Ixiolirion tataricum – planinski ljiljan

Ixiolirion tataricum (sin Ixiolirion montanum, syn Ixiolirion pallasii) – engl. Lavender mountain lily, je lukovičasta trajnica iz obitelji Amaryldaceae, porijeklom iz Jugozapadne Azije. Cvate krajem svibnja i tokom lipnja. Voli sunčanu poziciju i redovito, ali ne preobilno zalijevanje, te dobro ocjedito tlo.

Ima nježno sivkasto zelene, poluuspravne listove koji izgledom podsjećaju na travu. Cvijetovi su ljevkasti, modri, nestvarno plavi i radi intenziteta njihove boje, teško mi je bilo napraviti oštru fotografiju. Svaka latica ima tamnije crte po sredini latice.

Prema “The royal horticultural society” tj prema njihovoj enciklopediji, ovo je potpuno otporna lukovičasta trajnica i bez problema podnosi i temperature niže od 15 stupnjeva. Prema njima, za rast na otvorenom trebaju zaklonjeno, sunčano mjesto i dobro ocjedito tlo koje za dozrijevanje lukovica ljeti postaje vruće i suho. Za pokus sam ostavila vani nekoliko lukovica i prezimile su.

Prve godine kad sam ixiolirion tartaricum uzgajala prvi put, a radi (dez)informacije da ne prezimljava vani, uzgajala sam ga u teglama da ga kasnije ne tražim po gredicama radi iskopavanja lukovica za zimu. Oduševio me je, jer je i u tegli jako lijepo napredovao i obilno cvijetao, što nije jako često za lukovičaste biljke u teglama.

Nicati je počeo već u rano proljeće, tako da sam lukovice “pobockala” gusto u široku ovalnu teglu. Jako brzo se je iz lukovica razvila “lijepa travica”. Tegla je bila na terasi, na mjestu koje je većinu dana bilo sunčano. Krajem svibnja konačno su se pojavili prvi duguljasti pupovi, više njih na svakoj cvijetnoj stapci.

Uskoro su se jedan po jedan počeli otvarati prekrasni ljevkasti, zvonoliki modri cvijetovi, s tamnijim crtama po sredini. Boja je toliko nestvarna, prekrasna, da fotografija ne može prikazati stvarnu boju ovog cvijeta.

Cvao je otprilike mjesec dana, naizmjence su se otvarali novi cvijetovi.

Razmnožava se mladim izdancima lukovica koje baš i nisam nešto primjetila da bi se podijelile, ili sjemenom. Nakon cvatnje formirao je mnogo duguljastih zelenih čahura, dužine nekih 3 cm, koje dok su se dozorile su posvijetlile i počelo se je rasipati mnoštvo crnih sjemenki.

Nakon što je ocvao i formirao sjeme, nadzemno dio biljke se je potpuno osušio, i lukovice sam izvadila iz tegle i spremila.

Još jedna napomena za kraj: jako je bitno da raste u dobro ocjeditom tlu, jer radi previše vlage vrlo lako može oboljeti od raznih gljivičnih bolesti i istrunuti. Stoga to imajte na umu dok birate poziciju za sadnju:)

Žuti stolisnik – Achillea filipendulina

Žuti stolisnik (zlatni stolisnik) je zeljasta otporna trajnica iz obitelji Asteraceae, porijeklom je iz područja Kavkaza.

Najviše voli običnu ilovastu zemlju, ali zapravo dobro se snalazi i širi u svim tipovima tala. Preporučljivo ga je svakih nekoliko godina rasaditi, jer se jako uspješno širi. Za uzgoj ove vrste stolisnika odaberite sunčanu gredicu, a ako ga kombinirate s drugim biljkama, dajte mu “pozadinsku” poziciju, jer naraste prilično visok, čak do 1,5 metra u vrijeme cvatnje. Često ga je i potrebno privezivati jer se cvijetovi radi svoje težine počinju polijegati. Dobro podnosi sušu, ne voli previše vlage.

Žuti stolisnik niče rano na proljeće, a karakterističan je po izgledu svog lišća – ono je sivkasto-zeleno i dosta veće od “običnog” stolisnika, aclhillea millefolium. Izgledom lišće pomalo podsjeća na izgled paprati, samo puno neurednije:)

Pupoljci se počinju pojavljivati već krajem travnja, a u početku su sivkasto bjelkasti – a počinju se polako otvarati već u svibnju.

Kako se pupoljci otvaraju, tako počinju polako dobivati svoju karakterističnu žutu boju. Cvijetovi su prilično veliki i teški, a zapravo su skupina mnoštva sitnih cvijetića.

Cvatnja traje tokom svibnja, lipnja i srpnja – zaista dugo. Cvijetovi polako počinju gubiti svoju žutu boju kako završavaju s cvatnjom, pa počinju polako tamniti, i na kraju posmeđe. Tad ih možete porezati, ili ostaviti par cvijetova za sjeme. Sjeme nastaje na mjestu cvijetova, cvijetovi se moraju potpuno osušiti i tad sve skupa možete zgnječiti u neku posudice – u mnogo trusine kao ostatka cvijetova nalaze se i male plosnate sivkaste sjemenke.

Razmnožava se sjetvom sjemena u rano proljeće, ali i u jesen, ili podjelom odrasle biljke, također u proljeće ili jesen. Prve godine uzgoja rijetko kada cvate, ali sve to nadoknadi iduće godine:)

Žuti stolisnik je odličan za rezano cvijete i navodno traje tjednima, a cvijetovi se mogu i sušiti – u sjenovitom prozračnom mjestu okrenuti prema dolje – sušeni mogu zadržati boju i nekoliko godina. Naravno, ako ćete sušiti cvijetove, birajte one koji su se tek rascvali i te stavite sušiti:)

Bolesti i nametnike do sada nisam zapazila na stolisniku, a odlično je što stvarno izvrsno podnosi sušu, tako da je ovo prekrasna nezahtjevna biljka koja može mjesecima ukrašavati vaš vrt, a da uopće nemate previše brige s njim:)

Evo jednog prijedloga za kombinaciju, koja mi se dogodila sasvim slučajno, a oduševila me – žuti stolisnik i campanula medium🙂

Cvjetni, rakoliki pauk – Misumena vatia

Cvjetni pauk (Misumena vatia) je najčešći rakoliki pauk koji vreba na kukce koji skupljaju nektar s cvijeća u našem području. Pripada obitelji rakolikih pauka – Thomisidae. Osim što su izgledom vrlo slični rakovima, isto kao i rakovi mogu hodati i bočno i unatrag. Ovi su pauci karakteristični po tome što ne rade mreže kojima bi lovili plijen, nego su predatori koji napadaju iz zasjede, uglavnom se skrivajući na cvijeću, ili čak i glumeći cvijet kako bi namamili kukce.

Mužjaci su uglavnom manji od ženki – mužjaci bez nogu narastu do 5 mm, a ženke do 10 mm, te one love i puno veći plijen, kako bi mogle i uspješno “proizvesti” čim više jajašca tj. pomladak. Ovaj je pauk još karakterističan po tome da može mijenjati boju, ovisno o tome na kojem cvijetu boravi. U glavnini, može biti bijele ili žute boje, s tim da promjena boje iz bijele u žutu traje između 10 i 25 dana.

Love iz zasjede čekajući na i ispod cvijeta, te kad naiđe plijen u potrezi za nektarom cvijeta, svojim snažnim prednjim nogama zgrabe plijen i ugrizu ga, čime mu zapravo ubrizgavaju smrtonosnu dozu utrova. Nakon što je plijen omamljen, proždiru ga, ali ne cijelog – nakon njihovog “obroka” ostaju po cvijeću mrtve ljušture kukaca.

Ovaj pauk nije opasan za ljude, ali nažalost u glavnini ubija korisne kukce – pčele, bumbare i osolike muhe su mu najčešći obrok.

Ako malo bolje pogledate dok ćete prolaziti cvjetnjakom, zapaziti ćete ga često na raznom cvijeću kako čeka, ove godine ga ima u velikom broju i često nailazim na njih. Nisam previše oduševljena tom činjenicom, ali nažalost, takva je priroda – borba za opstanak i preživljavanje najjačih i najsnalažljivijih. I pauci su dio osjetljive ekološle ravnoteže, pa se nadam da osim korisnih kukaca ulove i “štetnike” – ako ne ova vrsta, druge vrste pauka zasigurno da.

Stolisnik – Achillea millefolium

Stolisnik (hajdučka trava, kunica, šporiš…) je višegodišnja otpornja zeljasta biljka iz obitelji Asteraceae, porijeklom iz sjeverne hemisfere. Ovo je jedna od najpoznatijih ljekovitih biljaka koja se primjenjuje stoljećima u narodnoj medicini – naziv je dobila prema Ilijadi, gdje je navedeno kako su Ahilejevi vojnici primjenjivali ovu biljku u vidanju rana. Narodni naziv hajdučka trava potječe od priče da su hajduci sa sobom uvijek nosili ovu biljku u platnenoj vrećici oko vrata, a također za vidanje rana.

Iako sam spomenula da je ovo jako cijenjena ljekovita biljka, u ovom članku neću pisati o njenoj ljekovitosti, nego o kultivarima raznih boja koji se koriste za ukrašavanje cvijetnih gredica. Osim “klasične” bijele boje, ova vrsta stolisnika cvate i u crvenoj, narančastoj i raznim nijansama roze boje.

Naziv stolisnik govori zapravo kako ova biljka imam stotinu listova, dok latinski millefolium znači tisuću listova. Dakle, ova vrsta achillee ima na stotine/tisuće malih listića, jako aromatičnog mirisa. Niče jako rano na proljeće.

Stolisnik počinje s cvatnom krajem svibnja, a cvatnja se može odužiti nekoliko mjeseci. Kultivari ovog cvijeta su stvarno prekrasni, svaka nijansa jednostavno oduzima dah. U vrijeme cvatnje naraste do 1 metar visine, ponekad ga je potrebno i privezivati ako se cvijetovi polegnu nakon jakog vjetra.

Kako su cvijetovi “sve stariji”, tako im boja počinje blijediti, tako da roza nijanse pod kraj cvatnje postaju skoro bijele, a tamnije boje također prilično poblijede. Tad ih možete porezati pa će možda još jednom procvasti, a nekoliko cvijetova možete ostaviti i za sjeme, mada se zapravo i jako uspješno umnožava u grmu i može se razmnožiti i podijelom odrasle biljke. Sjeme nastaje na mjestu cvijetova, u mnoštvu suhe trusine možete zapaziti i plosnate sivkaste sjemenke – suhe cvijetove možete nabrati u posudicu i smrviti. Uzgojeni iz sjemenke rijetko kad cvatu iste godine, prošle sam godine uzgojila nekoliko stolisnika iz sjemenki, prvi put su mi cvali ovo proljeće. Iz sjemena niču jako brzo, a možete ih sijati direktno na otvoreno ili prije u posudice, pa kasnije rasaditi na otvoreno.

Stolisnik jako dobro podnosi sušu, a najbolje uspijeva na sunčanim gredicama. Također se jako uspješno i sam zasijava – ove su me godine iznenadili roza stolisnici na neočekivanim mjestima na vrtu.

U usporedbi s “klasičnim bijelim” stolisnikom, kultivari ipak nisu toliko agresivni po širenju – klasični stolisnik mi niče posvud po vrtu i agresivno se širi rizomima, i koliko sam primjetila, puno je intenzivnijeg mirisa od kultivara. Mravi obožavaju stolisnik i gdje se pojavi bijeli stolisnik, uglavnom tu rade mravinjak mravi. Kod kultivara ipak nisam ipak primjetila da bi toliko privlačio mrave. Od bolesti ništa još nisam zamijetila na stolisniku, a od nametnika ponekad ga znaju napasti zelene lisne uši. A cvijetovi jako privlače razne kukce.

Vjerojatno ste već zamijetili i da je svaki cvjet zapravo skupina mnoštva malih sitnih cvjetića:)

Na svom velikom grmu stolisnika gdje sam zapravo pred 3 godine posadila 3 vrste tj boje stolisnika – svijetlo roza i dvije nijanse crvene, primjetila sam ove godine kako su se roza jako raširili i postali dominantni, a boja im je jako svijetla, dok crvenih ima sve manje. Vjerojatno sam progriješila što sam sve 3 posadila skupa a kako su se razrasli više nisam znala koji je točno koji da bi ih rasadila po bojama. Također, uzgojeni ove godine su isto procvali u tamnijim nijansama, ali uz njih i poneki bijeli – sjeme sam uzela s prije spomenutih cvijetova mješavine boja. Nije sad da mi nešto previše smetaju bijeli, ali kad te bijele samonikle imam posvud po vrtu, ali me malo zbunjuje zašto ipak s vremenom prevladavaju svijetlije boje. Ovu ću zagonetku vajda uspijeti odgonetnuti jednom dok ću ga imati posađenog odvojenog po bojama:)