siječanj 2011 - Biovrt - u skladu s prirodom

Siječanj 2011 – izmjenjivali su se zima i proljeće

Početak godine počeo je pod snijegom i niskim temperaturama, što je i primjereno za taj dio godine. Ali, sve smo češće svjedoci da niti klima nije što je nekad bila, te je već 10 dana kasnije došlo do priličnog zatopljenja. Snijeg je nestao u nekoliko dana, a počelo je pravo malo proljeće.

A sredinom siječnja nisam više mogla izdržati i krenula sam u izvidnicu vrta, unatoč priličnom blatu. I dočekalo me je divno iznenađenje – posvud nešto zeleno, nešto u rastu… Već pri prvim malo višim temperaturama i zrakama sunca – počinju cvasti tratinčice i čestoslavica.

1501 111501 25

I proljetne lukovice se u takvim uvjetima počinju provirivati iz zemlje – narcise su se pojavile već prošle godine, a starinska vrsta zumbula već pokazuje i spremne pupoljke.

1501 11501 2

Kukurijek je među prvim vjesnicima proljeća, za vrijeme toplijeg vremena je pokazao prve pupoljke, ali kako je opet zahladilo, ostao je tako i čeka ponovno zatopljenje. A jaglaci ponegdje već i cvatu – kod mene još ne, ali čim će opet malo zatopliti, i oni će procvasti.

1501 91501 10

Ove godine se silno trudim održati osteospermume koje sam posadila najesen u tegle. Proteklih godina ili bi se previše izdužili i propali radi premalo svjetla u “mačjoj sobu”, ili bi se smrzli na tavanu/potkrovlju. Stoga sam ove sezone odlučila probati s kombiniranom metodom – kad je toplije, selim ih tegle gore gdje je puno više svjetla, kad najave temperature niže od -5, selim sve tegle dolje da mi ne smrznu. Zasad funkcionira odlično i biljke se odlično drže, cvatu duže od mjesec dana, i tek su se malo izdužile na vrhovima. Ako ću ih uspjeti održati do proljeća, tada ću ih razmnožiti i reznicama, jer ih je na taj način prilično lako razmnožiti.

26122010 5

Na vrtu je velike površine prekrila mišjakinja, ali ima i jako puno busena trave – i sve si mislim da trebam nešto promijeniti, ili drukčije raditi, da to sve iskoristim sebi u korist, a ne da gubim jako puno vremena suzbijajući travu. Jasno, da spriječim zatravljivanje, trebala bi sve prekriti malčem – ali onda bi zapravo sve zaustavila, a jako volim dok mi na vrtu nikne nešto neočekivano. Isto tako, trava je dobra kao hrana za gliste. Također, razmišljam da uopće više ne čupam mišjakinju, nego da sadim između nje – ali to će biti malo problem ako mislim sijati. Baš sam se dobro nasmijala na rečenicu Ruth Stout u knjizi “Vrt bez motike” – Kad pomisliš kako si našao rješenje nekog problema, ma koliko siguran bio u to – najvjerojatnije si u krivu – e da, baš upravo to:)) Ili mi se dogodi da dođem do nekog fenomenalnog “otkrića” i oduševljena sam time, i onda shvatim da sam do tog otkrića došla već pred nekoliko godina..samo sam to zaboravila. Ili mi se čini da točno znam razlog nečemu i kako uspostaviti mehanizme da bi to klapalo na vrtu…a za nekoliko godina shvatim da sam donjela potpuno “krive” zaključke, jer za tih nekoliko godina mislim upravo suprotno. E da, to je ona prava ljepota u biovrtlarstvu – krhko je znanje)

Gredica s vrtnim jagodama, za razliku od većine ostataka vrta, nije prepuna drugih biljaka osim jagoda – jagode su zakrile svu zemlju svojim lišćem i tako onemogućuju drugim biljkama rast, a i same se gnoje razgradnjom svog lišća – ja ove jagode niti ne presađujem, niti ne bacam nakon par godina stare sadnice i sadim mlađe – one se same obnavljaju, gnoje, a i zemlja je tu ispod njih – iznenađujuće rahla. Jedino što ja radim s tim jagodama je na slobodan prostor između njih, ako ga ima, posijem malo niskog graha, i ljeti čupam poneke korove koji uspiju narasti između njih. Takve biljke koje same odrađuju dio posla na vrtu obožavam:)

Slika 1: mišjakinja i trava, slika 2: vrtne jagode

129141

Ovaj sam mjesec uspjela potvrditi jednu “teoriju” koju sam donjela pred nekoliko godina, a to je da se neke trajnice razmnožavaju osim vegetativno u bazi biljke i stvaranjem zadebljanja na nadzemnim dijelovima. Ovo je nešto što nisam nikad do sada pročitala u nijednoj literaturi, što naravno ne znači da nigdje ne piše, ali zasad je to za mene moje malo-veliko otkriće. Pred nekoliko sam godina zapazila ta zadebljanja na jesen na stabiljikama lupinusa i rudbeckija ukoliko se ne potrgaju stapke ocvalih cvijetova, pa sam te jeseni pobockala te grančice u zemlju – iz zadebljanja je biljka potjerala korijenje i cvjetala već iduće proljeće. Ali nisam znala da takvi dijelovi biljke mogu preživjeti velike minuse, čekajući svoju priliku da se domognu zemlje i zakorijene. To sam saznala dana 15.01.2011, kad sam na vrtu naišla na polegnute (radi snijega) prošlogodišnje stapke lupinusa – bile su potpuno suhe od baze biljke, ali vrhovi s zadebljanjima nisu – biljka je spremila pričuvnu energiju u ta zadebljanja da biljka čim duže preživi do potencijalnog pogodnog trenutka za zakorijenjivanje. A snijeg je imao važnu ulogu u tome – on je svojom težinom pritisnuo sve k tlu tj. ka zemlji – i uz malo sreće, biljka bi se tako mogla zakorijeniti. Međutim, taj dan sam ja potrgala sve te vrhove i zabockala ih u okolnu zemlju. Na isti način se može zakorijeniti uz lupinus i rudbeckije, visoki coreopsis grandiflora, a ove godine pokušavam to isto s hesperis matronalis. Eto, činjenica da nemam preuredan vrt i da ne podrezujem sve ocvalo cvijeće rezultirala je zanimljivim otkrićem .

Slika: hesperis matronalis – mladi izdanci s “grana” koje sam “pobockala” oko matične biljke

1501 14

Kupusnjače su neočekivano dobro podnjele velike minuse – zaštitio ih je debeli pokrivač snijega. Čim se je snijeg povukao i malo zatoplilo, pokazalo se da su sve manje kupusnjače uz minimalne gubitke preživjele – mogla sam jesti svježe povrće svog vrta – svježu salatu od kelja:) Najizdržljivije su dakle manje tj mlađe biljke – uvijek mi se dogodi da neke kupusnjače ne stignu oformirati glavice do jeseni, pa te ostavljam na vrtu – većina preživi do proljeća, pa tada jedan dio cvate, a drugi dio formira glavice na proljeće.Kasniji hladni vjetrovi više su naštetili kupusnjačama, ali se nadam da će nešto ipak preživjeti do proljeća, pa ću tako imati kupusnjače za konzumaciju i u rano proljeće.

1501 201501 23

Nakon toplijeg razdoblja opet je zahladilo uz prilično hladan sjeverac, pa je takvo vrijeme opet zaustavilo bujanje života na vrtu. A kako su se temperature spustile ispod ništice i sve je bilo zamrznuto, svaki sam dan hranila sjenice – ostavljam im sjemenke suncokreta na balkonu. Pticama je u takvo hladno vrijeme otežano loviti kukce i pronalaziti ostalu hranu, pa im je svaka pomoć oko hrane dobrodošla i uvelike im pomaže pri preživljavanju. “Moje” sjenice stalno “patroliraju” oko moje kuće i par minuta kako stavim suncokret na balkon, već su tu. Svaka si uzima jedno po jedno zrno i s njime odlijeće u krošnje smreka tu u blizini, jedna se vidi na fotki. Baš mi je smiješno dok prolazim pločnikom, a ispod svake od 3 smreke – sve puno ljuski od suncokretovih sjemenki kako ih pobacaju sjenice.

sjenice2

I tako je kraj siječnja bio prilično hladan, kako i priliči tom dobu godine, a tlo se je opet zamrznulo. A baš sam tada primjetila nešto jako zanimljivo u okolišu. Pogledajte slijedeću sliku, lijevo je moj vrt i voćnjak, desno oranica mojih susjeda, vidite li nešto neobično?

095

Ako niste skužili, obratite pažnju kako je oranica još prekrivena snijegom, dok se je na travnatom dijelu i mom vrtu uglavnom otopio – tu je toplije i ima puno više aktivnosti pod zemljom nego na mjestima gdje se ore. Eto još jedne potvrde kako ne-oranje pogoduje životu u vrtu, dok je oranica tokom zime uglavnom – beživotna.

A iza vrta, nakon nekolicine bagrema koji su međa parcela, možete vidjeti 2 nove parcele koje smo nedavno kupili, lijevo i desno od velikog hrasta, sve ukupno nekih 3000 m2, na kojima ću ove godine početi novu avanturu – kreiranje i sadnja šumskog vrta )

 

Pupoljka, Žuti noćurak – Oenothera biennis

Pupoljka je dvogodišnja cvjetnica iz obitelji Onagraceae, rod Oenothera. Porijeklom je iz Južne i Sjeverne Amerike. Radi činjenice što cvate noću još se i naziva žuti noćurak, večernja zvijezda, a radi ljekovitosti i lijek za sve, univerzalni kraljevski lijek.

Osim što cvate noću, pupoljka je i karakteristična po svom slatkom opojnom mirisu.

Pupoljka je dvogodišnja biljka, dakle prve godine stvara samo malu lisnatu prizemnu rozetu s tek nekoliko listića, a naraste u visinu i cvate tek druge godine uzgoja.

Uzgaja se sjetvom na proljeće i rasađuje se na gredice. Prilikom rasađivanja imajte na umu da za iduću godinu morate planirati prostor od barem 1 metar promjera za 1 biljku, a u visinu može narasti i preko 1,5 metara. Stoga ju je najbolje posaditi na rubove gredica gdje neće smetati rastu ostalih biljaka ili kao pozadinsku biljku u cvjetnjacima.

Mlade jednogodišnje biljke bez problema prezimljavaju u našim krajevima, ovako izgleda mlada biljka u rano proljeće druge godine uzgoja:

oenothera biennis 16

Kako je vrijeme sve toplije, tako i male biljke počinju rasti prema gore, formiraju i bočne izbojke, te se istodobno šire i u visinu i na sve strane oko sebe. Početkom lipnja pojavljuju se prvi pupoljci na vrhovima grana.

oenothera biennis 6oenothera biennis 1 .

Evo slike vrha s mnoštvo pupoljaka između listova – vidljivo je da je formirano jako mnogo pupoljaka sve ukrug u više razina – od ove početne pozicije, ta stapka će narasti u visinu čak i možda preko 1 metar tokom cijelog ljeta pa sve do jeseni, neprekidno svakog dana izmjenjujući cvjetove na vrhu. Fascinantno, zar ne?:)

oenothera biennis 2

Pupoljci imaju izvana crvenkastu boju, a otvaraju se tek dok padne mrak. A evo još nečeg zanimljivog: prije nego se otvori sam cvijet navečer, već tokom dana počinju provirivati 4 zeleno-žuta “prstića” iz pupoljka – to su vrhovi tučka.

oenothera biennis 8oenothera biennis 9

Pretpostavljam da je to zato da se izbjegne samooplodnja – prvo je dostupan tučak kamo slijeću kukci koji eventualno već od prijašnjeg dana nose ne sebi pelud kojom oprašuju cvijet, a tek kasnije se otvara cvijet i kukci imaju pristup peludu s ovog cvijeta, koji će poslije opet prenijeti na drugi cvijet. A ako vas je zanimalo kakav je to tučak koji počinje s 4 “prstića”, vidi se na slijedećoj slici: vrh tučka je formiran u obliku križa, što i nije tako često za vidjeti kod biljaka koje uzgajamo.

Pupoljku oprašuju noćni kukci, uglavnom moljci i leptiri. Također, jako privlači i kukce sa slike, Meligethes aeneus, peludna buba koja obožava žutu boju. Iako je poznata vrsta kukaca kao veliki štetnik uljane repice, navodno ne čini velike štete u vrtu. Nisam 100% sigurna, ali mislim da je to ista vrsta koja mi je ozbiljno napala jagode – ti kukci obožavaju slatko, pa možda i nisu toliko bezopasni.

oenothera biennis 11

Svake večeri otvaraju se novi cvjetovi koji su otvoreni cijelu noć, sve do ranog prijepodneva. Dakle ne cvatu isključivo samo noću, cvjetovi se otvaraju tek dok padne mrak, ali cvatu i u rano prijepodne. Uobičajeno na svakom vrhu stabljike istodobno cvate 3-8 cvjetova. Ispod se formiraju zelene čahure s sjemenjem, a na vrhu se stalno novi pupoljci spremaju u cvatnju.

oenothera biennis 15oenothera biennis 5,

Dizanjem sunca svi cvjetovi venu, a navečer se opet otvaraju novi cvjetovi. Ovako to izgleda u rano jutro – sve prepuno cvjetova, i kasnije sredinom dana – niti traga cvjetovima:

oenothera biennis 18oenothera biennis 7

Pupoljka cvate sve do jeseni, raste u visinu i cvate tako dugo dok ima na vrhu zametke novih pupova. Neke grane završe s cvjetanjem ranije, a neke jako dugo cvatu. Nakon cvatnje, ostaju zelene grane prepune čahura sa sjemenkama. One polako zore, a kad su zrele posuše se i posmeđe, te se počinju otvarati na vrhu. Kad potpuno završi s cvatnjom i dozori sjeme, a to je na jesen, cijela biljka odumire, a sve su čahure s sjemenkama otvorene. Preporučljivo je skupiti sjeme prije nego se raspe posvud uokolo. Osim toga, sjeme noćurka može se koristiti kao mak za kolače, te se od njega hladnim prešanjem dobiva ljekovito ulje.

oenothera biennis 14085

Dakle osim što je vrlo dekorativna biljka u cvjetnjacima, pupoljka je i jestiva i ljekovita biljka. Jestivi je korijen, mlado lišće i nezrele čahure s sjemenjem, cvjetovi i sjeme. Korijen se jede sirov ili kuhan, a navodno je paprenog okusa i daje veliku snagu organizmu, te se preporuča uzimati bolesnima. Listovi se jedu samo prizemni, i to mladi, oni sa stabljike ne, a nezrele tj. zelene sjemene čahure zelene. Cvjetovi su slatki i mogu se koristiti za salate ili kao ukras. Sjemenke se koriste za kolače na isti način kao i mak.

Slika: ako niste zamijetili izgled tučka na gornjoj slici, na ovoj ispod su uočljiviji:)

oenothera biennis 19

Kao ljekoviti pripravak, koristi se ulje noćurka, koje je bogato gamalinolenskom kiselinom. Ta kiselina jača imunološki sustav, regulira hormone i štiti stanice od oštećenja i prijevremenog starenja. Kako nijedna druga biljka ne sadrži ovu kiselinu u tako velikoj količini, noćurak se smatra njenim najbogatijim izvorom. Izvana se koristi kod suhe kože, te za intenzivno hranjenje kože. Obično se koristi oralnim putem u dozi od 1 čajne žličice dnevno koje se uzimaju nakon obroka dva puta dnevno. Koristi se najviše kod bolnih menstruacija, izostanka menstruacije, mioma, menopauzalnih tegoba, psorijaze, seboreje, reumatoidnog artritisa. Također pomaže kod bolesti dišnih organa, spušta razinu mokraćne kiseline i kolesterola u krvi, poboljšava cirkulaciju i smanjuje visok krvni tlak, te kod stresa, nervoze i depresije. S obzirom da se sjeme mora brati ručno i da je ono sitno, ulje noćurka je skupo.

Više o ljekovitosti možete pročitati ovdje: Plants for a future database

 

Ako u svom vrtu želite uzgajati žuti noćurak, sjeme potražite u našoj ponudi viškova s biovrta OVDJE.

 

 

Onopordum acanthium – pamuk čičak

Onopordum acanthium je dvogodišnja cvjetnica iz obitelji glavočika, Asteraceae. Porijeklom je iz Europe i Azije. To je vrlo otporna i snažna biljka, voli sunčanu poziciju i naraste u visinu i preko 2 metara, a u širinu preko 1,5 metara, dakle treba jako puno prostora. Karakterističan je i po velikom trnju, što može biti prilično nezgodno. Uspijeva na gotovo svim vrstama tala i jako dobro podnosi sušu, a pogotovo voli pješčana i vapnenačka tla.

Od narodnih naziva, na internetu sam pronašla magareći čkalj i kravačak.

onopordum acanthium 101

Uzgaja se iz sjemenja, sjetvom od proljeća pa sve do jeseni. Ako se sam rasije, niče već na jesen nakon jačih kiša – ali te biljke koje niknu na jesen rijetko kad cvatu već iduće proljeće, nego tek iduće sezone. Prve godine ova biljka ima samo malu prizemnu lisnatu rozetu od tek nekoliko sivkastih, trnovitih listova.

onopordum acanthium 10onopordum acanthium 14

Već mala biljčica razvija izrazito dugi, mesnati glavni korijen koji izgledom sliči korijenu mrkve. Stoga što je biljka veća, to veći korijen ima, i do 30 cm u tlu – sukladno tome sve je teže presađivanje. Osim toga, korijen ovog čička jako vole voluharice i izjedanjem korijena mogu vrlo lako uništiti cijelu biljku. Stoga nije na odmet posaditi više biljaka ove vrste, radi eventualnih gubitaka radi voluharica.

Slijedeće proljeće biljka počinje ubrzano rasti u visinu i formira puno veće (i trnovitije) listove. Rast počinje iz središta biljke, a formira pravu krošnju (dakle naraste kao “stablo” s granama). Na vrhu svake “grane” već početkom lipnja pojavljuju se veliki zeleni čički. U toj fazi rasta često ga napadaju crne uši u simbiozi s mravima, ali nisu mu životna prijetnja.

onopordum acanthium 9onopordum acanthium 15

Čički su isprva potpuno zeleni, a sredinom lipnja počinju s cvatnjom – vrh svakog čička ispuni se nakupinom sitnih ljubičastih cvjetića. U vrijeme cvatnje jako privlači kukce. Mogu narasti do veličine od 6 cm u promjeru.

onopordum acanthium 12onopordum acanthium 13

Cijela biljka je prekrivena bijelim finim dlačicama koje su gušće na naličju, te radi njih cijela biljka izgleda da je sivkaste/srebrnaste boje. Otud mu vjerojatno i naziv pamuk čičak. Listovi mogu narasti i do 50 cm, a sve grane/stabljike su “krilate”, te prepune dugog trnja.

onopordum acanthium 11

Radi tog dugog trnja i otežane manipulacije pokraj i s biljkom, morate jako dobro razmisliti kamo ćete ovaj čičak posaditi, i koje ćete biljke pokraj njega posaditi. Osobno, imala sam velikih problema pretprošle godine s njim radi nekoliko jakih olujnih nevremena – usred jakog vjetra i puno kiše biljka ja “popustila” i jako se je nagnula. Kako je bila posađena usred vrta, nisam ju imala za što privezati, nego sam morala zabiti veliki stup, a privezivanje cijele biljka za stup s užetom nije prošlo bez nekoliko nabadanja na trnje, radi veličine biljke. Naravno, sve je to neizvedivo bez čvrstih i debelih građevinskih rukavica. Stoga ga nakon tog iskustva sadim blizu ograde kao pozadinsku biljku, a blizu stupova ograde, koji su betonirani, tako da imam spreman čvrsti oslonac ukoliko se ponovi situacija s jakim nevremenima.

Nakon cvatnje, ljubičasti cvjetići na vrhu čičaka nestaju, a čički se opet zatvaraju na vrhu. Tu počinje dozrijevati sjeme. Početkom jeseni, kad sjeme dozori, čički se opet počinju otvarati. U međuvremenu oni se posuše, posmeđe, a prepuni su crnih duguljastih sjemenki koje s jedne strane imaju pričvršćene dlačice, radi rasprostranjivanja vjetrom na veće udaljenosti. Stvaraju jako puno sjemenki (prema Wikipediji čak i do 40 000 sjemenki po biljci), te je preporučljivo ukloniti dio čičaka nakon cvatnje, te ostaviti tek nekolicinu za sjeme. Naravno, skupljanje sjemenja radije napravite u rukavicama. Čičak se jako uspješno sam zasijava, te nemojte biti iznenađeni mnoštvom malih biljčica koje niču iste jeseni pa sve do proljeća u okolini gdje je rasla matična biljka.

Nakon što se dozori i rasije svo sjeme, cijela biljka odumire, dakle na jesen. Za uklanjanje s vrta naravno da trebate debele zidarske rukavice, a radi trnja radije ju preporučujem spaliti nego kompostirati.

onopordum acanthium 91

S obzirom na priličnu otpornost na bolesti, štetnike i stvaranje jako puno sjemenki, te velike otpornosti na sušu, u mnogim dijelovima svijeta pamuk čičak je postao invazivna vrsta i veliki problem, pogotovo u Americi i Australiji.

Osim kao ukrasna vrsta, pamuk čičak se je koristio i kao jestiva i ljekovita biljka, za liječenje raka i čireva, ulje sjemenki se koristilo za kuhanje i kao gorivo za svjetiljke, cvjetni pupoljci kuhani su se jeli kao zamjena za artičoke, kuhane stabljike kao šparoge ili rabarbara, a dlačice su se s biljke skupljale kao ispuna za jastuke. Više o tome na slijedećem linku: http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Onopordum+acanthium

Uglavnom, ovo je jako ukrasna, a povrh svega čak i korisna i iskoristiva biljka. Treba jako puno prostora, ali ako imate kakav kutak za ovu trnovitu ljepoticu, nećete požaliti ako ju nabavite:)

Sjeme možete nabaviti u našoj ponudi viškova sjemenja iz biovrta OVDJE.

 

Ljubičasti grah mahunar – Phaseolus vulgaris

Grah je jednogodišnja biljka iz obitelji mahunarki, Fabaceae. Porijeklom je uglavnom iz Amerike. U prehrani se najviše koriste grah zrnaš i grah mahunar. Osnovna razlika je u obliku mahuna – mahuna graha zrnaša formira konce na presjeku mahune, koje olakšava ljuštenje, dok u graha mahunara mahune su krhke, sočne i bez konaca – samo zrno sazrijeva puno kasnije.

Grah mahunar može biti i niski i visoki, ovisno o sorti, a još se razlikuje u obliku mahuna koji mogu biti plosnate i okrugle, te boji mahuna koje su uobičajeno žute ili zelene, rijeđe imaju ljubičaste i crvene nijanse. Također se razlikuju i po obliku i boji zrna.

O grahu sam više pisala OVDJE, a sada ću vam posebno predstaviti ljubičasti grah mahunar.

Ljubičasti grah mahunar karakterističan je po izrazito tamnim, ljubičastim mahunama. Osim neobične boje, ove mahune su izrazito duge, mogu narasti do 35 cm dužine. Također, ova vrsta mahunara je izrazito rana – dozrijeva čak i prije niskih mahuna, za razliku od većine visokih mahunara koji dozrijevaju relativno kasnije. To čini ovu vrstu jako pogodnu za sjetvu i u slučaju ljetnih suša i vrućina – jer često uspije roditi prije nego one počnu.

Sije se kao i sve ostale vrste graha na proljeće nakon prestanka opasnosti od mrazeva, po 5 zrna u jednu jamicu. S obzirom da je to visoka vrsta, te može narasti u visinu do 3 metara, stoga mu osigurajte dovoljno visoke potpornje, ili konstrukciju za penjanje. Ja koristim bambusove štapove. Nisu možda najidealnije rješenje za visoki grah, ali su svakako najjednostavnije.

Više o sjetvi mahunarki: Sjetva mahunarki

    

Karakteristična ljubičasta boja je vidljiva već na stabljici mladih biljaka čim malo poraste. Što više naraste, stabljike iz početne zelene boje posve poprime ljubičastu boju, a cvijetovi su mu također ljubičasti.

 

Mahune se razvijaju prilično brzo – u početku su zelene, ali kako rastu ubrzo postaju ljubičaste. Jedino listovi ostaju potpuno zeleni.

    

Mahune se beru dok su čvrste i sočne, ako se ne uberu na vrijeme, tada se može koristiti kao zrno, bilo svježe bilo suho. Međutim, kao zrno se teško ljušti, a i zrna nisu baš izrazito velika, stoga ga najviše preporučujem kao mahune. A mahune su meni osobno odličnog okusa. Karakteristične su i po tome da su zelene boje dok ih prerežete. Također, kuhanjem gube ljubičastu boju i postaju zelene.

Iako je grah mahunar samooplodna vrsta, ipak uz pomoć kukaca događa se i stranooplodnja s ostalim vrstama. Stoga preporučujem svaku pojedinačnu vrsta graha saditi odvojeno od ostalih vrsta, a u križanje sam se i sama često uvjerila po drukčijoj boji zrna graha.

Osim svojom hranjivosti, općenito sve vrste graha su korisne jer svojim korijenjem vežu dušik u tlu, te kako takav je jedna od nezamjenjivih biljaka u vašem vrtu koja poboljšava plodnost tla. I radi tog istog razloga, grah nemojte dohranjivati, niti gredicu za grah prije gnojiti, jer u tom slučaju neće obilno roditi.

Sjeme ljubičastog mahunara možete potražiti u našim viškovima sjemenja iz biovrta OVDJE, a našu cjelokupnu ponudu sjemenja možete pogledati OVDJE.

 

Bubamare – lat. Coccinellidae

Bubamare ili božje ovčice su vrsta kukaca koje zajednički spadaju u obitelj Coccinellidae. Ovo je vjerojatno najpoznatija vrsta kukaca, svatko zna prepoznati bubamaru. Ipak, unutar te obitelji postoji puno različitih vrsta (samo u srednjoj Europi 80 vrsta), od kojih su najpoznatije:

– sedmotočkasta bubamara – Coccinella septempunctata

– dvotočkasta bubamara – Adalia bipunctata

– azijska, japanska bubamara (u Velikoj britaniji nazvana i Harlequin ladybird) – Harmonia axyridis

– Anatis ocellata i Exochomus quadripustulatus – vrste koja se hrane ušima na četinjačama

Bubamare su najčešće u umjerenom pojasu Europe i Sjeverne Amerike.

Slika: sedmotočkasta bubamara – Coccinella septempunctata

Svojim jarkim bojama bubamare jasno daju upozorenje predatorima da bolje da ih ne love. Kad je bubamara u opasnosti brani se tzv. refleksnim krvarenjem, tj. ispušta krv (hemolimfu) iz nožnih zglobova. Ta “krv” sadrži vrlo neugodnu tvar (kokcinelin) koja odbija većinu ptica i mrava. (Izvor: Wikipedia)

Većina bubamara, i odrasli kukci i ličinke, se hrane lisnim ušima, stoga su poželjan kukac u svakom vrtu. Tek poneke vrste u Južnoj Africi su biljožderi. Žive na lišću biljaka i drveća, a zimi se zavlače pod suhu koru drveća i slična skloništa, čak i u hladna mjesta u kućama, prezimljuju u skupinama.Pare se na proljeće i u ljeti,a ovisno o vrsti mogu izleći od 3-300 jajašca. Jajašca u jako slična jajašcima krumpirove zlatice, samo malo manja i bljeđa. Jajašca odlažu na poleđinu listova u blizini kolonija lisnih ušiju, a za 5-8 dana izležu se ličinke koje se također hrane ušima, a proždrljivije su od odraslih kukaca, odnosno puno više jedu.

bubamara parenjebubamara jajasca.

Radi svojih karakteristika kao supomagača u vrtu u borbi protiv nametnika, za svakog vrtlara/icu vrlo je važno da zna prepoznati sve faze rasta bubamara, da ih može zaštititi.

Najčešća bubamara u Europi je sedmotočkasta bubamara, Coccinella septempunctata. Ličinka te bubamare karakteristična je po pretežno sivoj boji, tek sa strane ima dvaput po dva para narančastih točaka. Evo kako izgleda njena ličinka(mlađa i starija ličinka):

coccinella septempunctata 3coccinella septempunctata 2.

Ličinke za 10-15 dana mogu pojesti 350-400 biljnih ušiju. Nakon toga se zakukulje, na način da se pričvrste za lice lista ili peteljku. Taj stadij traje nekoliko dana, nakon toga se iz kukuljice izvlače odrasli kukci.

Slika 1: bubamara se izvlači iz kukuljice. Ovaj prizor izgleda fascinantno ako to prvi put vidite u životu, kao što sam ja to prvi put ugledala pred dvije godine. Proces traje dosta dugo i polako se izvlači.

Slika 2: sedmotočkasta bubamara i prazna kukuljica iz koje se je izvukla. Ova bubamara je prvotno žuta i bez točaka, a prepoznati ju možete prema bojama na glavi.

bubamara licinka 1bubamara 4.

Sve češća vrsta u Europi i Sjevernoj Americi je azijska bubamara, Harmonia axyridis. Ovo je izuzetno proždrljiva vrsta, te se je uvozila i koristila u staklenicima i plastenicima Europe i Amerike kao biološka metoda kontrole nametnika. Međutim, nažalost sasvim očekivano ako se mene pita kad si čovjek umisli da je pametniji od prirode, proširila se je u okoliš i počela ugrožavati autohtone vrste bubamare. Ova vrsta pribjegava kanibalizmu kad nema dovoljno hrane – ALI to znači da će jesti i pripadnike svoje vrste, ne samo našu  sedmotočkastu bubamaru. Stoga senzacionalistički članci koji pišu kako ova vrsta jede naše bubamare pretjeruju. To će se dogoditi samo u nedostatku hrane, a u zdravom biosustavu to je rijetko. Azijska bubamara primarno jede uši i odličan je pomagač u vrtu. Ja već preko 10 godina promatram sedmotočkastu i azijsku bubamaru u suživotu na svom biovrtu, obje su usredotočene na biljne uši.
Ljudima smetaju radi karakteristike da se pojavljuju na jesen u velikim skupinama i pokušavaju zavući u kuće radi prezimljavanja, a čak i grizu, te rijetko mogu izazvati alergijske reakcije u ljudi. Najezda ovih bubamara se događa zadnjih nekoliko godina i u Hrvatskoj. U SAD-u je označena i kao nametnik u voćnjacima i vinogradima, te se navodi da mijenja okus vinu. (Izvor: Wikipedia). U zadnje vrijeme se razvijaju feromonske zamke protiv ove vrste, jer ova vrsta feromonima priziva druge pripadnike svoje vrste.

Harmonia axyridis već na temperaturi od 10 stupnjeva izlazi van iz svojih skloništa tokom zime na sunčeve zrake. Ako se osjeća napadnuto ili ugroženo, i ona refleksno krvari (već opisano u tekstu kod sedmotočkaste bubamare), a to izaziva neugodan miris i može ostaviti i mrlje. Ne možete ju prepoznati po broju točaka jer ima između 0-20 točaka, a može biti žuta, crvena s dodatkom crne boje. Prema Wikipediji, možete ju najlakše prepoznati ako na njenoj “glavi” možete očitati slovo W, odnosno M – ovisi s koje ju strane gledate.

Slike: ličinka i odrasla Harmonia axyridis (obratite pažnju na slovo W na glavi)

harmonia axyridis 1harmonia axyridis 3.

Za usporedbu s ličinkom sedmotočkaste bubamare, ova je ličinka “dlakavija” i ima redove narančaste boje s svake strane. Prema veličini su otprilike iste, i ličinke i odrasle bubamare. A izlježe se iz kukuljice na identičan način.

bubamara 2harmonia axyridis 4.

I jedna i druga su mi saveznici u borbi protiv ušiju, tako da ne diram ni jednu vrstu.

Sve ostalo što želite znati o bubamarama možete pročitati na ovoj jako korisnoj stranici, i meni je jako puno pomogla u identifikaciji bubamara u mom vrtu:

http://www.austinbug.com/coccinellidae.html

 

Zadnji pogled na 2010. godinu

Počela je nova godina. Sam datum 01.01. nije mi toliko bitan, koliko zapravo 21.12.2010, dan kad dan i noć traju podjednako dugo, i nakon toga dani počinju biti sve duži. Zimski solsticij označava početak novog razdoblja, koje će nam uskoro donjeti proljeće, i to me jako veseli.

O radovima u prosincu nemam ništa previše za napisati, jer je taj mjesec bio obilježen s mnogo snijega i jako niskim temperaturama – opet smo bili najhladniji u Hrvatskoj s -21 stupanj. Ali ove sam godine “pametnija” nego prošle, i sve što bi moglo smrznuti ove godine nije na tavanu, nego na toplijem, tako da ove zime neće biti gubitaka radi smrzavanja.

A osim zalijevanja cvijeća unutra, pri ovakvim vremenskim prilikama nemam što drugo raditi. Jedino hranim ptičice, jer kad je tako zima i smrznuto, one ne mogu loviti kukce kojih sada baš i nema. Zato sam tokom ljeta spremala sav višak suncokreta, i svakodnevno im ostavljam sjemenke na balkonu.

A u išćekivanju nove vrtlarske sezone, evo malog foto-osvrta na prošlu godinu:

Siječanj 2010

01 1

0101 2

Veljača 2010

02 1

02 402

Ožujak 2010

03 4

0303 2

Travanj 2010

04 1

04 304 6

Svibanj 2010

05 16

05 305 4

Lipanj 2010

06 6

06 306 12

Srpanj 2010

07 5

07 707 9

Kolovoz 2010

08 9

08 708 10

Rujan 2010

09 3

09 509 4

Listopad 2010

10 7

10 410 1

Studeni 2010

11 5

11 411 1

Prosinac 2010

31122010 46

31122010 1831122010 71