Šafran – Crocus spp

Šafran je otporna lukovičasta trajnica iz obitelji Iridaceae. Naziv mu potječe iz perzijske riječi koja u prijevodu znači “budi žuti”. Porijeklom je najvjerojatnije iz Grčke i Krete, a danas je uz pomoć čovjeka rasprostranjen po cijelom svijetu.

VRTNI ŠAFRAN – CROCUS SATIVUS

Samo jedna vrsta šafrana koristi se za dobivanje začina – Crocus sativus. Prema Wikipediji, dobiveni od vrste Crocus sativus – šafran je najskuplji začin na svijetu. Da bi se proizvelo jedan kilogram začina, potrebno je ubrati oko 80.000 do 150.000 cvjetova na površini od oko 1000 kvadratnih metara. Začin se dobiva iz tri vrška tučka (stigme) koliko ih ima svaki cvijet šafrana, koji se beru i suše. Osim kao začin, šafran se koristi i kao prirodno bojilo i u medicinske svrhe.

Koristi se samo tučak biljke, ostali dijelovi su štetni. Također treba paziti sa se na pobrka s mrazovcem – ukrasni šafrani kod nas cvatu na proljeće, mrazovci koji su otrovne biljke na jesen. Crocus sativus cvate na jesen jednako kad i mrazovac. Razlikuje se od mrazovca po tome što mrazovac nema lišće na jesen kad cvate, a šafran uz cvijet ima uske listove. Također, šafran ima 3 crvena tučka u cvijetu, mrazovac nema.

Foto: jesenski šafran – Crocus sativus cvate na biovrtu krajem listopada. Ima uske zelene listove i 3 crvena tučka u sredini cvijeta.

  

Foto: Mrazovac u biovrtu cvate u rujnu i početkom listopada: nema listova, samo cvijet (lišće se pojavljuje na proljeće)

  

PROLJETNI ŠAFRANI – CROCUS SPP
Proljetne vrste šafrana se uglavnom sade na jesen, a tada i u trgovačkim centrima i u cvjećarnama možete pronaći u ponudi lukovice kultivara šafrana. Radi se dakle o ukrasnim kultivarima koji se uzgajaju u cvjetnjacima, a ne za začin. Uglavnom cvate u bijeloj, žutoj i ljubičastoj boji, može biti jednobojan ili sa tamnim crtama s vanjske strane latica, ili prošarano bijelo ljubičasti….a i sam se tokom godina križa, tako da možete zamijetiti razne kombinacije boja na cvjetovima ako ih uzgajate kroz više godina.

 

Šafran je otporna trajnica i bez problema podnosi vrlo niske temperature, tako da ih jednostavno posadite i ne morate brinuti za njih, oni će vas iznenaditi sami u rano proljeće. Cvate u veljači i ožujku – čim snijeg okopni i počinje toplije vrijeme, šafrani naveliko spremaju pupoljke za cvjetanje. Nažalost razdoblje cvjetanja im traje jako kratko, svega tri tjedna, a kako vrijeme u ožujku zna često biti kišno i vjetrovito, niti svo to vrijeme ponekad ne možete uživati u tim krasnim cvjetovima.

Šafran ne uspijeva u sjeni, vrlo je osjetljiv i na najmanji tračak sunca – cvjetove počinje otvarati samo kad je sunčano – ako je dan oblačan bez sunca, cvjetovi se neće otvoriti.

.

Šafran je karakterističan i po svojim listovima – po sredini imaju bijelu crtu, tako da i dok potjera na proljeće tek listiće, lako ga po tome možete prepoznati. Jako se brzo razmnožava, navodno se matična lukovica svake godine podijeli na 6 novih lukovica, tako da svake godine na istom mjestu možete očekivati sve više cvjetova.

Kod nas postoje 2 vrste proljetne vrsta šafrana – uz ukrasne kultivare Crocus spp. koji se mogu nabaviti u trgovinama, postoji i Crocus vernus koji je samonikla vrsta koja raste po šumama i livadama. Još davno kad u prodaji baš i nije bilo šafrana, uspjela sam dobiti nekoliko lukovica divlje, samonikle vrste. Cvjetovi su im bijeli i ljubičasti:

Svake jeseni ipak ne mogu odoljeti i uvijek kupim novo pakiranje šafrana, koliko god da su slični, ipak su različitih nijansi cvjetova. Ovo je stvarno cvijet kojeg morate imati u svom vrtu – još dok zima odlazi sa svojim sivilom, šafran je već tu kao jedna od prvih proljetnica koje nas vesele svojom ranom cvatnjom i žarkim, veselim bojama. Plan mi je cijeli slobodni prostor ispred kuće ispuniti raznobojnim šafranima – dok oni ocvatu kreću ostale trajnice i jednogodišnje biljke – ako ne prekopavate gredice, šafrane jako lako možete uklopiti bilo kamo jer neće nijednom cvijetu smetati – imate prvu veselu proljetnu cvatnju, a kasnije se jednostavno biljke izmjenjuju na toj istoj gredici.

Dakle, ako ovu biljku još nemate na svojim gredicama, obavezno ju stavite na popis za jesensku nabavu:)

 

Gilia capitata – plavoglava gilia

Gilia capitata, globe gilia, je biljka iz porodice Polemoniceae, odnosno phlox obitelji. Porijeklom je iz zapadne sjeverne Amerike, prirodno stanište joj je od Aljaske do Sjevernog Meksika, gdje uglavnom raste na pješčanom ili pjeskovitom tlu.
Još se naziva plavoglava gilia ili plavo polje gilia. Naziv capitata (uz glavu) vjerojatno potječe od izgleda biljke: cvjetna glava izgleda pomalo kao jastučić za igle, a u nju je “zabodeno” 50-100 sitnih malih cvjetića.

Gilia capitata je jednogodišnja biljka, visine je oko 60-80 cm, listiće ima male igličaste, slične cosmosu, a skupine cvjetića promjera 1-2 cm, nakon kojih ostaju okrugle svijetle čahurice s smeđim okruglim plosnatim sjemenkama veličine 1*2 mm. Cvate sve do prvih mrazeva, a rasijava se sama ako joj uvjeti odgovaraju.

Vrlo ju je lako prije cvatnje prepoznati po sitnom igličastom lišću, razgranatoj stabljici, vrlo krhkoj i sklonoj polijeganju. Pupoljci se pojavljuju na vrhu stabljike, isprva zelene točkaste nakupine, kasnije se polako otvaraju plavi cvjetići.

 

Ako se je sama zasijala niče rano na vrtu i brzo napreduje – kod mene je samozasijana gilia ove godine rasla usporedno s makom i cvala u svibnju i lipnju. Odlično je i bilo to što se je ispreplela s makom i tako bila puno stabilnija, jer je jako sklona polijeganju, bar je tako s ovom vrstom koju imam.

Najljepša je posijana u skupini, bilo sama ili u kombinaciji s drugim cvijećem. Ako ju sijete na gredicu na proljeće, tad cvate nešto kasnije, ali zato može cvasti sve do prvih mrazeva.

Sjeme se skuplja na mjestu ocvalih plavih glavica – plavi cvjetići opadaju i ostaju opet zelene glavice, koje se polako suše i postaju svjetlo smeđe. Kad je sjeme zrelo, male se čahure otvaraju i rasipa se sjeme.

Giliu capitatu jako vole pčele, a pogotovo leptiri u vrtu.

Gilia capitata je divlje cvijeće američkih livada, ali jako se dobro može uklopiti u svaki vrt i djelovati jako dražesno u njemu. Odlična je i činjenica i to što to nije invazivna vrsta, iako se i sama zasijava, ne morate ju “ganjati” po cijelom vrtu iduće godine – pojaviti će se samo na mjestu na kojem je rasla prošle godine:)

 

 

Kamilica – Matricaria chamomilla L.

KAMILICA – smiruje i njeguje

 

Predivna, prekrasna, nježna, a opet snažna – kamilica je biljka koju znaju i koriste svi; od male dječice koju zaboli trbuh do starih, mudrih staraca koji od nesanice prebiru noću po svome životu.

To je jedna od onih biljaka o kojoj se na prvu pomisao nema što puno za reći, a zapravo se o njoj može napisati cijela knjiga.

Kamilica je prva biljka na koju trebate pomisliti kad se spomene riječ utjeha, ona će vas zakriliti svojom majčinskom energijom. Ako ste u tuzi, boli, ljutnji, preosjetljivi ili razdražljivi, dopustite joj da vas nježno i sa puno razumijevanja primi u svoje majčinsko krilo.

Zapamtite :

blag i nježan čaj od kamilice će smiriti nadražen želudac ali jak čaj će vas natjerat da sve izbacite van. Dakle mudro sa dozama!

Kamilica se nikad ne smije kuhati već samo popariti ( preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji).

Kod branja bilo koje biljke je važno poštovati biljku i pokušati ju što manje oštetiti, nikako ne čupati sa korjenom!!! Također bi bilo razumno kad beremo cvijet imati na umu da trebamo ostaviti bar 1/3 cvijeta neobrano jer će se tako biljke koje se razmnožavaju sjemenom moći dalje razmožavati a mi ćemo i sljedećih godina moći uživati u poklonjenom bogatstvu koje nam pruža priroda.

Rod kamilica obuhvaća pet vrsta, ali samo se dvije koriste kao ljekovite biljke : njemačka ili prava (Matricaria chamomilla = recutita) i rimska kamilica (Anthemis nobilis). Obje imaju sličan kemijski sastav, ali rimska kamilica ima slabije ljekovito djelovanje kao infuz i sadrži više gorkih tvari koje čaju daju gorak okus. Kako je kod nas raširena uporaba njemačke kamilice pisat ćemo bazično o njoj.

Botanički podaci

Biljka : Matricaria chamomilla L.

Ljekarnički naziv : Flores chamoillea

Porodica : Asteraceae ( Glavočika)

Drugi nazivi: titrica, kamomila, maternjak, kokotnjak, bijela rada, milica, jarmen, zimski komoračić, žabljak, gamilica i još mnogi drugi

Stanište i rasprostranjenost: Raste kao korov na pjeskovitim tlima, uz puteve, pruge i nasipe, na neplodnom, neobrađenom zemljištu, te vrlo često na poljima među žitom ali uvijek na suhim i toplim područjima voleći sunce i ugledajući se izgledom na njega.

Opis : Kamilica je biljka razgranate stabljike, visine od 20 – 50 cm. Ima uske kovrčaste listiće dvostruko ili trostruko peraste; pojedini stabljični ogranci nose glavice sa sitnim cvjetovima. Cvjetovi su tvoreni od 1 reda bijelih obodnih jezičastih cvjetova ( znanih kao latice) i žutih središnjih cjevastih cvjetova

( znanih kao sredina, „lažni tučak”). Cvatište biljke je čunjasto, poprečnim presjekom šuplje. Cvijet je posebno ugodnog mirisa.

Srodne vrste : Najpoznatija je rimska kamilica ( Anthemis nobilis) koja doseže visinu do 30 cm. Njeni žuti cjevasti cvjetovi su okruženi sa više redova bijelih jezičastih cvjetova ( te tvore „čupavu” glavicu cvjeta) , poprečni presjek cvatišta nije šupalj. Također na nekim drugim područjima nalazimo i ( zavisno od nazivlja ) španjolsku, američku i smrdljivu kamilicu.

Sastav i aktivtivne tvari : Kalcij, sumpor, smola, gorke tvari, tanin, gumu, eterično ulje ( 4-15 ml/kg) tamnoplave boje koja potječe od spoja kamazulena.

Berba: Općenito se za lječenje koriste većinom samo cvjetne glavice brane po sunčanom i toplom vremenu, u lipnju i srpnju kada kamilica cvate. Suše se pažljivo u hladu. Neke tradicije preporučaju i branje cijele ili samo gornje trećine biljke koje se onda koriste isključivo za kupke. Ako berete samoniklu biljku vrlo je važno da raste na tlu koje nije zagađeno ili čak špricano ( što je čest slučaj sa kamilicom u žitnim poljima), nemojte si učiniti više štete nego koristi.

Upozorenje : Rijetka je ali moguća alergija na kamilicu, pogotovo ako je osoba već alergična na neku od biljaka porodice glavočika.

Osim toga kamilica je izrazito sigurna biljka koju se može redovito dugogodišnje koristiti.

Uporaba : Od njezinih se cvjetova najčešće priprema čaj koji ne služi samo u terapijske svrhe nego predstavlja svakodnevni užitak, a kao dodatak oplemenjuje svaki drugi pripravak dajući mu ne samo „buke” nego i pojačavajući sinergijski učinak drugog bilja. Kamilica je toliko znana da ju čak i liječnici preporučuju, primjer je biljke koja je do prije 15 god bila ismijavana a sada je i znanost ponovo otkriva i cijeni. Njenu vrijednost i ljekovitost poznavali su još u starom Egiptu, biblijskim zemljama i staroj Grčkoj.

 

Neizmjeran je niz tegoba kod kojih kamilica pomaže:

 

* izrazito je dobra za žene i djecu: nježan infuz će smiriti grčiće beba i bolove u trbuhu, kupanje u njenoj kupki umiriti će dermatitis dječice a bol od izbijanja zubića će se ublažiti smirivanjem upale sluznice. Majkama će pomoći kod ženskih tegoba i infekcija. Opušta glatke mišiće i pomoći će kod bolnih menstruacija. Umjesto tablete za bolpokušajte uzeti ½ male žličice u prah sitno samljevenog njenog cvijeta sa malo vode. Ovo će također pomoći kod glavobolje ili boli u želucu.

* pomaže kod nadimanja, poljeva, katara i bolesti želuca, upaljene sluznice želuca, loše probave, kamilica nježno potiče probavu a da ne izazove proljev zbog čega je podesna za tretiranje hemeroida ( koje možete i namazati kamiličinom masti).

* poznato je njeno umirujuće djelovanje na razdražljiva i ljuta stanjakod kojih se obmah treba posegnuti za njenim nježnim djelovanjem, ali vrlo je dobra i kod tuga, gdje je potrebna utjeha.

* umiruje živce i pomaže kod nesanice, nervoze, potištenosti, noćnim mora i hiperaktivnosti kod djece a svojim nježnim djelovanjem potpomoći će sniženju tlaka koji se povisio na nervnoj bazi.

* kod upale zbog mesa i afti pomoći će svakodnevno mućkanje njenog čaja u ustima

* izrazito njeguje nadraženu kožu, sa ranama, opeklinama, osipima, ubodima insekata. Kod dermalnih alergija kupanje u njenim kupkama, parenje i pranje tijela i lica u njenom infuzu smiriti će reakcije.

* vrlo važno djelovanje kamilice je da topao infuz potiče znojenje i bolji rad bubrega , na taj način skida se temperatura ali i potpomaže ljudima kojima se tekućina pretjerano zadržava u tijelu

* na upaljene oči staviti ćemo kamiličine obloge ( zbog sunca, morske vode, klora u bazenu, prašine, konjuktivitisa), kod upale grla piti ćemo njen čaj, bolne noge ili one kojima treba posebna njega toćat ćemo u njenom jakom infuzu.

* u sezoni gripe podići ćemo imunitet preventivno pijući njen čaj, a nakon teških bolesti ili iscrpljenosti ponovo ćete naći svoj mir i naputiti baterije provodeći kuru kupki i oralnog uzimanja kamiličina infuza.

* još u antici uljem kamilice su se masirale neuralgije i traganja u udovima ( već tad su znali da je ona jak analgetik)

 

Kozmetička upotreba:

* ako imate perut i redovito nježno utrljavate kamiličino ulje u tjeme ne samo da ćete se vremenom riješiti peruti nego ćete i potaknuti rast kose

* ako vam je kosa beživotna i suha (pogotovo kod plave kose) redovito ju poslije pranja prelijte sa kamiličinim čajem i nakon mj dana već će se vidjeti rezultati. Redovitom uporabom kosa bude nježna, mirisava, elastična i sjajna (ali malo i posvjetljena)

* ako niste zadovoljni izrazom lica (pijte čaj od kamilice) ako niste zadovoljni kožom lica (nečistoče, upalna stanja, beživotna koža, suha, bore) svakih par dana parite lice 10 min nad njenim čajem.

* napravite njegujući peeling mješajući prah njenih cvijetova, suhu palentu i bazno ulje (može i maslinovo), utrljajte smjesu na mokro tijelo i poslje se samo isplahnite vodom ( bez deterženta) i koža će vam biti zahvalna.

Načini primjene :

Priprema infuza :

Vrhom punu 1-2 čajne žličice suhog cvijeta kamilice prelijemo sa ¼ litre kipuće vode i pustimo ga da kratko odstoji.

Dodatak za kupke :

2 pune šake kamilice (cvijet i biljka) prelijemo sa par litara kipuće vode, ostavimo da stoji pola sata do par sati, projecedimo i dodamo vodi za kupanje. Ili u tkaninu stavimo biljku, zavežmo i stavimo u kadu punu vode. Puna ili djelomična kupelj jača živce, opušta i smiruje bolove u tijelu (uključujući bolove u ustima, očima i glavi), potiče mokrenje.

Ulje :

Puna boca svježih ( u nedostatku može i suhih) glavica kamilice prelije se nekim kvalitetnim hladnoprešanim uljem ( može i maslinovo), ulje mora biti cca 2 cm preko zadnjeg ruba cvjetića. Ostavi se najmanje 3 tjedna na blagom suncu ili toplom mjestu. Svaki put kad prođete kraj boce ( tegle) protresite ju, a nakon zadanog vremena dobro procjedite i pohranite na hladno, mračno mjesto ( može u hladnjaku). Ovim uljem više puta dnevno mažite bolesnu kožu, masirajte bolne udove, masirajte vlasište, njegujte sa par kapi lice ili žličicu popijte za imunitet i smirivanje nervoze želuca, živaca, bolove u tijelu.

Tinktura:

Postupak je isti kao i kod uljnog mecerata samo što se umjesto ulja koristi kvalitetna domaća rakija. Koristi se na doze od 1-2 čajne žličice razrijeđene u pola čaše vode pogotovo kod menstrualnih bolova i pada imniteta. Ako želite oplemeniti svoj šampon prokuhajte par žlica tinkture da ispari alkohol i dobivenu tekućnu dodajte u šampon.

Prah:

Suhe glavice kamilice samelju se u prah, te se uzimaju sa vodom umjesto tableta za bolove. Od ovog praha možemo raditi peeling lica i tijela. Ako taj prah pomješamo sa medom i uzimamo 1-2 velike žlice, ujutro i navečer kroz duže vrijeme razrijediti ćemo sluz u dišnim putevima i lakše ćemo ju sa kašljem izbaciti van.

Ljekovito vino:

Šaku sviježih cvjetova stavimo u 1 l bijeloga vina, ostavimo tjedan dana dobro zatvoreno i potom procjedimo. Ovo ljekovito vino pijemo 1-2 čaše dnevno za sva stanja primjene ove biljke.

Jastučići za lakši san:

Ušijemo u jastučić par šaka kamiličinih cvjetova i stavimo pod ili na jastuk.

Kod svih infekcija, grčevitih stanja, umora, psihičke napetosti, gljivičnih oboljenja, crijevnih nametnika, upala sinusa i mnogih drugih stanja, ne zaboravimo na nježnu potporu i pomoć prelijepe kamilice.

Ako ikako možete nabavite domaću, divlju biljku, onu koja je izrasla boreći se za svoj komadić zemlje i kiše, odoljevajući nametnicima i vremenskim nepogodama, onu koja se sa stašću borila za život uživajući u svakoj zraci sunca kojeg toliko voli i čiju energiju nam prenosi.

I za kraj, ne zaboravimo voliti i cijeniti ovu toliko dragocjenu i velikodušnu biljku. Odajmo joj poštovanje uživajući u njoj i njenim darovima sa svim čulima i guštajući u svakoj i najmanjoj kapljici njenog blagotovornog napitka sa istinskom srećom što nam je priroda podarila takvo blago.

 

Mala čuda prirode

Prošli nas je tjedan mnoge neugodno iznenadio snijeg u velikim količinama. Baš kad sam se već poveselila da ću moći početi s proljetnim radovima u vrtu…sve je opet prekrio snijeg. I konačno …zatopljenje. U nedjelju se je snijeg konačno počeo topiti, a nestrpljive proljetnice su se svim silama počele boriti da čim prije izađu iz snijega i konačno procvatu.

Jeste li primijetili da kad se snijeg počne topiti, prije se otopi oko biljaka:) Evo kako je to mali čudo prirode izgledalo u mom vrtu. Ujutro su cvjetići tek provirivali iz snijega…

….da bi za nekoliko sati i procvali:)

evo i žutih šafrana:)

I za nekoliko sati u punom cvatu, čudesno:)

Drijemovci su se svim silama borili izvući cvjetove iz snijega

Evo ih danas, u punom cvatu:)

Provirili su i tulipani i zumbuli…

Dok zumbuli posađeni u tegli na tavanu polako otvaraju cvjetiće i preeekrasno mirišu:))

Ovog puta neću puno pisati, slike govore više od teksta o divnom čudima prirode svuda oko nas…samo treba stati i obratiti malo pažnje…iznenaditi ćete se koliko toga možda propuštate u svakidašnjoj jurnjavi, dok se priroda uvijek iznova ponavlja u svojoj veličanstvenosti:)

 

Mirisna grahorica – Lathyrus odoratus

Mirisna grahorica, ukrasni grašak je jednogodišnja biljka penjačica iz obitelji mahunarki (Fabaceae), porijeklom iz Italije, Krete i Sicilije – Mediterana. Može narasti u visinu do 1-2 metara, grmolikog rasta. Cvjetovi mirisne grahorica, ovisno o kultivaru, imaju prekrasni, opojni slatki miris, pa otud i naziv biljke. Kultiviranjem se uzgajaju vrste većih cvjetova, ali nažalost one nemaju tako opojni miris kao vrste manjih cvjetova, ali su odlične kao rezano cvijeće.

Cvjetovi su u prosjeku veličine 2-3,5 cm. Cvate u nijansama bijele, roza, ljubičaste i crvene boje, a postoje i kultivari prošaranih boja.

Iz mog iskustva najbolje ju je sijati od sredine 3. mjeseca u posudice, zasebno svaki, npr. u čašice jogurta i prekriti prozirnim najlonom do klijanja da zemlja ima stalnu vlažnost. Kad niknu male biljčice treba ih staviti na svjetlo da se previše ne izduže i nakon opasnosti od mrazeva presaditi van. Vani na otvorenom slabo niče ako nema dovoljno vlage, a može se sijati i vani u tegle. S obzirom da je penjačica ona treba potpornje za koje se može uhvatiti – najbolje joj odgovara žičana ograda za koju se može čvrsto primiti, širi potpornji kao npr. bambusovi štapovi nisu baš dobro rješenje jer se za njih ne može čvrsto uhvatiti. Razlog tome su vitice kojima se hvata: list je građen od 2 listića i 2 vitice, ali one nisu previše duge, a najbolje se prime za tanke predmete oko kojih se čvrsto omotavaju i tako drže biljku.

Probala sam uzgoj i na otvorenom uz žičanu ogradu, uz bambusove štapove i u većim teglama. U većim teglama sam stavila po 3 velika bambusova štapa i isplela mrežu od špage između tih štapova, međutim problem s teglama je bio što su se one jako zagrijavale na suncu i brzo se je isušivala zemlja i to joj nije odgovaralo, pa nije dugo cvala. Posađena samo uz bambusove štapove jako se je teško lovila za njih pa sam ju dodatno morala vezati koncem, ali se je polegnula kod svakog jačeg naleta vjetra jer se nije mogla čvrsto primiti. Uz žičanu ogradu je najbolji način – tako ona sama može rasti svojim tempom i kako joj odgovara bez ičije pomoći, jer se može se tu čvrsto primiti.

Drugi problem kod uzgoja je zalijevanje – ako želite obilnu cvatnju, ne zaboravite ju redovito zalijevati u slučaju suše. Također je preporučljivo uklanjati ocvale cvjetove da bi potaknuli stvaranje novih, ali ne zaboravite nešto ostaviti za sjeme.

BOLESTI I NAMETNICI:

Od bolesti, mirisnoj grahorici najveća opasnost prijeti od pepelnice, gljivične bolesti koja se širi po suhom i sunčanom vremenu, ona može uništiti biljku u kombinaciji s lošim vremenskim uvjetima – biljka se u vrlo kratkom roku cijela posuši. Najbitnije je biljki osigurati dobre uvjete raste, redovitu vlagu i na taj način uvelike možete spriječiti pojavu i širenje bolesti. Više podataka o bolestima biljaka pročitajte OVDJE. 

Od nametnika grahoricu najčešće napadaju biljne uši, najčešće one zelene. Ako se kod mene pojave ja ih uglavnom ručno mičem tj. izgnječim prstima. Najbolja preventiva za obranu od nametnika su također dobri uvjeti rasta.

SKUPLJANJE SJEMENJA

Nakon cvatnje ako ne uklonite ostatak cvijeta, razviti će se zelene mahune dužine otprilike 5-7 cm. U njima se razvija okruglo sjemenje, a zrelo je kad se mahune posuše tj posmeđe – tada je sjemenje u njima dobilo tamnu boju. Tada možete ubrati mahune, izdvojiti sjemenke i staviti ih još malo sušiti na suho mjesto.

Sjemenke mirisne grahorice navodno su toksične, stoga budite oprezni s njima, pogotovo kad su djeca u pitanju, jer su mahune i sjemenke prilično slične klasičnom grašku, a zapravo navodno je otrovna cijela biljka.

Unatoč tome što sam dosad uspjela samo jednom imati jako obilnu cvatnje mirisne grahorice, i to je bilo od biljke grahorice koja je nekim čudom uspjela prezimiti zimu i obilno cvasti na proljeće, a kasnije više ne – ne odustajem od potrage za načinom kako ju je najbolje uzgojiti.

Naučila sam prilično puno na greškama i uvidjela da je stvarno premalo vlage bio glavni problem (naravno, ne smije se niti pretjerati s zalijevanjem). Dio s najboljim potpornjem sam također dobro apsolvirala: žičana ograda.
Sve mi se čini da ne bi bila loša ideja probati ju rano posijati direktno van na otvoreno – dok je još vlažnije, a nekako mi se čini da joj hladnoća ne smeta tako jako dok ona od samog početka raste na otvorenom: te mlade biljčice su pravi borci i sve napore ulažu u to da imaju cvijet i sjeme, tj. da nastave svoju vrstu.  I bolje uspijeva na proljeće dok je hladnije, ne voli baš ljetne vrućine.

Osim jednogodišnje vrste, prošle sam godine nabasala na trajnicu. Više o uzgoju grahorice trajnice možete pročitati OVDJE.

 

 

Orhideje

Obitelj orhideja (Orchidaceae) dobila je naziv po izgledu dva gomoljasta korijena koji izgledom podsjećaju na izgled mošnji, a prema grčkom nazivu. Točan broj vrsta je nepozant, negdje oko 25.000 – svake je godine opisano novih 800 vrsti orhideja. Raširene su po cijelom svijetu, ne rastu samo u atktičkim i pustinjskim dijelovima Zemlje, a najviše su raširene u tropskim krajevima, uglavnom Azije, Srednje i Južne Amreike.

Prema Wikipediji, najveći rodovi su:

– Bulbophyllum (2.000 vrsta),

– Epidendrum (1500 vrste),

– Dendrobium (1400 vrsta) i

– Pleurothallis (1000 vrsta).

Obitelj orhideja također uključuje Vaniliju (rod biljke vanilije), Orchis, i mnoge kultivirane biljke kao što su često neke Phalaenopsis ili Cattleya – postoji već preko 100.000 vrsti hibrida i kultivara.

Orhideje su trajnice, u prirodnom staništu poluparaziti koji žive na kori drveća, a one koje kupujemo u trgovinama su kultivari koji su uzgajani tako da mogu uspijevati u sobnim uvjetima, jer se tako najčešće uzgaja kod nas (najčešće Phalaenopsis).

Orhideje vole svijetlu poziciju s malo sunca – što će joj bolje odgovarati ovisi o vrsti koju imate – one s deblim i čvršćim listovima vole povremeno sunčanje, a one s nježnijim i tanjim više vole sjenovita područja. Temperatura na kojoj ih držite ne bi smjela pasti ispod 15 stupnjeva, a dnevna temperatura je idealna oko 16-21 stupnjeva, a za vrste orhideja phalaenopsis i dendrobium 21-29 stupnjeva.

Orhideje vole dosta vlage, supstrat u kojem su posađene ne bi nikad smio biti potpuno suh, ali se ne smiju pretjerano zalijevati niti se ne smije u tegli zadržavati voda, jer to može uzrokovati truljenje korijena. Prema iskustvima, najbolje ih je zalijevati samo jednom u 1-2 tjedna, tegla se potpuno potopi vodom, ostavi da odstoji nekoliko sati i nakon toga se voda izlije van. Najbolje ju je zalijevati kišnicom, te je preporučljivo povremeno poprskati biljku vodom, također najbolje kišnicom.

Prihranjuje se gnojivom za orhideje, prema uputama na pakiranju, a presađuje se nakon 1-3 godine, najbolje nakon cvijetanja, i to u poseban supstrat za orhideje. Na proljeće i ljeto trebaju više dušika, za vrijeme cvatnje više fosfora, a najesen više kalija.

Nagle promjene temperature mogu uzrokovati padanje pupova, ali isto tako ukoliko će uvjeti nakon toga biti pogodni, ona vrlo brzo potjera nove cvjetne pupove na istoj cvijetnoj stapki. Kad orhideja ocvate, stapku treba odrezati kod drugog čvora. Ako ima povoljne uvjete za rast i pravilnu njegu, ubrzo će potjerati novu cvjetnu stapku.

Problemi i bolesti:

Ukoliko se pojave mrlje na listovima – tvrde i suhe su sunčeve opekline (pripazite na dužinu i način izlaganja suncu), mekane su posljedice gljivičnih oboljenja.

Ukoliko je biljka zdrava a nikako da procvate – najvjerojatnije nema dovoljno svjetla.

Ako počne rasti padajuće i vodoravno – ili nema dosta svjetla, ili je nepravilno zalijevana.

Kako sam tek početnica o orhidejama i tek sam nabavila tri orhideje, svoje orhideje će vam predstaviti moja draga prijateljica Flavia, koja ima prekrasnu zbirku orhideja na kojima će joj mnogi zavidjeti:)

FLAVIJINE ORHIDEJE:

Orhideja Cymbidium

Orhideja Dendrobium Nobile

Orhideja Dendrobium Phalaenopsis

Orhideja zygopetalum orhideja Miltonia

Orhideja Odontoglosum – Beallara Tahoma Orhideja Odontoglosum – Burrageara Nelly Isler

.

Orhideja Oncydium

Orhideja Phalaenopsis

Nadam se da ste uživali u ovim slikama, ja zasigurno jesam:))

 

Sve te neobuzdane kupovine

Moje je ime SilveK i ja sam ovisnica:)..ovisnica o cvijeću:))) Na jesen i na proljeće kad se dućani napune pakiranjima lukovica, gomolja i biljaka – jednostavno se ne mogu zaustaviti:)))

Ove je godine ludilo počelo pred dva tjedna, “operiram” po svim dućanima, trgovačkim centrima i cvjećarnama gdje drže cvijeće…ovo je moj dosadašnji ovogodišnji “ulov”:

Ove mi je godine propalo puno lukovica i gomolja dalija koje sam čuvala na tavanu – dosadašnjih zima ovo mjesto je bilo dobar izbor, međutim nepredvidivih -22 stupnjeva bilo je kobno za mnogo toga što sam spremila tamo, nažalost

Dobra je stvar što sam većinu toga ponovo uspjela pronaći u trgovinama. Očigledno, slaba sam na dalije  ) Postoji toliko prekrasnih kultivara, jedan ljepši od drugoga, jednostavno im ne mogu odoljeti:))

Osim dalija, propale su mi i sprekleie, eucomisi, haemanthus, ismene, tigridije, zepyhranthesi, ornithogalum…sve osim eucomisa sam pronašla, a druge ću zime bolje znati, pa da mi se ovo ne ponovi. A nabasala sam i na neke nove koje nisam do sad imala, posebno su me oduševile bijele nerine:))

Novitet mi je i polyanthus tublerosa, o ovoj biljki neznam apsolutno ništa. Naravno, uskoro ću sve naučiti:)) I ispod na desnoj slici skroz desno dar prijateljice, sprekleia i bessera – i bessera mi je nešto potpuno novo, baš se radujem što ću upoznati i tu biljku:)

Phloxovi su mi također neodoljivi, imam namjeru popuniti vrt s mnogo raznobojnih vrsta phloxeva, onih visokih:) A kako se vidi na slici ispod, nisam odoljela niti mirisnom jasminu prepunom pupoljaka…jel bi uopće tko mogao tome odoljeti:)) A pokraj je poklon, grm drijena kojeg sam dobila u jednom vrtnom centru, on će dobiti mjesto na vrtu:)).

E sad da nešto i pametno napišem:)) Kod kupovine lukovica morate biti jako oprezni i dobro provjeriti u kakvom su stanju lukovice i gomolji. Često se zna dogoditi da se na policama nađu prošlogodišnje, isušene lukovice. Lukovice moraju biti zdrave, naočigled žive, ne smiju imati zasušene i bolesne dijelove – često takve prodaju. Gomolji dalija moraju biti čvrsti, “puni” a ne isušeni i smežurani – isušene kupite samo u slučaju da vidite mlade pupove koji su počeli rasti iz gomolja, u suprotnom nikako ne kupujte isušene smežurane gomolje.

I kod kupovine biljaka u takvim pakiranjima morate biti oprezni – ja sam naučila svoju lekciju i od takvih biljaka kupujem jedino ako vidim da ima propupalih dijelova – u suprotnom se možete grdno razočarati kad otkrijete da je biljka koju ste kupili – mrtva. I nemojte nikako te mlade biljčice već sada saditi na otvoreno dok je još tako hladno – mrazevi će uništiti te nježne, mlade izdanke. Ako se i radi o trajnicama koje prezimljavaju vani – ove nježne biljčice iz toplih trgovina nisu tako otporne. Ja sam sve te male biljčice posadila u tegle na tavanu, to je negrijano svjetlo mjesto – da se ne muče u pakiranjima, sve dok ih ne presadim van na otvoreno, dok za to bude pogodno.

Ovo je jedna od malih hosti koje sam kupila, već je lijepo propupala u samom pakiranju:

A na tavanu i čuvam ostatak lukovica koje sam kupila najesen, a nisam stigla posaditi van, ili ne mogu prezimjeti vani. Da se ne isuše do proljeća, posađene su u tegle i odlično napreduju:))

Kako sam napisala prije, počela je vrtlarska sezona i baš se veselim tome. A kako mi je teško čekati da konačno dođe vrijeme za prave vrtne radove, sadim po teglama na tavanu:)

Ovo je tek početak, još planiram neke nabavke i proširenje vrta ove godine…. ovo je teška ovisnost…i to neizlječiva:)))

 

Počela je nova vrtlarska sezona

Konačno je počelo:)) Nakon duge i hladne zime, konačno je snijeg okopnio i toplije je vrijeme. Već sam bila jako nestrpljiva i zabrinuta radi sjetve boba, treba ga čim prije sijati da bi bio otporniji na crne uši, a tjednima sam gledala na vrt pod snijegom. I konačno, prošli tjedan u četvrtak bio je prvi dobar dan za radove u vrtu, dovoljno da uzmem motičicu i sjeme u ruke i pojurim na vrt. Za one koji ne znaju, moj vrt je bez oranja i kopanja…tako da me ne sputavaju nikakve mehaničke pripreme tla…gredice su spremne, prepune života, trajnica i zasijane sjemenjem cvijeća i povrća koje se je samo prošle sezone zasijalo..ja ih samo dopunjavam i usmjeravam:)

S obzirom na to da na vrtu još kako-tako pazim na rotaciju tla, pa sam vrt podijelila vizualno u 3 skupine:

– dio s jagodama, začinskim biljem i rajčicom – te biljke su uvijek na istom mjestu

– dio s mahunarkama (mahunarke gnoje zemlju dušikom)

– dio za ostale biljke (koje više ili manje iscrpljuju zemlju)

Zadnja 2 dijela konstantno rotiram, tako da izmjenjujem mahunarke i ostalo povrće, ali između je jako mnogo dijelova gdje rastu razno cvijeće i trajnice…a dosta toga na kraju završi tamo gdje trenutno ima mjesta:)

Evo slike mog povrtnjaka u najljepšem izdanju prošle godine (dobro ste pročitali, povrtnjak:)))

Da, puno je to cvijeća…, ali i cvijeće ima jako bitnu ulogu u biosustavu, privlače korisne kukce u vrt, neke poput vučike (lupinus) gnoje tlo dušikom radi kvržičnih bakterija na korijenju…mnogo je cvijeće zapravo ljekovito i jestivo…. A i jednom dok počnete…teško je stati, barem je meni bilo:) A sad nakon nekoliko godina, točnije nakon 4 sezone vrtlarenja, vrt je prepun trajnica cvijeća i jednogodišnjeg koje se ionako samo zasijava….i ima li boljeg recepta za bolje raspoloženje od šetnje vrtom prepunog cvijeća:)

Joj da, počela sam o bobu:) Dakle, bob sam konačno posijala, smjestila sam ga u blizini začinskog bilja (melise i rute s jedne strane, te vrtnog čubra s druge strane). Čubar slovi kao biljka koja tjera crne uši koje obožavaju bob, pa da isprobam tu kombinaciju. S druge strane, na stalno mjesto gdje je “razapeta” mreža biljkama za penjanje posijala sam prvu turu graška – i on je neosjetljiv na niske temperature i može se prije sijati, pa da čim prije mogu imati berbu. Obožavam mladi grašak, sam miris svježe ubranog graška …kupljeni zamrznuti nije ni do koljena okusu graška s vlastitog vrta na proljeće:)) A s obzirom na to da je grašak prilično nestabilan i treba potpornje za rast, mreža mi se je pokazala kao idealno “pomoćno sredstvo” grašku za uspravan rast.

A sad slijedi mali šok nakon prve slike, ovo je moj vrt slikan 27.02.10.

Na prvi pogled, izgleda strašno:)) Ali pogledajte i prirodu u pozadini, sve izgleda ovako u ovo doba godine…priroda tek počinje s vegetacijom:) Po uzoru na prirodu, ništa ne čupam iz gredica najesen. Primijetila sam da je korijenje biljaka privlačno glistama i kukcima pod zemljom, pa zašto im to oduzimati? Najesen sam nadzemni dio biljaka koje su završile s vegetacijom jednostavno potrgala, usitnila rukama i pobacala sve to po gredicama. Koliko sam imala malča od otkosa trave, a nikad ga nemam dovoljno, sve sam pobacala po gredicama. I to je zimi bila idealna okolina blistama i kukcima pod zemljom koji lagano uvlače organski materijal s gredica pod zemlju te tako gnoje tlo. I svi smo sretni i zadovoljni – kukci i gliste siti i stanište im odgovara, a meni zemlja pognojena i prorahljena. A estetski izgled….bar susjedi imaju o čemu pričati, ha, ha (šala mala)

Evo slike gredice koju sam najesen prekrila debljim slojem malča od trave: ubrzo je sve nestalo, sve je uvučeno i prerađeno pod zemljom, a rupe na površini su rupe gdje su gliste izlazile da bi pokupile organski materijal:)

Na površinama gredica nakon zime ostaju samo deblji dijelovi ostataka biljaka koji su preveliki i još nisu razgrađeni. I oni će mi idealno poslužiti u vrtu, ali o tome kasnije. I zamijetila sam još jednu stvar – tamo gdje sam na površini na hrpi ostavila puno organskog materijala, tamo krtice najradije ruju. Razlog tome je što puno organskog materijala privlači kukce i gliste, a oni privlače krtice koje su mesožderi.

U pozadini vidite i travu i korov – da, i toga ima posvud po vrtu:)) Ali, u tako rano proljeće kad je zemlja više manje vlažna, bilo kakvo čupanje korova je Sizifov posao i nema smisla. Zemlju s korijenja teško možete maknuti radi vlage u tlu, uznemirit ćete samo gliste koje u takvim uvjetima najradije obitavaju oko korijenja biljaka, a gliste su vam najmarljiviji radnici u vrtu, i to bez nadnica:) Mnoge vrste korova su višestruko korisni, odlično prekrivaju zemlju i štite od vanjskih utjecaja i dobra su alternativa ako nema dovoljno malča, pogotovo mišjakinja, i još je k tome jestiva i ljekovita, ima okus po mladom kukuruzu.

Iako moj vrt na prvi pogled izgleda prilično žalosno, ako se pogleda bolje izbliza, sve je već počelo pupati. Već pod snijegom sve je živnulo:) Unatoč dugoj zimi i izuzetno niskim temperaturama, spustilo se je čak i do minus 22, mnogo je toga preživjelo.

Od povrća, preživio je kupus koji je bio prošle godine premali za berbu, pa sam ga ostavila na vrtu. I tako ću uskoro brati kupus na vrtu:) I zimska salata je jedva dočekala da se snijeg makne, malo je spljoštena od tereta snijega koji ju je pritisnuo, ali sad će ona ubrzano nastaviti s rastom. A već je posvud i niknula salata koja se je sama zasijala na vrtu…sad ju samo moram presaditi.

Luk posađen najesen isto se oporavlja od pritiska snijega, tu ću još dodati u kombinaciju samoniklu salatu na gredicu, a preživjela je čak i blitva – i hladnoće i voluharice, barem za sad…voluharice jako vole pojesti korijen blitve. I nešto preostale cikle što mi je promaknulo pri berbi na jesen je preživjelo. Ono što mogu zaključiti je da mlade biljke, koje nisu stigle narasti na punu veličinu na jesen, često uspješno preživljavaju i vrlo hladne zime…samo da bi uspjele dati sjeme i završile životni ciklus.

I cvijeće se polako budi. Zeleni grmići ivančica su već prekrasni, pakujci pupaju na sve strane, graničice su počele nicati, lupinusi ne samo da odrasle biljke pupaju listiće, već i niče sjeme koje se je samo zasijalo – sjeme lupinusa očigledno ne treba toplinu za nicanje, ali nažalost ako će se dogoditi jači mrazevi kasnije, oni mogu uništiti mlade biljčice. Niknula je i jednogodišnja silene armeria, njoj uopće ne smeta hladnoća.

Uglavnom, kamo god da se okrenem i bolje pogledam: počinje novi život:) Najnestrpljivijima mi se čine, osim ivančica, digitalisi i turski karanfili, oni su prilično porasli pod snijegom:

Ma da, ne samo da niče….i cvijeta:)) Čestoslavica (“korov”/ljekovita biljka/prekrivač tla) već posvud otvara male slatke cvjetiće. Cvatu i tratinčice…njih imam posvud po vrtu, one “obične”…ma što bi bio cvijetnjak i bez tih dražesnih malih bijelih cvjetića:)) I ono što me uvijek fascinira u mom vrtu: ljubičice – nevjerojatne su, već su počele cvjetati, a osim toga, i najesen su cvale…tako se godinama ponašaju u mom vrtu..nije mi jasno, ali se ne bunim. Možete se podsjetiti mirisa ljubičice?? Da, prekrasan je:))

I naravno, što bi bio vrt bez lukovičastih vjesnika proljeća. Provirile su anemone, procvale visibabe, drijemovci, jaglaci, šafrani, jetrenka….to je tek početak, najbrži su se požurili, ali ima ih posvud mnogo, već sam i zaboravila gdje točno sve jesu, pa ću ovaj mjesec imati mnogo iznenađenja na vrtu i oko kuće…jedva čekam:))