uspije.

022

I dakle zadnje što morate učiniti je stisnuti šaku (tu ćete osjetiti ako ste uzeli preveliku kapu), prinjeti ju ustima i puhnuti. Ako ste pogodili položaj, vibracije zraka u žirovoj kapi izazivaju snažan i glasan zvižduk – iznenaditi će vas kako je to moguće učiniti samo s – “običnom” žirovom kapom. I evo vam prilike da naučite vaše klince nešto novo i zanimljivo:)

020

 

Lythrum salicaria – Vrbica, Potočnjak

Lythrum salicaria je otporna trajnica iz obitelji Lythraceae. Porijeklom je iz Europe, Azije, sjeverozapadne Afrike i jugoistočne Australije.

Najviše voli sunčanu poziciju i vlažnije tlo, obožava močvarno tlo, ali uspijeva i na običnom vrtnom tlu.

Vrbicu tokom ljeta možete zapaziti kraj cesta, rubovima šmaraka, uz željezničke pruge, na livadama i na napuštenim zemljištima. Ali istodobno je i vrlo cijenjena ukrasna biljka, postoje brojni kultivari ove vrste, te je također i ljekovita biljka.

Istodobno, u SAD-u se smatra jako invazivnim korovom koji se pokušava održati na kontroli jer jako narušava biološku raznolikost (kao i kod nas američki korovi), pogotovo močvara gdje se posebno širi i narušava ravnotežu .

lythrum salicaria 3

Vrbica je trajnica kojoj nakon cvatnje i stvaranja sjemena potpuno nestaje nadzemni dio, pa svake godine iznova tjera i raste. Počinje nicati i rasti na proljeće tek dok zatopli, krajem travnja/početkom svibnja. Karakteristična je po tome što je to svake godine sve veći grm.

Slika: mlade biljke vrbice 14.05.2010.

lythrum salicaria 8

Isprva je to samo jedna ili više duguljastih grančica, koja tek kasnije počinje dobivati bočne grane. Prvi se pupoljci pojavljuju na vrhu svake grane od početka lipnja nadalje.

lythrum salicaria 2

lythrum salicaria 10.

Vrhunac cvatnje proteže se kroz srpanj i kolovoz. Svaki cvat je skupina malih cvijetića koji se naizmjence otvaraju na putu prema vrhu stabljike. Jako privlače pčele i leptire koji ih oprašuju.

lythrum salicaria 7lythrum salicaria 6.

Nakon cvatnje formiraju se čahure s sjemenjem, a kako sjeme zori, tako se biljka polako počinje sušiti. Kad ocvatu “glavne” grane, ponekad u toj poodmakloj fazi iz pazdušca listova potjera nove grane i cvate na vrhu tih grana, ali nažalost biljka više ne izgleda tako impresivno kao na vrhuncu cvatnje.

lythrum salicaria 11lythrum salicaria 13

Nakon što završi cvatnja i dozori sjeme, cijela biljka polako odumire, pa je suhi nadzemni dio je preporučljivo podrezati i maknuti s gredice.

Nametnici koji ju mogu napasti su Galerucella calmariensis i Galerucella pusilla, kukci koji se hrane lišćem ove vrste, a njihove ličinke mogu uništiti pupoljke, te žiški Hylobius transversovittatus i Nanophyes marmoratus, koji mogu čak i uništiti biljku. Napadaju ju i moljci Ectropis crepuscularia, moljci čije gusjenice su majstori mimikrije, svojim izgledom oponašaju grančice, tj dio stabljike. (popis nametnika je preuzet s Wikipedie). Osobno još nisam imala nikakvih problema s nametnicima na ovoj biljci.

Vrbica ima sitno sjeme koje raspršuje i vjetar, pa se jako uspješno sama rasijava i to na velike udaljenosti. Osobno, ja ju imam tako da mi je sama dolutala u vrt. Ovo je zapravo jedna od onih biljaka koje sam si prije jako priželjkivala nabaviti, i onda se je odjednom sama pojavila u mom vrtu, što me je jako razveselilo. Svake je godine to sve veći grmić obilnije cvatnje, a nije preinvazivnog rasta – u 3 godine raširila se je tek na 2 biljke koje su narasle nedaleko – ostalo sjeme je odnio vjetar. Pretpostavljam da kod mene nije invazivna zato jer je kod mene suše tlo, a ona se najviše širi u močvarnim uvjetima.

Evo za usporedbu kako je izgledala biljka 1. godine i 3. godine:

lythrum salicaria 1lythrum salicaria 5

Od svog prekrasnog divljeg cvijeća, meni osobno vrbica je jedno od najimpresivnijih. A osim svega navedenog, vrlo je i ljekovita biljka, pa čak i jestiva. Jestivo je lišće koje je bogato kalcijem, i korijen – oboje se konzumira kuhano.

Kao ljekovita biljka najčešće se primjenjuje protiv proljeva i dizenterije, te je sigurna primjena i za djecu i dojenčad. Cijela biljka ima antibiotska svojstva, te je izuzetno učinkovita protiv mikroorganizama koji izazivaju tifus. Pomaže kod prekomjernih menstruacija i unutarneg krvarenja. Izvana se koristi protiv crvenila kože i ekcema, upala kože, vaginalnog svrbeža i iscjetka. Prah biljke se koristi za zaustavljanje težih krvarenja iz nosa, a žvakanje stabljike jača desni i sprečava krvarenje desni. Naravno, kod lječenja biljem uvijek morate biti oprezni i dobro provjeriti informacije i recepte za primjenu, najbolje uz stručnu pomoć!

http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Lythrum%20salicaria