Vrijeme je za osobnost

“Ali, čim bi se vrtlar približio svom vrtu, korak bi mu se produžio,

pokreti postajali skladni i precizni.

Poznavao je poimence svaku biljku, svaku životinju. Bilo je dosta onih koji bi navečer,

u vrijeme kad se produžuju sjene, dolazili razgovarati s njim,

kako bi se obogatili njegovim znanjem o godišnjim dobima, voću i povrću,

onom jednostavnom mudrošću kojom ga je podario svijet kojim se bavio.”

Erederic Richard, Gospodin vrtlar

Ponte delle Grazie, Milano 1999

Eto, konačno sam otvorila temu na stranici koja će biti malo osobnija. To će biti tema u kojoj ćete moći pratiti moj vrt i radove u vrtu kroz godišnja doba, sve radove, ideje, promatranja i zapažanja…biti ćete svjedoci i dobrih rezultata, ali i grešaka na kojima ću učiti.

Što reći za početak o sebi… tek toliko da sam osoba koja je životnu inspiraciju pronašla u biovrtlarstvu, u prirodi, i da svoje znanje želim podijeliti s drugima. Nadam se da će vam ova stranica biti korisna i tko zna…možda uspije biti i dio inspiracije drugima:))

 

Bob – Vicia faba

Bob je jednogodišnje povrće iz obitelji mahunarki (Fabaceae), porijeklom iz sjeverne Afrike i jugozapadne Azije, a kultiviran po cijelom svijetu. Ova se je mahunarka koristila za prehranu u mediteranskim područjima od 6000 godina pr.n.e., a raširen je po cijelom svijetu. Sadrži puno bjelančevina, željeza, fosfora, kalcija, i vlakana i stoga je vrlo hranjiva namirnica.

UZGOJ:

Bob se sije u rano proljeće, čim ranije to bolje. U kontinentalnim krajevima preporuča se sijati ga već u veljači, kad je još dosta hladno. Razlog tome je što je bob neosjetljiv na hladnoću, a rani utjecaj topline čini ga osjetljivim na crne uši koje ga često napadaju. Može se sijati i u kasnu jesen, tada je još otporniji na crne uši, ali ovisi i o klimi i vrsti tla. Kod mene u kontinentalnoj klimi i ilovastoj zemlji je bolji posijani na proljeće, ali svakako možete probati oboje i pratiti koji su vam rezultati bolji. U mediteranskim dijelovima zemlje bob se najčešće sije već na jesen i vrlo je rana kultura za berbu.

Sjemenke (plodovi) boba siju se po 2 zrna zajedno, sa razmakom od 10-15 cm. Preporučljivo ih je prije namočiti u mlakoj vodi da nabubre, ili se mogu i direktno sijati u tlo, vlaga u tlu će napraviti svoje. Sjeme klije 14-20 dana, a jednom kad nikne, bob brzo napreduje.

Gredicu na kojoj sijete bob nikako nemojte gnojiti svježim gnojem, dovoljno je samo dodati kompost i malčirati gredicu. Razlog tome je što bob kao i ostale mahunarke ima na korijenju dušične bakterije kojima obogaćuje tlo dušikom, a prekomjerna gnojidba gredica s mahunarkama slabi biljke koje na toj gredici rastu, te su one podložnije bolestima i nametnicima.

Bob voli teška tla, idealno uspijeva u teškim ilovastim tlima i na sunčanim gredicama, ali uspijeva i na dobro dreniranim tlima. Dobra međukultura je špinat jer prekriva tlo i održava ga vlažnim, ali i špinat jako napadaju crne uši, pa možda u slučaju te opasnosti bolje samo malčirati. Na rubovima gredica dobro je posaditi salatu te tako dobro iskoristiti prostor – to je kombinacija u kojoj ja uzgajam bob.

Na slici dolje osim salate oko boba možete zamijetiti i kamilicu – kod mene ona raste po cijelom vrtu, sama se zasijava, a djeluje ozdravljujuće na tlo. Nezgodno, i nju često napadaju crne uši, ali bolje da su na kamilici nego na bobu. Tako ona ima ulogu mamca za uši među bobom (VIŠE)

Stabljike boba narastu u visinu 60-80 cm, barem vrsta boba Aguadulce i starinske vrste koje ja uzgajam, rastu uspravno i samostalno, a dobro ih je i malo zagrnuti da bi bile stabilnije, u slučaju čestih kišnih nevremena, jer se tada mogu polijegati od naleta vjetra.

S obzirom da je bob prva mahunarka koja se sije u godini, te vrlo brzo raste, plodove možete ubirati već 120-150 dana nakon sjetve. Drugim riječima, to je prva svježa mahunarka u kojoj možete uživati već početkom ljeta.

    

Cvjetovi su bijele boje sa crnim šarama, a nakon cvatnje razvijaju se mesnate debele mahune, koje rastu postupno. Kad narastu do konačne veličine, dužine su do maksimalno 20 cm (ima vrsti kraćih i dužih mahuna, manjeg i većeg zrnja) i u sebi mogu imati 4-8 zrna. Kako zore, mahune su isprva mekane, unutar mahune je spužvasto bijelo tkivo u kom zore sjemenke, te postaju tvrđe, a sjemenke mijenjaju boju iz zelene u bijelo-zelenkastu boju. Sjemenke su izrazito velike, a bere se dok su još zelene, po iskustvu ćete naučiti kad je to, uglavnom kad su mahune čvrste i zrna velika. Ako se bere već prezreli – tad je vanjska opna zrna čvrsta, žilava, pa nije tako ukusan. Mogu se jesti i mlade mahune.

Zrna se kuhaju u raznim juhama i jelima, meni osobno najviše prija u paprikašu sa krumpirom. Kuhana se zrna (10 min kuhanja) mogu i pržiti, tada navodno imaju okus po lješnjacima. Zrna se mogu i zamrzavati, a možete ih i ostaviti da se dozore do kraja i tad ih osušiti – nešto za jelo, nešto za sjeme:)) Suha se zrna mogu mljeviti i dodavati brašnu od žitarica. U mediteranskim dijelovima države, zrna boba su se tradicionalno namakala nekoliko dana u slanoj vodi i nakon toga koristila kao ukusne grickalice.

Osim zrna boba, i lišće boba je jestivo. Mlado se lišće može jesti i sirovo i kuhano, pripremljeno kao i špinat.

BOLESTI I NAMETNICI:

Od bolesti, bob mogu napasti gljivične bolesti kao što su hrđe (Uromyces viciae-fabae) i pjegavost lišća (Botrytis fabae).

A ono po čemu svi poznaju bob jeste – najezda crnih ušiju. Ovo je jedna od najprivlačnijih biljaka za te nametnike i jako ga često napadaju. Grupiraju se na mladim dijelovima biljke, mladim pupoljcima i mladim mahunama i isisavaju sokove iz biljke i tako ju cijelu mogu uništiti. Nezaobilazno, odmah su tu i mravi koji uzgajaju crne uši jer dobivaju medenu rosu koju uši luče nakon sto se dobro najedu biljnih sokova, pa mravi marljivo raspoređuju uši po svim “pogodnim mjestima” na bobu i štite uši od njihovih prirodnih neprijatelja – bubamara i sl (više) . Na slici možete vidjeti najezdu crnih ušiju i mrave koji ih raspoređuju po bobu.

Ono što sam već spomenula – rana sjetva jača otpornost biljke na najezdu crnih ušiju. Zdravi uvjeti rasta čine biljku otpornijom na nametnike.

Kod najezde probala sam svašta, posipanje drvenim pepelom, razna prirodna sredstva za prskanje protiv ušiju, ali najpogodnijom se je pokazala “stara mehanička metoda”:)), rukavice na ruke i gnječenje ušiju. Primjenom te “metode” uspjela sam ublažiti najezdu i očuvati biljke da su dale plod. A prošle godine sam ostala prilično iznenađena – ušiju nije bilo. Što je tome bio razlog – nisam sigurna. Činjenica je da mi je prošla godina bila četvrta godina biovrtlarstva, a to je nekako razdoblje potrebno da se biosustav na vrtu uravnoteži, da omjer nametnika, prirodnih neprijatelja i neutralnih kukaca dođe u ravnotežu, pa se priroda pobrine sama za sebe. Što god da sam učinila, iskombinirala … dobro sam učinila:)) Vidjeti ću što će biti ove godine, bob sam uspjela posijati čim se je snijeg povukao, 25.02., a ove sam ga godine posijala blizu vrtnog čubra, satureja hortensis, začinske biljke koja je idealna međukultura mahunarkama jer tjera crne uši.

BITNE ČINJENICE:

Iako se često koristi za hranu, kod osjetljivih ljudi udisanje peluda i jedenje sjemenki boba može uzrokovati tešku hemolitičku anemiju – Favism. Doduše, to se može dogoditi samo kod osoba s nasljednom bolesti slabijeg imuniteta i kod pretjerane konzumacije sirovog sjemena boba.

Od stabljike biljke mogu se dobiti vlakna, a spaljene stabljike sadrže dosta kalija i mogu poslužiti za izradu sapuna.

Sjemenke boba sadrže tvari koje se koriste u liječenju Parkinsonove bolesti, a sadrži i tvari radi kojih je prirodna alternativa Viagri.

Ponegdje se konzumira i sirov, ali ne treba pretjerati s tim, jer može izazvati opstipaciju i simptome slične žutici.

Dakle, zaboravite na crne uši, i obratite pažnju na ukusna velika zrna boba…to je prva mahunarka u godini koja vas može razveseliti na vašem stolu.

Sjeme boba možete potražiti u našim viškovima sjemenja iz biovrta OVDJE.

 

Vrtna salata – Lactuca sativa

 

SALATE sinonim za ugodno osvježenje tijela

Voćne, mesne, sa hladnom paštom, sa kuhanim jajima, krumpirima, od klica, čisto povrtne, od divljeg bilja, od morskih plodova, od gljiva, pikantne, od sira, proljetne, vegetarijanske, egzotične, sladoled salate, salate od grahorica, ljekovite salate, cvjetne salate… gdje god se okrenemo naiđemo na salate, i to zasluženo.

Salate kakve god bile, ako su spravljene od iole zdravih sastojaka pravo su osvježenje za organizam.

Posebno su cijenjene one napravljene od ljekovitog i samoniklog bilja. To mlado, sočno i lako probavljivo povrće bogato je vitaminima i mineralima. U rano proljeće počastititi ćemo se i detaljno očistiti organizam salatom od medvjeđeg luka (srijemša) da bi zatim nastavili sa koprivom, maslačkom, jaglacom, tratinčicom, trpucom, mladim izdancima hmelja, šparoga, mentom, divljom rikolom, dragoljubom, boračom, vlasacom, i mnogim, mnogim drugim vrstama. Kod kultiviranih sorti osim „obične” vrtne salate sve su popularnije srcaste salate, kristalke, putarice, salate rastresenih listova,rige ili salate za rezanje šarenih listova, te endivije i cinkorije.

Ali od svih njih najčešće ćemo na tanjuru naći ono što nazivamo jednostavno: vrtna salata ( Lactuca sativa).

Vrtna salata najpoznatija je vrsta roda Lactuca koji broji preko 100 vrsta raznih salata ali sve imaju nešto zajedničko: mliječni sok blago narkotičkog djelovanja.

Divlja salata posjeduje ista ljekovita svojstva kao i vrtna : smiruje i duh i i tijelo, donosi miran san onima koji pate od nesanice, umiruje nervozne i žučne. Ali OPREZ divlja salata (Lactuca virosa) postati će OTROVNA i iskazat svoje neželjeno djelovanje već pri malo većoj količini od one propisane u recepturama narodne medicine. Zato je mudro, jednako učinkovito i jednostavnije držati se obične vrtne zelene glavice koja nas obasipa jedino i samo ljekovitim i blagotvornim svojstvima.

Sveobuhvatno umirujuće djelovanje salate ide toliko daleko da laganosmanjuje libido ali i potiče proizvodnju seratonina kod depresivnih osoba, te usporava starenje.

Kad je netko u grču, astmi, hripavcu, kroničnoj tjeskobi, histeriji… stavite pred njega veliku zdjelu „obične” salate svaki dan i malo po malo ta „obična” biljka učiniti će neobične stvari.

Pod stresom ste, nervozni, iscrpljeni i neispavani??! K tomu ste pretili i ništa vas ne može oraspoložiti??! Zašto ne biste probali pojesti 1 – 1,5 kg zelene salate tokom dana?? Itako je 95% njenog sadržaja voda, a ostalo vitamini i minerali, 100 g salate sadrži samo 23 kalorije a daje vam snagu i mir.

Postoji stara izreka da se „salata presađuje u vjetar” tj. plitko, tek malo ukopanih korjenčića. Iako voli vlagu ona joj je ujedno i veliki neprijatelj koji brzo pogoduje truljenju glavice preko donjih listova najbližih zemlji pa prema srcu biljke.

OBIČNA VRTNA SALATA – vrijedna i ljekovita biljka

Botanički podaci

Botanički naziv biljke: Lactuca sativa

Ljekarnički naziv: nema

Porodica: Lactuca

Stanište i rasprostranjenost: Divlje sorte vole vapnenastu zemlju na padinama, krčevinama i uz puteve. Kultivirane sorte rastu gdje se posade ali više vole bogatu rahlu zemlju sa dosta vlage.

Slične vrste: razne vrste zelene salate crvenih listova bogate su i beta karotenom ali i malim količinama gorkih tvari koje osim klasičnog dobrog djelovanja na probavu utječu i na rad jetre i izlučivanje žuči.

Berba : Cijela je svježa biljka aktivna, od korjena do sjemena ali naročito stabljika i listovi.

Kod same herbe vrlo je važno naglasiti mliječni sok koji je najaktivniji dio biljke. U svrhu njegova skladištenja i čuvanja radi se estrahacija laktukarija i thridacij.

Djelovanje i upotreba:

Dragocjeni sastojci : od minerala salata sadrži najviše kalija, kalcija i natrija. Kalij je koristan za živce, bubrege i srce, jača imunološki sustav. Kalcij je koristan za kosti, mišiće, živce i zgrušavanje krvi te kao protuupalni element. Natrij je koristan za regulaciju vode u organizmu ( čiji poremećaj često vodi do poremećaja krvnog tlaka) , i stvaranja solne kiseline u želucu.

Osim minerala sadrži i brojne vitamine: najviše vitamina C, vitamin E koji je snažan prirodni antioksidans i koji štiti stanice od tijela od oštećenja i kancerogenih učinaka,vit A i B2 koji su korisni za oči, kožu, sluznicu, spolne žlijezde a nazivaju se i „vitamini ljepote”. Uz to sadrži folnu kiselinu, vit B1i B6, fosfor, željezo, magnezij, bakar, magnan i cink, elemente koji su neophodni za dobro funkcioniranje mišićnog tonusa i zdravlja kože.

Mliječni sok : sadrži najvrijedniji sastojak salate tzv. laktukarij. Najviše ga ima u korijenu, lisnim rebrima, mladim stabljikama i „srcu” salate, dakle u onim svijetlijim ili bijelim djelovima. Taj neškodljivi sastojak djeluje kao blagi opijum i upravo je on zaslužan za to što se znanstveno dokazano zna da je salata i ljekovita biljka koja ublažuje bol, smiruje živce i djeluje uspavljujuće.

Iz povijesti :

Stari Rimljani koristili su njezin sok kao losion protiv opeklina sunca a listove su stavljali na gnojne rane. Još i danas u nekim krajevima pije se njezin sok kod upala grla i upornog kašlja.

Stari Grci ju ju rađe koristili kao blago uspavljujuće sredstvo i to sirovu, iako se kasnije proširila njena uporaba u kuhanoj, pirjanoj i pečenoj verziji.

Djelovanje na pojedine organe:

* duševne tegobe: smiruje i jača živce te djeluje blago uspavljujuće

* srce : umiruje nervozu i lupanje srca, jača imunitet

* želudac: lako probavljiva salata smiruje nervozu želuca i grčeve, a dinstana smanjuje kiselinu želuca te pomaže kod čira na želucu

* bubrezi i mokraćni mjehur : salata općenito potiče rad bubrega, mokrenje i izmokravanje nepotrebne vode iz organizma

* kosti i zglobovi: korišteni kao oblog sviježi listovi salate pomažu kod natečenih zglobova

* koža: svježi listovi kao oblog pomažu kod upala, čireva, rana i oteknuća.

*dišni sustav: salata smiruje kašalj, olakšava iskašljavanje omekšavanjem sluzi u bronhima, potrebno ju je uzimati oralno i stavljati obloge na prsa i leđa

* od salate možete raditi i čaj ( 1 šaka svježeg lišća na 1 l vode). Možete ju prirediti kuhanu kao blitvu, u pitama kao špinat ili na varivo. Ali još uvijek nećete pogoditi njenu puninu, bit i hranjivost kao da ste ju koristili sirovu, hrskavu, svježu, sočnu salatu sa malo začinskog octa, maslinovim uljem i zrnom soli… tu svježinu ništa ne može nadoknaditi zar ne? Nego, šta kažete na jednu zdjelu salate??

Ako je ikako moguće nabavite biljke koje konzumirate iz organske proizvodnje ili bar od susjeda iz vrta.

Jeste li znali da istraživanja vitamina i minerala povrća i voća iznose vrijednosti „idealnog” odnosno prirodnog uzgoja. Biljke koje su rasle u „ne tako dobrim uvjetima” ponekad imaju i do 30% manje tih vrijednosti.

 

S.O.S za amarilise

Ove zime u mnogim se trgovačkim centrima našlo na policama mnoštvo cvatućih lukovica amarilisa na prodaju. Konkretno sam ih vidjela u Baumaxu i Kauflandu – u Kauflandu im jednostavno nisam mogla odoljeti i kupila sam čak 5 komada. Naime, u vrlo lošim uvjetima, natiskani, izduženi, izmrcvareni – jednostavno su mi se smilili. Iako su već bili pri kraju cvatnje, niti to mi nije bilo bitno, jer amarilis je trajnica i pravilnom njegom može cvasti čak dva puta godišnje. Zato sam odabrala one koji su najgore izgledali, da ne bi slučajno završili u smeću, da ih spasim:))

Znam da im kao i ja nisu mnogi drugi nisu mogli odoljeti. Ako ste jedan od njih, onda obavezno pročitajte tekst koji slijedi, jer velika je vjerojatnost da ste kao i ja osim ove krasne flore – kupili i prepunu teglu faune )

    

Nakon cvatnje prvog kojeg sam kupila i kako sam porezala ocvalu stabljiku, on nije nastavio s rastom lišća. Izvadila sam lukovicu iz zemlje i imala sam što vidjeti – mnoštvo malih bijelih crvića i početak truljenja lukovice.

Prva je greška što su svi ti kupljeni amarlisi posađeni do vrha u zemlju – trebali bi biti do polovice lukovice. Zemlja u koju su posađeni je izrazito loše kvalitete, vjerojatno je i to jedan od uzroka propadanja lukovica. A crvići – ličinke šampinjonske muhe (one “vesele” crne mušice što skakuću po teglama cvijeća, posebno po površini zemlje). Za situaciju s prvom lukovicom dijelom sam okrivila sebe jer sam mislila da sam ju možda previše zalijela, a to pogoduje razvoju šampinjonske muhe. Lukovicu sam odmah očistila do zdravog dijela, isprala pod mlakom vodom i posadila u novu zemlju, i to samo pola lukovice u zemlju, te minimalno zalijevala. Naravno, i cijelu teglu sam izribala pod vrućom vodom. Amarilis je ubrzo potjerao nove listiće i izgleda odlično, ali iz opreza ga ipak malo manje zalijevam.

Kako sam u međuvremenu kupila još 4 lukovice, s njima sam bila odmah na oprezu i zalijevala sam ih na kapaljku. Međutim, dvije su lijepo potjerale nove listove, dvije nisu. Damas sam ih sve izvadila iz tegli – naravno, situacija ista kao i s prvim amarilisom – mušice i truljenje, i oni koji nisu potjerali, i oni koji su razvili već par listova.

Uglavnom, sada sam definitivno sigurna – takve sam ih kupila, već sa ličinkama mušica u zemlji. Stoga svima koji ste ih kupili kao i ja toplo savjetujem – odmah ih presadite, bez obzira ako i imaju zeleno lišće. Izvadite ih iz zemlje i provjetite da li su vanjski slojevi lukovice mekani i da li je počela truliti, i da li između ne jure mali bijeli crvići – jer uskoro će uništiti cijelu lukovicu.

Dakle, bacite svu zemlju s kojom ste kupili amarilis i isperite teglu vrućom vodom. Uklonite sve sumnjive vanjske slojeve lukovice, sve do zdravog dijela i svo nepotrebno korijenje, ostavite samo zdrave izdanke korijenja i ako su dugi, i njih malo prikratite. Temeljito isperite lukovicu pod mlazom mlake vode i posušite ju. Nakon toga uzmite novu zemlju i posadite ih ponovo, ali na način da stavite samo pola lukovice u zemlju, a pola mora ostati iznad, nepokriven. Zalijevati je najbolje u podmetač, isprva ipak u manjim količinama.

Još jedna metoda rješavanja nametnika u zemlji je zalijati vodom u koju ste razmrvili cigaretu i tako je odstajala barem nekoliko sati – nikotin je prirodni insekticid, ali nažalost neznate u kojoj je mjeri napadnuta lukovica i stoga je temeljito čišćenje i presađivanje daleko učinkovitije rješenje.

Moram priznati, jako me ljuti način na koji se drži cvijeće u svim tim velikim trgovačkim centrima. Cvijeće je neredovito zalijevano, nabacano, natiskano u skupine… Osoblje koje postupa s cvijećem rijetko kada je osposobljeno za baratanje cvijećem, odnosno nema nikakvnog znanja o tome. Stvarno žalosno…toliko truda za uzgoj, a onda se radi nemara toliko baca… Pretpostavljam da je i ovo što mi se dogodilo s amarilisima isto tako posljedica nemara, vjerojatno su se zarazile negdje prilikom skladištenja ili transporta. Možda se je to dogodilo samo konkretno s ovom pošiljkom iz koje sam ih ja kupila, ali zlu ne trebalo, toplo svima preporučujem da si provjerite stanje lukovica vaših amarilisa….da bi opet iznova mogle prekrasno cvjetati:))

 

Pijetlova krijesta – Celosia argentea

Celosia argentea – pijetlova krijesta, pijetlova kruna ili perjanica je biljka iz obitelji Amaranthaceae (Chenopodiaceae) i tropskog je porijekla. Jednogodišnja je cvjetnica i česta je ukrasna biljka u vrtovima.

Najbolje uspijeva na direktnom suncu i dobro podnosi sušu. Može narasti do 2 metra u visinu (najčešće ipak do 120 cm), grmolikog je rasta. Cvjetovi traju jako dugo, čak do 8 tjedana, a može se potaknuti i na novu cvatnju uklanjanjem ocvalih cvjetova. Kultivari ove biljke postoje u prekrasnim jarkim bojama, uglavnom bijele, žute, narančaste, roza i crvene boje. Razlikuju se i po boji listova, ovisno o boji cvijeta, pa tako već možete po nijansi na koju vuče mala biljka lako predvidjeti koje će boje biti cvijet – biljka žutog cvijeta ima zeleno-žućkaste listove i stabljiku, crvena zeleno-crvenu…

Manje je poznato o ovoj biljci da je zapravo jestiva (celosia argentea cristata), cvijetovi i listovi uzgajaju se za hranu u Africi i jugoistočnoj Aziji. Također se u Africi upotrebljava da svojim rastom zaustavlja najezdu određenih vrsta korova.

Na svom vrtu uzgajam 2 vrste celosie, a to su:

– srebrnasta pijetlova krijesta – cvijet joj je u obliku krune na pijetlovoj glavi, a cvjetovi mogu narasti prilično veliki ako biljci odgovaraju uvjeti u kojima raste.

– pahuljasta pijetlova krijesta: – cvijet u obliku metlice, a metlice mogu biti uspravne ili razbarušene.

Celosia je vrlo otporna i izdržljiva biljka. Uzgaja se sjetvom u rano proljeće – u 3. mjesecu u teglice i kasnije rasađuje, ili u 4. mjesecu direktno na otvoreno. Najbolje kod ove biljke je da kad ju jednom posijete, dalje se sama jako uspješno zasijava – više ju ne morate sami sijati, samo rasađivati kad nikne na proljeće oko mjesta gdje je rasla prošle godine.

“Kruna” ili “metlica” celosie zapravo je skup stotine malih cvjetića, možete zamijetiti pojedinačne cvjetiće i njihove prašnike ako dobro pogledate sljedeću sliku:

A na mjestu cvjetića nastaje sjeme – kad ocvate počinje gubiti boju, a u sredini nastaju crne sjemenke:

Sjemenke je najlakše skupiti ako uzmete širu posudu, stavite ispod ocvalih cvjetova i lagano ih gnječite prstima, tako da sjeme pada u posudu koju držite ispod (pazite pritom na kukce koji znaju obitavati na metlicama pijetlove krijeste, dio su osjetljive ravnoteže i nema ih potrebe nepotrebno ubijati, lagano ih otresite pa tad krenite skupljati sjeme:)

A kakvo će vas iznenađenje dočekati iduće godine na vrtu, ovisi o tome koliko ste vrsta imali i kako su se uspjele iskrižati. Ja se osobno svake godine iznova oduševim celosiom na svom vrtu:))

 

Menta – Mentha piperita

MENTA ( mentha piperita)

jedna od najomiljenijih biljaka svijeta, sa razlogom

Postoji preko 25 vrsta metvice koje su svojim dinamičnom, druželjubivim osobnošću uspjele stvoriti preko 600 vrsta poznatih križanaca metvice.

No sve redom osvajaju svojim jedinstvenim okusom i mirisom ali i ljekovitim svojstvima.

Njihov sastojak mentol uvukao se u sve pore ljudske svakodnevnice; u zubne paste, bombone, čokolade, kolače, u umake za pečenja, kao klasičan dodatak pirjanom grašku, u parfeme, kozmetička sredstva, deterdžente, gelove za bolove i otekline, pastele za grlobolju i zadah, koktele, salate… nepregledan je niz sveprisutnosti metvice.

Zbog njihovog velikog broja bazirati ćemo se na najpoznatijoj i najomiljenoj menti : menthi piperiti.

Metvica je hvalevrijedna biljka koja će vas zavesti svojim mirisom, oboriti sa nogu svojim okusom i zauvijek vezati uz sebe svojim ljekovitim učinkom.

Osjećate težinu u želucu, loše vam je i imate nadražaj za povraćanje, probajte popiti malo svježeg čaja od mente. Imate li glavobolju, inhalirajte njezin čaj ili eterično ulje. Metvica povoljno djeluje na nervoze, drhtavice, tjeskobe i slične duševne tegobe.

Ako treba smiriti duh a osvježiti tijelo metvica je prava biljka za to!! Ona jača živce dajući im vremena da dahnu ali ne sedatativno omamljujući već kroz svježinu tijela i uma.

OPREZ!Zbog velikog sadržaja mentola ( koji ipak može izazvati gušenje) , paprena se menta općenito ne smatra podobnom za trudnice i malu djecu.

Također je potreban oprez kod kontinuirane višedesetljetne konzumacije infuza od metvice jer je moguće da mentol oslabi srčani mišić.

PAPRENA MENTA ( Mentha piperita)

– veliko čudo u malom grmu

 

Botanički podaci:

 

Biljka: Mentha piperita

Ljekarnički naziv: Mentha piperita l.

Porodica: Labiatae ( usnatica)

Stanište i rasprostranjenost : paprena metvica je kultivirana biljka koja se izuzetno rijetko nađe u prirodi a kad se i nađe to znači da je „pobjegla” od nekud jer ima brze i hitre noge. Nastala je kao križanac klasaste i vodene metvice vjerojatno tokom 17. stoljeća. Uzgaja se na plantažama, a voli bogata humusna tla sa dosta vlage, polusjenovitog položaja, „sa glavom u hladu i nogama u vlazi”. Izrazito je invazivna i „bez pardona”, sa lakoćom i hitro osvaja prostor oko sebe.

Opis: kao i većina biljaka iz porodice usnatica paprena menta ima četverobridnu stabljiku koja naraste od 30-80 cm. U gornjem dijelu stabljike je razgranata i obrasla duguljastim i zašiljenim listovima. Grm je intenzivno zelene boje koja često naginje tamnozelenoj a od lipnja do kolovoza kada cvate okiti se većinom ružičastim cvjetićima skupljenim u dugačke klasaste cvatove.

Berba: neposredno prije cvatnje ili bar tokom cvatnje bere se cijela herba ( zelen) sa cvatom.

Drugi nazivi: menta, metvica, engleska menta, ljuta nana, nana, buvlja trava ( jer tjera insekte)

Povijest: arapski svijet još i dan danas njeguje pravi kult odanosti metvici. U svakoj prilici i u svakom domu i najskromnijem i najbogatijem svakodnevno se spravlja topli čaj od mente.

Stari Grci, Rimljani pa čak i stari Kinezi poznavali su njena ljekovita svojstva, obilato ju koristili, njegovali i čuvali.

 

Srodne vrste: neke manje, neke više ali sve vrste metvica su ljekovite. Ne postoji otrovan oblik metvice ( sa izuzetkom eteričnih ulja menthe pulegrium, spicata i requienii, čija su eteričana ulja u velikim količinama otrovna, dok se čaj potpuno bezopasno i normalno koristi).

Paprena metvica ima oko 25 srodnih vrsta a najpoznatije su:

Vodena menta ( mentha aquatica) koja je vrlo čest stanovnik naših krajeva, dlakavijeg lišća i bljeđe stabljike, visine čak i do metar, sa manjim udjelom mentola i drugačijim cvatom.

Dugolisna menta ( mentha longifolia) također je česta u našim krajevima, po izgledu je sličnija vodenoj metvici nego paprenoj.

Gorska ( barska) menta ( mentha pulegrium) zaobljenijih listića i cvjetića skupljenih u kuglice, česta u našim krajevima i vrlo cijenjena biljka.

Kopljasta / klasasta menta ( mentha spicata) također stanovnik naših krajeva. Njenim križanjem sa menthom aquaticom nastala je paprena metvica. Klasasta menta ima robusnije žile listova.

Korzikanska menta ( mentha requienii) ima više zaobljene listove.

Te nalazimo još i razne kutivare šarenolisne mente, crne paprene mente, limunske i đumbirove mente.

Primjena:

 

* dišni organi : inhalacija i pijenje infuza od mente pomaže kod prehlade, gripe, upale grla i sinusa, kašlja svih vrsta, bronhitisa.

* povišena temperatura : olakšava izmokravanje pa time djeluje i na smanjenje povišene temperature, također potiče prokrvljenost kože pa njene kupke pojačavaju znojenje.

* probava : metvica olakšava osjećaj nadutosti, žgaravice, lagano potiče brže brži rad crijeva i osvježava probavni trakt, smanjuje plinove

* želudac : odlično je sredstvo protiv grčeva, želučane nervoze, nadražaja na povraćanje i povraćanja

* jetra i žuč : potiče i pospješuje rad jetre i žuči, a pomaže svojim umirujućim djelovanjem i na žučne grčeve

* kosti i zglobovi : mentol je sasatvni dio većine gelova i krema za ublažavanje bolova kod reume, artritisa ili gihta. Uganuća, otekline, glavobolje i drugi bolovi olakšat će se blagotvornim utjecajem ove predivne biljke.

* ženske bolesti : smirujući i opuštajući učinak njenog čaja pomoći će i kod bolnih menstruacija. Osim toga iz davnine ju bije glas da potiče libido, u tu svrhu miješajte ju sa vriskom ( satureja hortensis) ili našim varijatetom primorskim vriskom ( satureja montana).

* koža i kosa: djeluje dezinficirajuće pa se sve više koristi i u šamponima za prhut. Zato jer hladi i osvježava i tako smanjuje svrbež dodat ćemo ju kap i u kremu za hemeroide.

* za dom: osvježite i rashladite ljeti svoj dom njenim osvježavajućim mirisom; vi sami, vaši gosti ali i vaša kuća biti ćete joj zahvalni

Način upotrebe:

Infuz ( čaj): radi se tako da se 1čajna žličica suhe droge prelije sa 1 dcl kipuće vode, ostavi da djeluje 0,5 – 2 h, procjedi i popije.

Metvica smiruje bolove u želucu i grčeve te tako smanjuje poriv za povraćanjem, olakšava nadutost te djeluje baktericidno i antiseptički.

Lagani čaj od metvice smiruje um i ublažava bol. U jačim dozama ( 10 prstoveti na 1 l vode) koristi se za jačanje živaca i poticanje probavnog sustava na rad.

U kombinaciji sa lipom je primjeren čaj za laku noć.

Uvarak: 10 prstoveti na 1 l vode i to koristimo za

– grgljanje kod lošeg zadaha , gdje metvica pomaže i svojim osvježavajućim mirisom ali i svojim baktericidnim i antiseptičkim djelovanje.

– kupelji ruku i nogu kod slabe cirkulacije, nedostatka znojenja organizma ili povišene temperature

– ispiranje kose kod prhuti

– umivanje i osvježenje lica i tijela tokom vrućih ljetnih dana

– kao voda za ispiranje kod hemeroida

Mecerati ( ulje / tinkture) : teglica se napuni sjeckanim lišćem metvice i napuni sa maslinovim uljem ili dobrom domaćom rakijom s tim da tekućina mora za bar 2-3 cm ( 2 prsta) prekriti biljni materijal. Teglica se ostavi stajati 4 – 6 tjedana i svakodnevno se u par navrata dobro promućka. Nakon isteka zadanog roka tekućina se procijedi a biljni materijal baci. Ovako pripremljeno ulje ili tinktura koriste nam kao pomoć kod glavobolja, migrena, putnih slabosti, malaksalosti, grčeva, vrtoglavica, slabosti organizma nakon operacija kad mu treba oporavak i sl.. Također se njime masiraju bolna mjesta na tijelu ( glava, zglobovi).

Tinktura ili ulje se koristi na način da se 3 x 15 kapi uzme sa malo vode / čaja/ ili stavi na kocku šečera.

Oblozi : se koriste rijetko ali su aktivni u svrhu smirivanja svrbeži pojedinih dijelova tijela ( npr. stopala kod gljivičnih oboljenja), ili za poticanje i izazivanje znojenja, kod tretiranja slabe cirkulacije i sl.

Prehrana : paprena metvica je ljekovita, neopasna biljka koja se može slobodno konzumirati sirova, dodavati u slatka ili slana jela ili ju prirediti na salatu.

Kao začin često se dodaje u razne mješavine radi poboljšanja i dobivanja jednog novog vrlo ugodnog okusa. Bilo sirovi, ili suhi, bilo u sirevima, pudinzima ili octovima listovi metvice daju jednu notu lepršavosti i lakoće jelu, ostavljaju njegov okus a opet… daju krila!

I za kraj; ako vam je težak kamen u želucu, muka vam je, boli vas glava ili vam je jednostavno dosadno i tražite inspiraciju; posegnite za toplim čajem od metvice. Njen miris, okus i vrckasta toplina uplesati će u vaš osobni svemir i sigurno vas još jednom nagraditi.

 

Tehnike sijanja u kućnoj radinosti

Početkom svake nove godine mnogi vrtlari/ce već u siječnju počinju naveliko razmišljati i planirati sjetvu. Već sama naznaka da će uskoro završiti zima i da će početi sve nicati i pupati unosi onaj veseli nemir i iščekivanje u mnoge, izaziva kako bi to neki rekli “svrbež pod prstima”:). Već jedno vrijeme prevrćem vrećice sjemena i kalkuliram…ma naravno, ne samo da sam već sijala, nešto je već i niknulo:)) Ozbiljno se suzdržavam nekih većih sijanja, sijem tako rano samo biljke koje sam procijenila da ih trebam čim prije sijati prema iskustvu – peruanske jagode, da počnu čim prije cvijetati kad ih jednom posadim na vrt, jer kad imaju najviše plodova na sebi koji nisu dozorjeli – uništi ih mraz, te osteospermum, za koji želim da mi čim prije procvijeta. Za sve ostalo – radije čekam ožujak.

 
ODABIR ZEMLJE ZA SJETVU

Ako ste odlučili sijati biljčice u teglice, imajte na umu da je odabir kvalitetne zemlje jako veliki preduvjet uspješnog klijanja i rasta. Imala sam loša iskustva s raznim supstratima prije nego što sam pronašla odgovarajući – ili su bili previše skloni isušivanju, ili se je supstrat previše nabio nakon zalijevanja, ili su se razvili crvići u njemu (jer često iz proizvodnje gljiva supstrat završi kao sastojak zemlje za cvijeće, a iz njega se razvija šampinjonska muha, koja je u početnoj fazi rasta mali bijeli crvić koji uništi sve posijano u tegli), ili supstrat nije bio dovoljno sitan pa su veći komadi u supstratu onemogućavali mladim biljčicama pravilan rast…. dakle, ako niste pronašli do sad supstrat s kojim ste zadovoljni, najbolje da kupite zemlju za sijanje – ona jest malo skuplja od ostalih supstrata za lončanice, ali je kvalitetna i baš za tu svrhu, bolje više platiti nego da vam se dogodi nešto od gore navedenog.

POSUDE ZA SJETVU

Dućani i vrtni centri već lagano pune police teglama za cvijeće. Na izbor imate razne tegle od plastike, keramike, terakote. Za sjetvu zapravo nije previše bitno od kojeg je materijala, najbitnije je da obavezno ima rupe na dnu da se u tegli ne zadržava voda. Postoje i posebne teglice i posude predviđene baš za uzgoj presadnica, napravljene od stiropora, plastike i kartona.

Prednost velikih skupnih posuda s pojedinačnim mjestima je što tu možete sijati u svaku “rupu” jednu po jednu sjemenku, tako da se ne morate baviti pikiranjem mladih biljčica (pikiranje = rasađivanje malih biljčica u zasebne posudice), već kad dođe vrijeme presađivanja na otvoreno jednostavno presađujete biljke. Ako se želite okušati u zasebnoj sjetvi, ne morate kupovati posebne posude za to koje baš i nisu jeftine, vrlo su funkcionalne i sače i kutije za jaja – jedino je malo problem što su kartonske, pa morate pripaziti da ne pretjerujete s zalijevanjem da karton zadrži svoj oblik. Neki sade čak i u ljuske jajeta – možete probati staviti prazne polovice ljuski u sače ili kutije za jaja, pa u to sijati.

Prednost kartonskih posudica je što ih možete skupa s posudicom posaditi na otvoreno – ali pitanje je koliko se taj karton ipak ne razgradi i sputava rast korijena biljke jednom kad je posađena na otvoreno.

A sad još malo razmislimo ekološki i probajmo “reciklirati nepotrebne stvari” – nema potrebe bacati velike novce na posude i posudice za sijanje ako imate posudice/čašice od jogurta, vrhnja i sl. Zamislite si samo koliko se toga baca na dnevnoj bazi u cijelom svijetu i postaje otpad, a posudice za jogurte su idealne za uzgoj presadnica – idealne su veličine da mlade sadnice mogu razviti korijenje i porastu do trenutka za presađivanje na otvoreno – biljke se bez problema vade iz čašica i sa svom zemljom presađuju na otvoreno – tako i korijen biljke preživljava minimalni šok presađivanja . Jedino što ne smijete zaboraviti je izbušiti rupu na dnu za odvodnju viška vode. U čašice možete također odmah sijati po 1-2 sjemenke, pa nemate ni posla s pikiranjem, ili uzgojite sve mladice u jednoj posudici te ih pikirate naknadno u posudice/čašice od jogurta. Osim čašica od jogurta možete i iskoristiti one mekane teglice u kojima se kupuju presadnice i ostale biljčice – nemojte ih bacati nakon sadnje kupljene biljke, nešto takvo će vam uvijek prije ili poslije zatrebati. A za novac koji ste na ovaj način uštedjeli mirne se duše možete počastiti nekim novim sjemenom ili biljčicom:)

STRATIFIKACIJA SJEMENA

Stratifikacija sjemenja znači izlaganje sjemena niskim temperaturama, a da bi se potaknulo klijanje. Ova tehnika je zapravo oponašanje prirodnih uvjeta – u prirodi se sjeme rasipa po tlu, prezimi niske zimske temperature i proklije na proljeće. Sjeme se stratificira tako da se vrećice sjemena drže jedno vrijeme u frižiderima, ili teglice s već posijanim sjemenjem. Može se zapravo i posijati u teglice i staviti teglice zimi van, na hladno.

Postoji popriličan popis biljaka koje navodno trebaju stratifikaciju da bi uopće proklijale, među njima su verbena, jaglaci, ljubičice, monarda, physostegia….. Osobno sam sijala mnoge biljke koje su na popisu za stratifikaciju bez tog postupka i niknule su uspješno, tako da se iskreno uopće ne zamaram time (dok mi iskustvo ne pokaže suprotno:)).

NAČINI SIJANJA U “KUĆNOJ RADINOSTI”

Što se sijanja tiče, svake godine imam drukčija iskustva. Nemam nažalost niti staklenik niti ikakvo hladno klijalište, tako da teglice držim u sobnim uvjetima na prozorskim daskama. U tim amaterskim uvjetima razvila sam 3 glavne “tehnike”:

– sijanje u 3. mjesecu u teglice na prozorske daske,

– sijanje u 4. mjesecu u teglice koje se drže na otvorenom,

– sijanje direktno na otvoreno od 4. mjeseca nadalje.

Kad nabavim neku novu biljku pokušavam na sva 3 načina, pa bilježim što je najučinkovitije.

SIJANJE U TEGLICE NA PROZORSKIM DASKAMA – VELJAČA/OŽUJAK

Podnaslov zapravo sve govori, sjeme se sije u male teglice, bilo prije opisane ili malo veće teglice. Ono što je za uzgoj biljaka najbitnije jest odgovarajuća toplina (idealno 18-20 stupnjeva) i dovoljno svjetlosti.

Postupak je da napunite teglice do 3/4 zemljom, zalijete te rasporedite sjemenke. Ako sijete sitno sjeme možete probati s sjemenkama na presavijenom listu papira, tako se lakše ravnomjerno raspoređuju. Nakon što ste rasporedili sjeme, lagano dodate tanki sloj zemlje kojim ćete prekriti sjemenke, možete bilo prstima, bilo pomoću sita kroz koje prosijavate zemlju u teglice- tako je i bolje jer ravnomjernije stavljate sloj zemlje i možete odstraniti eventualne prevelike komade u supstratu. Iznimka od ovog jesu sjemenke koje kliju na svijetlu – njih samo lagano utisnete u zemlju i sjetva je gotova. Nakon što ste stavili gornji sloj zemlje možete još malo zaliti, najbolje s raspršivaćem. Preporučam prije (a ne nakon) stavljanja sjemena zaliti zato jer ako kasnije zalijevate, te ako to ne činite jako nježno možete od siline udara vode po zemlji “istjerati” sjemenke prema gore, na površinu, pa ste se bezveze trudili rasporediti sjemenke. Isto tako i poslije nježno zalijevajte, radi istog razloga – ja zalijevam vodom iz vodovoda koja barem jedan dan odstoji u plastičnoj boci u dnevnoj sobi – voda ima sobnu temperaturu, nije prehladna za biljčice, a kad zalijevam netom posijane teglice udarac mlaza vode zaustavljam prstima.

Nakon što ste posijali teglice možete rasporediti po prozorskim daskama, ali i na tamnije mjesto – sve dok ne niknu nije toliko bitna svjetlost. Možete se poslužiti i jednim starim “domaćim” trikom za brže i uspješnije nicanje – teglice prekrijte prozirnim najlonom i pričvrstite gumicom, baš kako su se nekad zatvarale tegle s zimnicom. Ovaj sam način preuzela od moje bake, ona uvijek sije papriku i rajčicu početkom veljače u veće tegle, stavi ih na toplo mjesto i prekrije najlonom, po potrebi digne najlon i prozrači. Čim biljčice niknu miče najlon i stavlja tegle na prozorske daske gdje imaju dovoljno svjetla. Prednost ovakvog načina sijanja su zadržavanje vlage te samim time i manja potreba za zalijevanjem, te toplija i pogodnija mikroklima u teglici za nicanje. U ovakvim uvjetima biljčice prije niknu i lakše se oslobode vanjske ovojnice sjemena jer je ona vlažna – to nekim biljkama zna pričinjavati priličan problem i upravo se radi toga muče, čak i propadaju u toj početnoj fazi rasta. A i to je razlog zašto sam prije napisala da se teglice pune do 3/4, ne do vrha – da postoji slobodan prostor između zemlje i najlona – da biljka ima prostor za nicanje. Ali i tu morate biti oprezni i ne pretjerati s zalijevanjem – ukoliko je prevelika vlaga u teglicama, sjeme može istruliti.

I naravno – obilježite što ste gdje sijali, najbolje natpisima na naljepnicama, vjerujte mi na riječ – zaboraviti ćete prije ili poslije, a naljepnice ostaju kao dobar podsjetnik:))

Osim najlona na teglicama, iste uvjete možete stvoriti i ako teglice poslažete u prozirne kutije, npr veće prozirne kutije od sladoleda, plastične prozirne kutije za kolače i sl.- na ovaj način imate besplatno malo klijalište, a morate ga provjetravati jednom dnevno.

ŠTO SVE MOŽE POĆI PO ZLU?

Prvi bitni faktor je kvaliteta sjemenja – ako sjeme nije bilo na pravilan način skupljeno, posušeno i spremljeno – možda je izgubilo klijavost i neće vam ništa niknuti. Također neke vrste jako brzo gube sposobnost klijanja, dok neke zadržavaju klijavost godinama.

Drugi faktor je kvaliteta zemlje, a o čemu sam prije u članku detaljno pisala.

Treće su specifični uvjeti za početak klijanja – neko sjeme klije na svjetlu, neko na tami, nekom je potrebno razdoblje stratifikacije, nekome određena temperatura za klijanje – ako ne posijete na odgovarajući način, i radi toga možda sjeme ne proklije.

Uvijek morate paziti da ne zalijevate previše, jer od prevelike vlage može istruliti sjeme i brzo se mogu razviti gljivične bolesti, koje često prosperiraju u vlažnijim uvjetima. Još jedan veliki problem su nametnici – iako je i supstrat sterilan, uvijek vam se može dogoditi najezda u teglama – najčeće u vidu malih bijelih crvića, koji su uglavnom ličinke raznih mušica koje se često pojave oko biljaka u teglama. Ako se one razviju u teglama, mogu potpuno uništiti sjeme koje ste sijali, ili čak i veće biljke. Prva pomoć jest održavanje gornjeg sloja zemlje u teglama sušim, ako se radi o najezdi na biljku ili hitno presađivanje uz potpunu promjenu zemlje, ispiranje korijena mlakom vodom i dezinfekcije teglice barem sredstvom za pranje suđa. Treći je način s biljnim insekticidom – namočite cigaretu u vodu, ostavite da odstoji i time zalijete/prskate – nikotin u duhanu je prirodni insekticid.

Biljčice prije sijane u teglicama često se izduže radi nedostataka svjetla, često ih radi topline u stanu i nedostataka prozračnosti napadaju gljivične bolesti i štitasti moljci, znaju se pojaviti i lisne uši, te se se moraju postupno prilagođavati vanjskim uvjetima prije nego se presade na vrt.

SIJANJE U TEGLICE KOJE SE DRŽE NA OTVORENOM – TRAVANJ/SVIBANJ/LIPANJ

Sijanje u teglice koje se drže na otvorenom ima jednu prednost pred ranijim sijanjem – biljčice koje tako niknu su već priviknute na vanjske uvjete, dok one uzgojene prije morate privikavati na vanjske uvjete. Kako se uglavnom drže na terasi – dakle ipak su djelomično zaštićene od mrazeva, brže napreduju.

Ova vrsta sijanja ima i prednost pred sijanjem na otvoreno, a to su odsustvo “vanjskih faktora” – kukaca, te suše ili previše vode. Sjeme posijano na otvorenom u velikoj mjeri odnose kukci, pogotovo mravi – to se rijetko može dogoditi ako se sije u tegle. Također možete bolje osigurati dovoljno vlage, jer su vam teglice ipak bliže nego gredice.

SJETVA NA OTVORENO – TRAVANJ, SVIBANJ, LIPANJ

Sjetva na otvoreno je najbezbrižniji način sjetve – nemate brige s teglicama, zalijevanjem, pikiranjem… Sjeme rasporedite na željeno mjesto, zatrpate, lagano utisnete i zalijete – ako je zemlja dovoljno vlažna, niti zalijevanje nije potrebno. Ako ne želite brigu s rasađivanjem, sijete sjemenku po sjemenku na željeno mjesto, ili kasnije rasađujete po želji. Biljke su otporne, priviknute na vanjske uvjete i u prednosti su pred onima koje ćete presađivati iz teglica na otvoreno, jer će se te biljke jedno vrijeme prije privikavati na vanjske uvjete, pa tek onda nastaviti s rastom. Doduše, dobro uzgojene presadnice prije ipak će nešto prije roditi – to je opet prednost ranije sjetve u teglice.

Problem sjetve na otvoreno su već prije spomenuti kukci koji odnose sjeme, nepredvidivi vremenski uvjeti i korov koji niče posvud, pa na otvorenom morate paziti da vam ne preraste i uguši mlade niknule biljčice.

Dobra stvar je što se mnoge biljke i same zasijavaju. Jednostavno pustite biljku da ode u sjeme i sjeme sa samo rasipa po tlu. Na taj način ja “sijem” moge biljke u vrtu, a kad niknu jedini mi je posao eventualno rasađivanje.

KOJA JE METODA NAJUČINKOVITIJA?

Nažalost, sve je relativno i nema pravila. Ponekad mi bolje uspijevaju biljke posijane u teglicama, ponekad uzgojene vani. Unatoč tome da se biljki osigura sve što mislimo da je potrebno – možda ipak neće niknuti ili rasti. Zato – isprobavajte, razvijajte svoje tehnike. Nikad nemojte posijati svo sjeme koje imate odjednom, uvijek si ostavite nešto za rezervu, možda prvi put neće uspijeti, pa možete pokušati na drugi način.

ALTERNATIVNA METODA SIJANJA NA OTVORENO – “SEED BALLS” MASANOBU FUKUOKE

Želite posijati sjeme na otvoreno bez previše muke, kopanja i pripremanja gredica? Želite obogatiti vašu livadu cvijetovima ivančica, makova i različka, ali nemate ideje kako osim da pokušate pobacati sjeme?

Kod sijanja samo bacanjem sjemenja nažalost često se tu upliću i drugi “vanjski” faktori – veliki dio sjemenja odnose kukci i vjetar, negdje sam našla podatak da je to čak i do 90%, tako da na taj način neće mnogo niknuti, čega god da se sije. Ali, postoji jako dobra metoda kojom se može posijati bilo što bez ukopavanja – metodu je razvio Fukuoka Masanobu, jedan od začetnika biovrtlarstva. Sjeme se mora pomiješati s dijelom humusa i dijelom gline (može i ilovasta zemlja), malo vode i formiraju se rukom kuglice, one se posuše i spremne su za sijanje – jednostavno se pobacaju po površini predviđenoj za sjetvu. Nakon prve kiše se namoče, a sjeme je zaštićeno od vanjskih utjecaja kukaca, ima hranjivo za rast i tako je visok postotak klijanja. Za veće površine i za izradu mnogo “kuglica” – seed balls, našla sam na netu i dokumentarac s stvarno super idejom – mješalica za beton:)) – više o tome pogledajte OVDJE.
Pogledajte ako vas zanima dokumentarce na netu, tematika seed balls Masanobu Fukuoka

 

 
Dodano u članak 22.03.2013:

U prilozima ispod možete i pogledati kako se sije u kućnoj radinosti.

Dana 12.02.2013. godine predsjednica udruga Biovrt – u skladu s prirodom Silvija Kolar-Fodor bila je gošća u emisiji Dobro jutro Hrvatska na temu “Tehnike sijanja u kućnoj radinosti”.

 

Predavanje Silvije Kolar-Fodor “Tehnike sijanja u kućnoj radinosti i važnost očuvanja starinskih vrsti voća i povrća” u Varaždinu 16.02.2013:

 

Karanfil, klinčić – Dianthus

Karanfili, klinčići – Dianthus su rod od oko 300 vrsta iz obitelji Caryophyllaceae, porijeklom uglavnom iz Europe i Azije. Naziv Dianthus je izvedenica grčkih riječi Dios – bog i Anthos – cvijet, što znači cvijet bogova. I doista, od mnogo njegovih osobina koje ga čine božanstvenim cvijetom, njihov miris bi u prvom redu nazvala božanstvenim.

Većina biljaka iz ovog roda su trajnice, tek su neki jednogodišnji ili dvogodišnji. A vrsta stvarno ima mnogo, od majušnih prekrivačica tla i grmića za kamenjare, preko grmolikih, puzajućih, visećih, karanfila ogromnih cvijetova…

Karanfili su jedni od najpopularnijih cvijetova koji se uzgajaju za rezano cvijeće. U mnogim su zemljama simbolični cvijetovi i vezuju se uz određene prigode, kod nas su crveni karanfili uglavnom praćeni uz međunarodni praznik Dan žena te uz Valentinovo.

Vrtni klinčić – Dianthus caryophyllus

Vrtni klinčić je najrasprostranjeniji klinčić, postoje različite niske i visoke vrste ove trajnice, uglavnom punih cvjetova. Listovi su im uglavnom zelenkasto-plavo-sivkasto-zeleni i duguljasti, te su grmolikog rasta.

Uzgaja se iz sjemena sjetvom u 3. mjesecu prije u hladna klijališta ili u teglice na prozorskim daskama, ili direktno na otvoreno od druge polovice 4. mjeseca. Uzgojeni iz sjemena najčešće prvi put procvatu druge godine nakon sijanja. Drugi i jednostavniji način je dijeljenje korijena na proljeće ili na jesen.

Kineski klinčić – Dianthus chinensis heddewigii

Kineski karanfil (klinčić) je također česta vrsta na mnogim gredicama, jedan poznatiji varijetet je Dianthus chinensis heddewigii, koji se još naziva hedvigov klinčić. Ova vrsta je navodno jednogodišnja, međutim kod mene se ponaša kao trajnica. Uzgaja se sjemenom sjetvom isto kao i gore navedeni vrtni klinčić, s time da je kod mene prvi put cvijetao godinu dana nakon sijanja. Rastom formira male grmiće, obilno cvate cijele godine, naraste u visinu do 40 cm. Cvijetovi su nestašnih kombinacija roza, crvenkastih i ljubičastih nijansi, a nažalost ova vrsta klinčića ne miriši.

Turski karanfil – Dianthus barbatus

Turski karanfil je dvogodišnja vrsta karanfila, a također je jedan od najčešće uzgajanih vrsta karanfila u vrtovima.

Više o turskom karanfilu pročitajte na sljedećem linku:

Turski karanfil Dianthus barbatus

Uglavnom svi karanfili vole dobro drenirano tlo i puno sunca. Od nametnika najviše ih vole voluharice i zečevi, a popis bolesti koje bi mogle napasti karanfile je popriličan. Ali, nemojte se preplašiti bolesti, biljke u zdravim uvjetima rasta rijetko kad obolijevaju. Ipak, čim spazite moguću zarazu, odmah uklonite sve zaražene dijelove s biljke.

Koje god vrste bili, turski, kineski, vrtni ili neki drugi, karanfili su prekrasno cvijeće i cvijetne gredice teško je zamisliti bez karanfila. A omiljeno su cvijeće pčela i leptira:)