Gypsophila paniculata – šlajer, sadarka

Gypsophila je otporna trajnica iz obitelji Caryophyllaceae, porijeklom iz Europe, Azije i sjeverne Afrike. Ta obitelj biljaka obuhvaća otprilike 100 vrsta cvjetnica, od kojih mnoge rado rastu na tlima bogatih kalcijem i gipsom, pa otud naziv biljke, koje bi u prijevodu značilo otprilike ljubitelj/ica gipsa(krede). Kao ukrasna vrsta uzgajaju se najčešće 3 vrste, 2 jednogodišnje (G. elegans i G. muralis), te kao višegodišnja gypsophila paniculata.

Gypsophila paniculata se može uzgojiti iz sjemena, iz reznica i dijeljenjem korijena u rano proljeće ili jesen. Kod uzgoja iz sjemena sije se u rano proljeće bilo ranije u teglice u zatvorenom (3. mjesec) ili kasnije u teglice vani ili direktno u 4. mjesecu na otvoreno. Prve je godine to manja i nježna biljčica i mala je šansa da procvate prve godine. Preko zime nadzemni dio biljke odumire, a slijedeće godine niče već u rano proljeće, sa puno više izdanaka nego prošle godine. Može narasti u visinu do otprilike 90 cm i na vrhovima se jako razgrana u doba cvatnje.

Slika: Gypsophila lijevo i graničica desno

Gypsophila se najčešće koristi za sušenje na početnu cvatnje, te nakon toga kao ukras u raznim suhim cvjetnim aranžmanima. Često se koristi kao ukras za vjenčanja.

Slika: gypsophila roza boje i nešto većih cvjetića

Ako ju ostavite da ocvate, na mjestu cvjetića nastaju male zelene čahure koje se postupno suše, a kad sjeme dozori u njima se otvaraju i rasipaju sjeme.

Slika: muha na otvorenoj čahurici gypsophile punoj sjemenja

Gypsofilom se vole hraniti neke vrste Lepidoptera (red insekata koji uključuje leptire i moljce) te moljaca Coleophora (C.fastigiata: C.kyffhusana , C.niveistrigellaC.vicinella.). Osobno nisam baš previše detaljno pratila stanje gypsofilie, ali nikad nisam primijetila nikakvu najezdu niti štetu na njoj.

Od bolesti nisam još ništa primijetila na gypsophili, izuzetno je otporna i svake godine se sama dosta umnožava u korijenu, tako da svake godine možete očekivati sve veće grmiće gypsophile.

Gladiola – lat. Gladiolus

Gladiole su lukovičaste trajnice iz porodice irisa (Iridaceae). Porijeklom su iz Afrike i Sredozemlja, a naziv im potječe iz latinske riječi koja u prijevodu znači mač, sablja – nazvane su tako radi uspravnog izgleda listova i cvijeta u fazi pupoljaka, a i često se nazivaju narodnim nazivom – sabljice.

Gladiole se sade na otvoreno u 3/4 mjesecu, na dubinu 5-10 cm, ovisi o veličini lukovice. Preporučljivo ih je posaditi u više navrata s razmakom od barem 2 tjedna – na taj način ćete imati dužu cvatnju gladiola u vrtu. Više vrste se mogu nakon jačih ljetnih nevremena polegnuti, pa ih je tada preporučljivo privezati za neki potporanj.

Gladiole se razmnožavaju malim lukovicama koje nastaju oko odrasle lukovice ili sjemenjem koje nastaje na mjestu gdje je bio cvijet. S obzirom da stvara dovoljno malih gomolja, preporučujem potrgati ocvale cvjetove nakon cvatnje da biljka ne troši nepotrebno energiju na stvaranje sjemenja. Da bi se dobio prvi cvijet iz sjemena treba nekoliko godina, dok iz male lukovice možete dobiti cvijet čak već iduće godine ako je lukovica dosta narasla prve godine. Različite sorte preporučam saditi odvojeno, pogotovo ako su neke posebne boje – čula sam za podatak da se oprašivanjem može utjecati na promjenu boje – na gladiolama to još nisam zapazila, ali jesam na narcisama, pa zlu ne trebalo, sorte koje želim održati u izvornoj boji sadim u skupinama, ali odvojeno od ostalih.

Bolesti još nikakve nisam zapazila na njima, a od nametnika ponekad joj lukovice pojedu voluharice – ali to je rijetko i gladiole voluharicama nisu prvi izbor.
Lukovice gladiole ne mogu prezimiti na otvorenom u kontinentalnim krajevima, stoga se moraju vaditi na jesen, posušiti i čuvati na suhom i prozračnom mjestu, najbolje u kutijama posložene jedna do druge. One bez problema prezimljavaju na taj način i ne prijeti im dehidracija. Našla sam i na podatak da mogu prezimjeti i na otvorenom ako se dublje posade, na 15 cm, tada navodno i stvaraju i manje malih lukovica (ponekad stvaraju strašno puno malih lukovica, pogotovo ako su plitko posađene) i bolje rastu, ali tu informaciju još nisam provjerila u praksi.

Malva moschata – mošusni sljez

Malva moschata – mošusni sljez je otporna trajnica iz obitelji Malvaceae, porijeklom iz Europe i jugozapadne Azije. Često se može naći kao samonikla biljka uz ceste i na livadama i pašnjacima. Uobičajeno je roza boje, a postoje i kultivari bijele boje. Vrlo je otporna biljka i voli sunčanu gredicu.

Fotografija: Malva moshata alba

Ovu biljku navodno zaobilaze zečevi, a od bolesti ju napada hrđa. Kao i sve vrste sljezova, na njoj voli obitavati vatrena stjenica, potpuno bezopasan kukac. Privlači pčele u vrt.

Cvate cijelo ljeto, cvjetne stapke narastu do 80 cm i obilne je cvatnje, a ako se nakon prve cvatnje poreže cvjetna stapka – da ne razvije sjeme, tada u kasno ljeto cvate još jednom. Stvara puno sjemenki i lako se uzgaja iz sjemenja, čak se vrlo uspješno i sama zasijava.

Sve vrste malva su jestive, pa tako i Malva moschata – listovi se koriste u proljetnim salatama. Biljka je i ljekovita, listovi uravnotežuju probavu, a jestivo je i sjeme.

Saponaria officinalis

Saponaria officinalis je otporna trajnica iz roda Caryophyllaceae, porijeklom iz južne Europe i jugozapadne Azije. To je prilično nezahtjevna biljka koja se jako širi u povoljnim uvjetima, a može rasti i na suncu ili u polusjeni, voli vlažnija tla.

Naziv saponaria potječe vjerojatno od toga što sadrži otrovne saponine, ali saponini u manjoj količini ne štete ljudskom organizmu jer se slabo apsorbiraju u organizam i uništavaju zagrijavanjem. Radi djelovanja na organizam saponaria je i ljekovita biljka. Saponini su toksični glikozidi koje sadrže i mahunarke. Također, koristi se i za dobivanje alternativnoga sapuna, učinkovitoga sredstva za čišćenje osjetljivih tkanina, pa čak i kao šampon i sredstvo za pranje, samo treba paziti da ne uđe u oči – najviše korijen biljke koji se kratko kuha. Ukoliko namjeravate pokušati primijeniti biljku u takve svrhe prije se dobro informirajte i budite oprezni, jer ovdje samo prenosim navode, ništa od navedenog do sad nisam probala.

Ne preporuča se saditi ju uz ribnjake jer može uzrokovati otrovanje riba i vodozemaca upravo zbog saponina koje sadrži.

Biljka se razmnožava dijeljenjem i uzgojem iz sjemena. Sijanje se po nekim literaturama preporučuje na jesen na otvoreno jer sjeme treba razdoblje stratifikacije (hlađenja) da bi lakše proklijalo, ali kod sjetve na otvoreno uvijek postoji rizik da sjemenke odnose kukci i da nikne u manjem broju. Može se i sijati na proljeće u teglice, bilo ranije u zatvorenom, bilo kasnije u tegle na otvorenom, te presaditi kasnije. Sjeme je u tom slučaju potrebno držati prije sjetve barem tjedana dana u frižideru, da se ubrza klijanje – klije do 4 tjedna. Da li će cvasti prve ili tek godinu dana nakon sjetve – to se s trajnicama nikad ne zna, često iznenade pa procvatu već prve godine:)

Saponaria je otporna i nezahtjevna trajnica, naraste do 70 cm i prekrasno miriši, miris je intenzivniji u predvečer jer više privlači noćne kukce i podsjeća na miris karanfila. Cvijet se razvija na vrhu stapke i cvate u skupinama cvjetova, od 7 mjeseca nadalje. Ponekad ju je čak i potrebno privezati za potporanj radi težine mnogobrojnih cvjetova.

Postoje vrste jednostrukih i višestrukih latica, vrste višestrukih latica su uglavnom kultivirane radi efektivnog izgleda u vrtu – na slici je najvjerojatnije saponaria officinalis – kultivar rosea plena.

GMO u Hrvatskoj

Primivši jedan od brojnih proslijeđenih mailova koji kolaju, o Codexu Alimentariusu, prvo se nisam posebno zabrinula. Iako sam gledala dokumentarac o Monsantu u Indiji, čitala knjigu “Sjeme obmane” o Gmo tehnologiji i potpuno sam upoznata s cijelom problematikom….ali uvijek dok dobijemo takve mailove o nekim korporacijama i masovnim urotama nekako si mislimo: Pa to je tamo negdje….mi smo mala zemlja, nitko i ništa….nema toga kod nas…

Pa ipak, počela sam malo kopati po internetu i naišla na strašne stvari koje se upravo događaju u našem dvorištu – u našoj zemlji – daleko od očiju javnosti donosene su izmjene zakona o GMO-u u hrvatskoj!!!

http://www.zelena-akcija.hr/content/view/993/1/lang,hr/

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/40000/Vladajuca-koalicija-puca-na-GMO-u.html

Strahota!!! To mi treba što ne pratim medije već se bavim svojim vrtom – da se u to vrijeme u našoj državi donose zakoni po kojima će bilo kakvo ekološko vrtlarenje postati daleka prošlost i utopija!

Počela sam kopati po internetu, ali previše podataka baš i nema….jako čudno

Na službenoj stranici RH o GMO problematici (http://www.gmo.hr) – baš zanimljivo – novih podataka nema jer je upravo sad nova stranica u izradi…je li ovo još samo jedna slučajnost??

Konačni prijedlog zakona o genetski modificiranim organizmima bio je izložen samo dva tjedna tijekom ljetnih mjeseci na web stranicama Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, bez ikakve najave u medijima. O Zakonu nije
raspravilo niti Vijeće za genetski modificirane organizme Vlade RH, prije nego ga je Vlada usvojila.
Nije se poštovao zakonski rok za sudjelovanje javnosti, a koji iznosi minimalno 30 dana adekvatne javne rasprave.

Zašto je po HITNOM postupku donešen prijedlog zakona kojim se dozvoljavaju GMO organizmi u našoj zemlji….zar ima to kakve veze što se je RH zadužila u SAD-u za 1,5milj. dolara i da li je možda netko pod svaku silu (ili da kažem za dobru cijenu??) progurao ovaj zakon??? Neznam tko, samo se pitam…pitaju se mnogi…

http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=30350

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_11_137_3318.html

Dakle, zakon je proglašen….je li ovo zona sumraka??? Ako su ovo osnove utopije, onda me upozorite: političari su izabrani od naroda i oni su glas naroda – većina Hrvata je protiv GMO-a, ne bi li onda stranke koje podupire većine Hrvata morala glasati u skladu s željama naroda, brinuti o interesima građana Hrvatske?

I što dalje…sjesti na kamen i plakati?

Već par dana pokušavam pronaći nešto suvislo i složiti komadiće mozaika…istina, kasno sam za sve saznala, ali naišla sam još na nešto zanimljivo, mogu se proglasiti slobodne one od GMO-a:

http://www.zamirzine.net/spip.php?article2077&var_recherche=dalje

http://www.scribd.com/doc/27189/Marijan-Jot-Trebaju-li-Hrvatskoj-GM-usjevi

DOPUNE ZAKONA 2013:

Prema novom prijedlogu, Zakonom o GMO-o od 1. srpnja 2013. usvojit će se odredbe Europske unije i to uredbe (EZ) br. 1946/2003 (prekograničnom prijenosu GMO-a), br. 1829/2003 (o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje), br. 641/2004 (o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe (EZ-a) br. 1829/2003 u pogledu prijave za odobrenje nove genetski modificirane hrane i hrane za životinje, notifikacije o postojećim proizvodima i slučajne, ali tehnološki neizbježne prisutnosti genetski modificiranog materijala koji je pri procjeni rizika povoljno ocijenjen), br. 1981/2006 (pravilima provedbe članka 32. Uredbe (EZ-a) br. 1829/2003 vezano za Referalni laboratorij zajednice za GMO), br. 1830/2003. (o sljedivosti i označavanju genetski modificiranih organizama i sljedivosti prehrambenih proizvoda i hrane za životinje proizvedenih od genetski modificiranih organizama kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2001/18/EZ), br. 65/2004 ( o uspostavi sustava za razvoj i dodjeljivanje jedinstvenih identifikacijskih oznaka za genetski modificirane organizme).

Prijedlog Zakona predstavlja pravnu osnovu i za daljnje usklađivanje sa sljedećim direktivama: 2001/18/EZ (o namjernom uvođenju genetski modificiranih organizama u okoliš) i 2009/41/EZ (o ograničenoj uporabi genetski modificiranih mikroorganizama).

Prihvaćanjem uredbi i direktiva Europske unije neće postojati jedinstvene zakonske mjere protiv GMO, već će sve biti prepušteno EU regulativama i subjektivnom mišljenju određenih tijela.

U RH su sve županije proglasile da su slobodne zone od GMO-a, ali ne zna se kakvu će to imati snagu pred novim zakonom, jer preko noći se mogu dati dozvole za sjetvu GMO-a u RH. A jednom dok dođe GMO u naš okoliš, kontaminacija ostalih vrsti putem peluda je neizbježna, pogotovo što se tiče kukuruza koji se oprašuje pomoću vjetra, a i ostalih vrsti pomoću prijenosa peluda putem kukaca. Posljedice GMO-a po posljedice još nisu ispitane, a svako malo se otkrivaju nove afere koje upravo dokazuju štetnost GMO-a.

Prof.dr. Marijan Jošt i dr. Valerije Vrček,već godinama upozoravaju na opasnost od GMO-a :

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/78781-profesor-jost-podrzao-referendumski-ustanak-gmo-je-dvostruka-opasnost-kemijska-i-genetska.html

Tribina od Codexa allimentarusa do zakona o GMO-u:

http://www.youtube.com/watch?v=Uql_BgqkCVo&feature=player_embedded#!

Što još o Codexu alimentariusu, kontroli i poskupljenju hrane te GMO-u misli prof. dr. Marijan Jošt.

http://www.youtube.com/watch?v=OymtVWootLI&feature=player_embedded

Više informacija pogledajte i na slijedećim dokumentarcima:

Budućnost hrane:

http://www.youtube.com/watch?v=ziia0CyvKkM&feature=share

Genetski rulet

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=I2qewDdTUO4

još zanimljivih tekstova:

http://www.alternativa-forum.com/stetne-namjernice-i-aditivi/1609-gmo-genetska-tehnologija-i-njen-utjecaj-na-okolis-i-zdravlje-ljudi.html

http://www.vecernji.hr/vijesti/zbog-dugova-se-1997-ubilo-200-000-indijskih-poljoprivrednika-clanak-96018

Informirajte se, GMO nije nimalo bezazlen – niti za okoliš, niti za zdravlje – unatoč svim bajkama koje će korporacije servirati o većim urodima i manjoj upotrebi herbicida i pesticida – na terenu se je dogodilo upravo suprotno – nastali su novi super korovi, otporniji nametnici, potrebne su bile 2-3 puta veće doze herbicida i pesticida i GMO urodi su često podbacili – jedina stvar koja nije podbacila su korporacijski profiti – ruku na srce – pa zašto bi korporacijama bilo stalo do ljudi – oni postoje samo radi profita! A obični ljudi – samo marionete u službi kapitala.

Ne pitate li se možda zašto u zadnje vrijeme sve više ljudi, i to sve mlađih, obolijeva od raznih tumora, problema s štitnjačom, sve više parova se bori s neplodnosti….nije li vrijeme da za sve prestanemo okrivljavati Černobil i shvatimo da možda ipak ima veze s hranom koju jedemo, okolišu u kojem DANAS živimo? GMO hranu su sigurnom proglasile samo plaćene, sponzorirane studije koje su rađene na način ne da se utvrde rezultati istraživanja, već je istraživanje isplanirano tako da se dođe do željenog zaključka. Neovisne studije su otkrile zastrašujuću povezanost s bolestima poput tumora, ali takve stvari su zataškane (knjiga “Sjeme obmane”).

Slijede linkovi na dokumentarce o Codexu Alimantariusu i Monsantu, biotehnološkoj korporaciji koja preuzima diljem svijeta kompanije koje se bave uzgojem sjemena – između 1999 i 2005 godine preuzeo je 50 kompanija diljem svijeta – biološka je raznolikost ozbiljno ugrožena. Monsanto je išao i korak dalje – patentirao je svoje sjeme – ne može se zaustaviti križanje autohtonih i GM vrsta, pogotovo kukuruza koji se oprašuje pomoću vjetra – Monsanto tuži po cijelom svijetu farmere kod kojih pronađe u sjemenu njihov patentirani gen – a to je nemoguće spriječiti! Uzmite si vremena i pogledajte ih (i čvrsto se primite za stolicu pritom, da ne padnete od sadržaja na njima).

Što je Codex alimentarius

http://www.youtube.com/watch?v=JwWxHL5pbik

Ubojice čovječanstva – Monsanto

http://www.youtube.com/watch?v=fubrjBdWLEM

Ma da, pored svega, vraćam se na Codex alimentarius, ovo je onaj mail koji sam na početku spomenula…..desert tek stiže:

Stiže nam Codex Alimentarius

http://www.codexalimentarius.net/web/index_en.jsp

Vrlo vjerojatno velika većina vas nije čula za Codex Alimentarius, zar ne? Ako niste čuli za njega, to znači da je elita postigla svoj cilj, jer im upravo to najviše odgovara. Kada biste znali šta je Codex, njihov bi opstanak bio ugrožen. A upravo to želim postići ovim blogom, jer Codex dolazi. Stavlja se u upotrebu 31. prosinca ove godine. Možda vam u ovom trenutku to ništa ne znači, ali nakon što vam obrazložim šta je zapravo Codex, bit će vam jasno. Ako ćete nakon toga poćeti razmišljati o njemu, moj će cilj biti postignut.

Šta je zapravo Codex?

Codex Alimentarius je skup pravila za regulaciju poljodjelstva i potpunu kontrolu hrane od sjemena do konačnog proizvoda. Pokušat ću na što jednostavniji način napisati šta znači njegova primjena.

– Pod Codexom više nije potrebno označavati životinje koje su genetski promjenjene, što je do sada bilo obavezno.

– Povrće i sjeme će biti izloženo zraženju. Trenutno se to radi samo kod sjemenja i povrća koje mora dugo putovati, kako bi ostalo što duže svježe. Pod Codexom će to biti obavezno za sve životinje.

– Uvođenjem Codexa će sve životinje, koje se uzgajaju za hranu ili mlijeko, morati dobivati Monsanto hormon rasta i Monsanto antibiotike. Kod toga ću vam još reći da je Monsanto najveći proizvođač genetskih uzgojenih životinja na svijetu.

– Ljudi će oboljevati zbog konzumiranja genetski uzgojene hrane. Tu uskače farmacija, koja će im nuditi pomoć u obliku svojih ljekova. Gotovo svi prirodni lijekovi postaju zabranjeni i označeni kao opasni, a bit će dozvoljeni samo farmaceutski proizvodi. Pa neka mi još netko kaže da je kemija zdravija od prirodnih pripravaka. Prirodni lijekovi su konkurencija farmaciji, te ih zato žele ukinuti. Vitaminski dodaci moći će se dobiti samo na recept.

– Codex u osnovi sprečava i ukida prirodno organsko ratarstvo. Da još jednom sve povežem. Codex Alimentarius će svu kontrolu nad hranom dati u ruke farmaciji i Monsantu kao najvećem proizvođaču genetski prerađene hrane. Ako se ostvare sve crne slutnje, u roku od 10 godina ćemo na policama u trgovinama imati samo genetski uzgojenu hranu, a organske, ekološke i biološke neće više biti. Seljaci će svake godine morati kupovati sjeme od Monsanta, a njihovo sjeme ima ugrađen gen koji sprečava daljnje razmnožavanje. Drugim riječima, ne proizvode sjeme, te seljaci moraju svake godine iznova kupovati sjeme. Naravno, od Monsanta.

IIronija je u tome da ćemo možda u prosjeku duže živjeti , ali će kvaliteta života biti slabija, jer će prehrana biti nekvalitetna. Biti će puno bolesti, farmacija će nam prodavati svoje proizvode i lijekove, tako da i oni dobe svoj dio kolača. A sada ono najstrašnije. Zbog posljedica uvođenja Codexa na svijetu će umrijeti oko 3 milijarde ljudi. Da, tako je. 3 milijarde!!! Zašto? Zbog pomanjkanja hrane, nekvalitetne hrane, čak i od bolesti od kojih je moguće ozdraviti, jer će prirodni lijekovi biti zabranjeni, imunitet oslabljen zbog nekvalitetne genetski uzgojene hrane.

Koje je rješenje i šta se može učiniti?

Širite ovu vijest. Recite svim prijateljima, znancima, školskim prijateljima, suradnicima, obitelji i jednostavno svima koje poznajete. Pišite blogove, šaljite mailove, pričajte o tome. Vremena je malo, ali još nije prekasno. Codex treba stupiti u upotrebu 31. prosinca 2009. i zato treba požuriti.

Za Codex je zadužena posebna Codex Alimentarius komisija. 1994. godine su pokušali uvesti Codex u SAD, ali su ljudi uvidjeli o čemu se radi i naveliko pisali lakoalnim političarima, kongresmenima. Trgovačkim lancima je postalo jasno da će propasti ukoliko se uvede Codex, te su sami lobirali za sprečavanje njegovog uvođenja. I zajedno su postigli da Codex na kraju nije uveden. Nato se komisija okrenuli Evropi i, prema svim pokazateljima, tu će im uspjeti. Računaju na veću podjeljenost trgovine i slabiju komunikaciju među državama, što je točno. 31. prosinac je dan D. Još nije kasno, zato vas molim da širite vijest.

Šta ako se Codex stvarno uvede?

U tom vam slučaju toplo preporučam da jedete što je više moguće doma uzgojene i prerađene hrane. I još nešto vrlo važno. Čuvajte sjeme!!! Uvođenjem Codexa će biti teško ili gotovo nemoguće kupiti genetski neprerađeno sjeme. Zato ih obavezno spremajte kod kuće. Ako imate mogućnost, povećajte svoj vrt i pokušajte napraviti što veće zalihe zimnice, kako biste i preko zime mogli jesti što više zdrave hrane. Budite oprezni šta kupujete. Najčešće su proizvodi večih i najviše reklamiranih proizvođača ustvari najgori za zdravlje.

ZAKLJUČAK:

Pitam se, je li moje stanje svijesti orijentirano na utopiju? Obožavam seriju Zvijezdane staze, obožavam viziju ljudske budućnosti gdje su ljudi uspjeli nadići osobne interese, kapital, profit, prestali zagađivati i uništavati sve oko sebe i postali istraživači, postali vrsta koja ima prioritet mir i prosperitet, koja cijeni i poštuje pojedince koji imaju u interesu samo jedno – postizanje općeg dobra. Je li takva budućnost moguća, ili će započeto administrativno porobljavanje od strane EU završiti totalnom robovanju korporacijama?

Svijet je u našim rukama – uvijek možemo stati i reći jasno i glasno – NE! Ali to moramo učiniti zajedno i složno. Uvijek volim iznova ponavljati kako se svijet mijenja onoliko koliko se i mi samo mijenjamo, a ako želimo vidjeti neku promjenu u svijetu, onda kao preduvijet i sami moramo biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu, a ne pognuti glavu i složiti se s svime što nam nameću. Ja sam počela, a vi?

Gospina trava – Hypericum perforatum

Kantarion ili gospina trava je prekrasna, predragocjena biljka bez koje je nezamisliv biljni svijet kakvim ga poznajemo. Takvo blago mogao je stvoriti samo netko bezgranično mudar i velikodušan. Sam naziv „gospina trava” odmah nam govori da je ona utješiteljica, zaštitnica, ona koja stvara život i oživljuje.

Botanički podaci:

Biljka: Hypericum perforatum

Ljekarnički naziv: Hreba Hyperici

Porodica: Hypericaceae (Kantariona)

Drugi nazivi: gospina ili bogorodičina trava, kantarion ( naziv došao od istočnih susjeda koji imaju kantariju mušku – kičicu i kantariju žensku -kantarion, a vrijeme kada se konotacije vezane uz religiju nisu smatrale poželjnima), nadalje imamo sinonime; pljuskavica, krvavac, gorčac, žuta metlica, žuti žućenica, zasekliva treva, kantarijon, marina ručica, ženska kantarija, krv sv. Ivana, ivanje zelje, rožice sv. Ivana.

Predanje i nazivi vezani uz sv. Ivana i Bogorodicu vuku korijene još iz starih poganskih običaja kada se na Ivanje -24.lipnja ( koje je bilo blizu vremena solsticija) posebno slavilo i svetkovalo paljenjem krijesova koji su tjerali zlo. Još i danas kao simbol tjeranja zla možemo kantarion naći zasađen na starim grobljima na kontinentu. Dolaskom kršćanstva običaji su se modificirali, promjenili ime ali ostali u okviru starog datuma.

Stanište i rasprostranjenost : Gospina trava potječe iz Europe i Azije, a danas je raširena u svim krajevima umjerene klime. Raste po suhim poljima i pašnjacima, u grmlju, u šumi, na škrtim planinama, uz puteve i ceste, gdje god je malo kamena njoj je milo raširiti svoje prekrasne ruke. Kako zna da je potrebna gdje god je čovjek, pustila je svoje ruke i duboko na kontinentu.

Opis: Gospina trava je trajnica visoka 30 – 100 cm, uspravne stabljike pri dnu su više drvenaste i crvenkaste a u gornjem dijelu razgranate. Cijela biljka djeluje osvježavajuće i svjetlucavo sa svojim petolatičnim prekrasnim jarkožutim cvijetovima koji su združeni u mnogobrojne metličaste cvatove. Prašnici su mnogobrojni, podugački i nestašno vire iz svakog cvijeta. Stabljika je dvobridna a vršni glatki, sitni i obli listići bez peteljki nose male crne žljezde pune crvenog uljnog hipericina.

Srodne vrste: nije niti približno srodna vrsta, ali ponekad neki neiskusni početnik može pomješati kantarion sa zlatnicom. Iako zlatnica nije otrovna, evo 3 sigurne razlike kako ćete prepoznati kantarion među stotinama drugih biljaka :

1. ako prstima zgnječite cvijet i neki od gornjih listića prsti će vam ostati krvavo crveni ( zbog toga je i nazvana krv sv. Ivana)
2. ako uzmete biljku i podignete ju prema suncu na njenim listićima uočiti ćete male sitne rupice ili crne točkice ( po kojima je i dobila ime – performatum), one su ispunjene uljem sa aktivnom tvari hipericinom.
3. stabljika je dvobridna, što je relativno rijetko kod biljaka na našem podneblju ( većinom su četverobridne ili okrugle).

Sastav i aktivne tvari: eterično ulje, željezo, razni tanini, (najviše katehinskog), smola, antocijan, hypericin – crvena boja, karotin, holin, vitamin C ( u svježoj biljci oko 30%), flavonske heterozide, i neke alkaloide u tragovima

Berba: bere se cvijet na početku cvatnje ( svibanj- rujan) sa gornjim dijelom herbe, do gornje trećine biljke, ostatak biljke nije aktivan ( pogotovo ne korjen, te je nepotrebno i zabranjeno čupanje iz korjena).

Upozorenje: Biljka ima fotosenzibilno djelovanje! To znači da iako će vam njeni pripravci biti spasonosni kod izgorene kože, tretirajte ju navečer, doma i nikako sa njim ne izlazite na sunce! Ovo upozorenje mnogi olako shvaćaju poučeni tradicionalnim iskustvom dugogodišnjeg mazanja kantarionovim uljem na plaži. Ali zdravlje naše kože i kože naših baka nije isto. Otkriveno je da koža ima neku vrstu pamćenja kao mozak. Sve veći broj kožnih alergija i drugih ozbiljnijih oboljenja upozorava na to da ona samo zbraja i zbraja i onda nam isporuči račun za sve opekline, rane i izgoretine kad je već prekasno. Ako vam jednom dođe račun za naplatu alergije na sunce, svaki put kad vaša koža vidi sunce reagirati će panično napadajući i braneći se od onoga što ju je godinama ugnjetavalo, a te alergije se jako, jako teško riješiti.

Kod ljudi koji uzimaju antidepresive; ne uzimati kantarion u isto vrijeme ( zbog preklapanja djelovanja i zbunjivanja receptora). Također novija istraživanja pokazuju smanjen učinak kontracepcijskih tableta koje se uzimaju u isto vrijeme sa gospinom travom ( nije ovo ime slučajno dano!). Vrlo,vrlo rijetko je moguće kod vrlo osjetljivih osoba kod dugotrajnije uporabe uočiti probavne poteškoće (zatvor).

Djelovanje i uporaba: ova biljka predstavlja čitav jedan divan svemir čudesnih djelovanja koje su sve sažete tek u jednoj biljci. Doslovno nema niti jednog dijela ljudskog tijela ali ni psihe gdje gospina trava neće pomoći. Koja god nevolja vas snašla možete se skloniti pod njene zaštitničke majčinske skute.

Dokazano joj je antibakterijsko i antivirusno djelovanje pa to imajte na umu kad vas snađu takve nevolje.

Pljuskavica će pomoći kod slabog imuniteta i svih vrsta virusa, kod kožnih infekcija, rana, nagnječenja, opeklina, pa čak i bora, čudesno ćebrzo regenerirati kožu. Ako trebate potaknuti metabolizam nježno čisteći krv i krvnu plazmu, regenerirati probavni ili mokraćni sustav, dišni sustav, potaknuti i njegovati spolni sustav, ili bilo koji sustav žljezda sa unutrašnjim izlučvanjem – sjetite se kantariona. Dakle i kod gihta, cronove bolesti, herpesa, astme, ili bakterijskih infekcija – sjetite se kantariona, pijte redovito njegov čaj, masirajte bolna mjesta i vidajte rane njegovim uljem.

Vjerojatno u skorije vrijeme najpoznatija upotreba kantariona je u lječenju kuge našeg doba – depresije. Važano je ne korisiti zajedno antidepresive i pripravke kantariona! U tom slučaju došlo bi do preklapanja i zbunjivanja receptora koji ne znaju što bi sa tolikim nadošlim tvarima pa se može desiti ili da jednostavno prestanu uzimati te tvari ( i u mozgu izrazito naglo pada razina serotonina izazivajući daljnji osjećaj duboke depresije) ili uzimaju daleko prekomjernu razinu aktivnih tvari i stvaraju osjećaj nervoze, anksioznosti koji vuče već ispaćenu psihu u još više prema dole. Ako se uzima samostalno i u propisanim dozama vrlo je učinkovita biljka za lječenje srednje jake depresije. Kao i kod kemijskih ljekova vrijeme početka djelovanja je 3-6 tjedana ( zato jer je toliko potrebno da se nataloži konstantna razina aktivnih tvari u organizmu). Ljekovito djelovanje gospine trave još nije u potpunosti spoznato iako je ovo jedna od najistraženijih biljaka na svijetu. Zna se da veliki udio u njenoj ljekovitosti igra visina i sadržaj hipericina, ali priroda je neuhvtljivo mudrija od našeg malog istraživačkog uma. Umjesto da pokušavamo loše kopirati i „otkrivati” kemijski sastav bilja, rađe se spustimo na zemlju i uberimo stručak savršenog žutog rascvalog svjetlucavog zlata koje će nam podariti kao krv crvenu čašu svoga čaja. Ako vam je za tretiranje depresije prekomplicirano piti tinkturu, mecerat ili infuz; na našem tržištu možete nabaviti Aktivin H ( pripravak standardiziran na djelotvornu razinu hipericina iz biljke).

Načini primjene :

Kantarionovo ulje- razne su recepture, omjeri, količine i vrijeme berbe, ali sljedeći način se općenito smatra vrlo, vrlo dobrim; skoro do vrha napunjenu teglicu nerazvijenih pupova i cvijetova biljke ostaviti par sati ili jedan dan, da malo povenu. Na njih zatim naliti 1 lit. Domaćeg maslinovog ulja ( to može biti i neko drugo kvalitetno ulje- makadamija, badem, sezam, lješnjak). Staklenku dobro zatvoriti –začepiti – pustiti da stoji na suncu 6 tjedana, svaki dan ju par puta protresti. Nakon tog vremena ulje bar 2 puta procjediti kroz gustu lanenu krpu. Tim se uljem mažu kraste, osipi, lice, tijelo, ali i hemoroidi. Kao svoju dozu aktivnih tvari možete slobodno svaki dan popiti 3×1 kavenu žličicu ulja, sa komadićem kruha – zbog okusa.

Ovim uljem masiraju se bolni udovi, tretiraju rane, i opekotine, vene.

Za žene je uputno kod kroničnih upalnih procesa genitalnih organa ostaviti cijeli tampon da upija ulje cca 15-20 min i uobičajeno ga primjeniti. Mijenjati 3 x dnevno uvijek svježe natopljen, kroz duži period. Na ovaj način uspješno se tretiraju gljivična pa čak i bakteriološka i neka virusna oboljenja, potiče se samoregeneracija ovog područja, a pomaže i kod energetskih i emotivnih problema veznih uz genitalne organe.

Kantarionova tinktura – postupak je isti kao i kod mecerata ( ulja) samo što se umjesto ulja stavlja dobra domaća jaka rakija od cca 45 gradi ( ili vodka), procjedi i koristi 3 x dnevno po 30-40 kapi razrijeđeno u malo vode/čaja. Tako pripremljena tinktura ima vrlo veliku vjerojatnost da je u omjeru standardiziranosti na aktivni hipericin. Oralno uzimanje tinkture ili mecerata kantariona kod depresije može biti bez pauze dugotrajno i višemjesečno, bez štetnim posljedica. Tinturom tretiramo modrice, uganuća, giht, ogrebotine, uznemirenost, strahove…

Vino od kantariona – od cvjetova kantariona može se pripremiti i ljekovito vino. Potrebno je 40 grama cvjetova koji se preliju litrom kvalitetnog vina, i pusti odstajati na toplom mjestu mjesec dana. Poslije toga cvjetove dobro ocjediti, vino malo zasladiti, sve procijediti pa posebno još istisnuti kroz gazu ostatak vina iz cvjetova u osnovno vino. Za bolju probavu piju se 2 čašice dnevno prije jela.

Osnovni recept za pripremu čaja od kantariona – u uzavrelu vodu ( 2 dl) stavi se 1 žlica sitno izrezane droge, skine s vatre, poklopljeno ostavi 0,5 – 2 h ( ili minimalno 15 minuta) i pije se 3 puta dnevno kod gastritisa, čira na želucu, proljeva, kod bolesti jetre, žutice, upale mokraćnog mjehura, nervnih bolesti, glavobolje, bubrežnih tegoba, menstrualnih tegoba, slabokrvnosti u kombinaciji sa drugim travama i lijekovima, kašlja i dr. Također je ovaj čaj jako dobar kod depresije, potištenosti, tuge i nesanice, u tu svrhu se pije na duži peirod 1-2 l ovakvog čaja.

Kad napravite ove oblike pripravaka od gospine trave i zagrije vam dušu, nema kraja njenoj upotrebi. Napravite od nje kreme za lice ili slatke likere, a ako baš hoćete možete i staviti na stol buket njenog prekrasnog cvijeća da vam donese mitsku sreću ili barem osmijeh na lice.

Mjehurica – Physalis alkekengi

Zanimljiva dekorativna biljka koja osvaja ne samo svojim izgledom već ponajprije kemijskim svojstvima. Njezin plod je iznimno ljekovit dok je naračastocrvena ovojnica u kojoj on raste otrovna!

Botanički podaci:

Biljka: Physalis alkekengi L.

Ljekarnički naziv: Fructus alkekengi

Porodica: Solanaceae ( pomoćnice)

Drugi nazivi: Ljoskovac, pljuskavac, mjehorica, divlja paprika, pogančevatrava, fizalis

Stanište i rasprostranjenost : Ova biljka došetala je iz dalekog Japana gdje se smatrala svetom biljkom. Ali već početkom 18. st raširila se cijelom Europom i ostatkom svijeta gdje su ju ljudi prigrlili u svojim vrtovima ili i divljina u svojoj skrivenoj raskoši. Raste po šikarama, rubovima šuma, na čistinama, poljima i vinogradima, uz putove i plotove, u vrtovima.

Opis: Mjehurica je svima znana i malo tko će ju zamijeniti sa nekom drugom biljnom vrstom. To je zeljasta biljka uspravne i slabo razvijene stabljike, visoka od 30-80 cm, prekrivena kratkim dlačicama. Listovi ju jajato trouglasti, cvat je neugledan zelenobijeli cvijetić u pazusima listova. Ono što ju čini nadaleko prepoznatljivom i karakterističnom je njena žarka narančastocrvena mjehurasta ovojnica u obliku lampinjona koja u sebi nosi po jednu bobicu ploda.

Srodne vrste: Rod Physalis obuhvaća preko 80 vrsta više-manje sličnih biljaka čiji se plodovi razvijaju u ovojnicama. Neke od njih su otrovne, ali mnoge se uzgajaju kao jestivo i ukusno voće širom svijeta. Tako ćemo kao kultivare u vrtovima naći peruansku mjehuricu (physalis peruviana), rajčicu mjehuricu ( physalis ixocarpa), jagodičastu mjehuricu (physalis pruinosa)… U našim krajevima samoniklo skoro isključivo nalazimo samo vrstu physalis alkekengi  ljoskovac, mjehurica) karakterističnog žarko narančastocrvenog lampinjona sa crvenim plodom tako da velike zabrinutosti sa sličnim vrstama u prirodi nema.

Sastav i aktivne tvari: : karotenoid fizalin, (koji daje boju čaški ali je isti taj koji je opasan i otrovan u cijeloj priči), vitamin C u bobicama oko 100 mg %, limunova i glikolna kiselina, šećer, masno ulje te neki alkaloidi.

Berba: Kako plod dozrijeva mjehurasta ovojnica (lampinjon) prelazi iz zelene u žutu i na kraju u žarkocrvenu boju. Pametna se priroda potrudila dati nam jasan i nadaleko vidljiv znak kada je ova ljekovita biljka spremna i zrela, da ju ne zaobiđemo i ne zaboravimo. Kako vrijeme prolazi i ljekovitost jenjava ovojnica polako gubi svoje tkivo i ostaje u vidu fino satkanih niti nježne čipkaste mrežice, kao divan filigranski rad lampinjona. Mjehurica cvate od lipnja do rujna a zrele plodove potražite u ranu jesen zavisno od klime, nadmorske visine… Ponekad ćemo ih naći čak i do prvih snjegova. Iako se većinom naglašava uporaba samog ploda kao najaktivnijeg dijela biljke, danas ima prepisivačkih navoda o njenoj otrovnosti – no kod physalis alkekengi je ljekovita cijela biljka: list, stapka, cvijet i plod ( ovojnica ploda ne!).

Plod je kiselo-slatkasto-gorkog okusa, dominira kiseli okus.

Upozorenje: Uvijek i iznova treba obratiti veliku pažnju kod branja na ovojnicu ploda koja je otrovna! Dakle, sama bobica (plod) je ljekovita, ali žarkonarančasti lampinjon ili mrežica tankih niti u obliku lampinjona su otrovni!! Također je potrebno naglasiti kontraidikacije u vidu oštećenja želuca kod konzumiranja većih količina i dugotrajnih višemjesečnih uporaba ploda (neka okvirna količina je do 30 sirovih komada dnevno). Bitno je također naglasiti da bobice treba brati tek kada su potpuno zrele jer u nezrelim plodovima se u maloj količini nalazi i otrovna gorka tvar glikozid fizalin.

Zanimljivost: Sviđaju vam se ovi atraktivni dekorativni laminjoni i voljeli biste ih koristiti za suhe aranžmane? Sigurno se pitate kako ih osušiti da zadrže svoju prirodnu boju. Ovako; cijele ubrane stabljike mjehurice stavite u posudu sa malo vode, smjestite ju u tamni i topli prostor, redovito dodavajte malo količine vode. Biljka će se malo-pomalo sušiti ali zadržati svoju prirodnu boju i izgled. Kada se potpuno osuši odvojite narančaste ovojnice od stapke i spremite ih u neku staklenu posudu koju će usput i dekorirati.

Djelovanje i uporaba: Ova izuzetno zanimljiva biljka čija su se djelovanja u modernoj fitofarmaciji tek počela malo sustavnije proučavati, svoju potvrdu je već našla u tradicionalnim medicinama mnogih kontinenata svijeta. Mjehurica pospješuje bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće. Izvrstan je diuretik te se koristi kod vodenih bolesti te svih oblika tegoba vezanih za sam mokraćni mjehur i mokraćne kanale; upale, pijesak i kamence, otežano i bolno mokrenje, zastoj mokraće i sl. Djeluje kao analgetik ( sredstvo za olakšanje boli) te imunostimulirajuće zbog vitamina C. Koristi se i kod kašlja i katar pluća gdje olakšava iskašljavanje. Kako dobro djeluje na rad jetre i žuči ubrzava cijeli metabolizam ljudskog tijela čisti zamjetno krv što je posebno važno kod reume, artritisa i gihta. Pojačava znojenje, pospješuje rad crijeva te je korisna kod zatvora i crijevnih nametnika. Neki narodi je koriste i za reguliranje menopauze i kao pomoć klimakteričnim tegobama. Nazivom pogančeva trava mjehurica je nazvana zato jer se koristi i za lječenje poganca – crvenog vjetra.

Različiti narodi su razvili različite tradicionalne uporabe ove raširene bilje već zavisno od drugih biljaka koje su rasle na njihovim prostorima i koje su onda koristili za druge svrhe.

Ova zaista svestrana biljka intenzivnih kemijskih svojstava treba se koristiti mudro i umjereno. Svakako obratite pažnju prilikom berbe da slučajno ne pojedete koji komadić mjehuraste ovojnice i ako imate osjetljiv želudac sjetite se biti oprezni kod konzumiranja sirovih bobica.

Načini primjene:

Čaj:se pripravlja od sušenih boba mjehurice. Kako je malo vjerojatno da ćemo u prirodi naći sve podjednako i potpuno osušene bobice možemo ih sušiti u tankom sloju kraj peći ili u poluotvorenoj pećnici na niskoj temperaturi. Za čaj ćemo upotrijebiti 20 g suhih bobica, preliti ih sa 5 dl hladne vode, zakipiti, maknuti sa vatre te pokriveno ostaviti da odstoji 10-15 min. Tekućinu tada procjedimo te uzimamo tokom dana, ali na gutljaje! Čaj ćemo piti 10 dana, a potom napraviti pauzu od najmanje 20 dana. Ovakav čaj je jače koncentracije i djelovanja. Ako želimo malo blažu varijantu onda ćemo 20-30 g suhih usitnjenih bobica preliti sa 1 l vode, zakipiti te kuhati 5 min, procjediti nakon pola sata te dobivenu tekućinu piti tokom dana u malim gutljajima. Vrlo je bitno kod pripravka svih vrsta čajeva da obratite pažnju na vrijeme koje je potrebno da se biljka estrahira ( biljka stoji u zakuhanoj vodi). Ako stoji prekratko – neće se estrahirati ljekovite tvari u dovoljnoj mjeri, ako stoji predugo-postoji mogućnost da se prekomjerno estrahiraju fitokemijski sastojci te tada pripravak nije bezopasan za normalnu uporabu. Također sa duljim stajanjem postoji mogućnost da se počnu otapati i tvari koje su slabo topive a potencijalno toksične i štetne a ne bi uopće došlo do njihovog otapanja da nije toliko dugog stajanja bilja u vodi.

Tinktura – je klasičan oblik tradicionalne medicine; 200 g usitnjena suha ploda močiti ćemo u 1 l jake rakije 30 dana i potom procjediti. Ovaj oblik preparata je ujedno i najjednostavniji za daljnje uzimanje : 3 x dnevno po 30- 40 kapi pomješano sa malo vode ili čaja.

Oblog – ćemo koristiti od sirovih bobica zgnječenih u kašu koju nanesemo na gazu i povijemo na mjesto sa kožnom tegobom ( poganac, crveni vjetar).

Vino – 40 g usitnjene cijele biljke ( list, cvijet, plod, ovojnica ploda-ne!) na litru bijelog vina, ostavimo stajati 8 dana na toplom mjestu, procjedimo, uzimamo 1 čašu vina na dan u jutarnjim satima, obratiti pozornost na situacije kada nije poželjno konzumirati alkohol! Djeluje kao vrlo dobar diuretik ( tjera vodu van iz organizma).

Osim ovih oblika primjene imamo i one puno slađe i zato omiljene! Kao izvrsno šumsko voće možete konzumirati sirove bobice. To su i razne marmelade, pekmezi, slatki namazi, usitnjen plod pomješan sa medom i drugi slasni oblici u kojima su isto velikim dijelom sačuvani ljekoviti sastojci mjehurice. Ako te ljekovite pripravke ( jer oni to zaista i jesu) radite od sirovih bobica ponašajte pri kuhanju prema njima kao prema svakom drugom voću, a ako ih koristite kao suhi prah smanjite njihovu količinu za pola. I imajte na umu da ipak nije poželjno u zanosu okusa pojesti cijelu teglicu odjednom, ograničite se samo na 1-2 žlice terapeutske doze dnevno, ujutro natašte.

Nadam se da sljedeći put kada budete vidjeli mjehuricu nećete vidjeti u njoj samo predivan dizajn i kolorit prirode… već da će vam na um pasti i puno drugih zanimljivih stvari…. pa makar mirišljavih, ukusnih i slatkih…

Određivanje pH vrijednosti tla

pH je, kemijskim rječnikom, negativni logaritam koncentracije vodikovih iona u otopini.

Vrijednost pH kreće se u rasponu od 1-14.

Na zapadu postoje jeftini pH testeri za određivanje kiselosti tla. Vrlo su jednostavni. Tek jedna epruveta, tekući indikator i bočica kalcij-klorida u kristaličnom obliku. I skala boja prema kojoj se usporedbom utvrđuje koliki je stvarni pH zemljišta.

Testiranje njime se vrši kao i kupovnim testerom, jedino je problem što uz njega ne možete utvrditi točno koliki je pH, budući da nemate skalu boja i vrijednost pH za pojedinu boju. I skala se može izraditi, ali to ću objasniti kasnije ako nekog zanima, jer je stvar malo kompliciranija.

Gore opisan pokus sa sodom-bikarbonom i octenom kiselinom je dobar jedino za tla koja su ekstremno kisela ili lužnata. Teško da će taj test pokazati rezultate na normalnim tlima kojima je uobičajeno pH vrijednost između 5,5 i 8,5

Indikator pH od latica maćuhice.

POSTUPAK UTVRĐIVANJA STUPNJA KISELOSTI TLA

    

Izrada kompostera

Postoji nebrojeno mogućnosti kako načiniti komposter. Negova veličina ovisi o količini otpada koji se stvara u vrtu. Ja imam vrt na 3000 m2 pa ima puno i otpada. Zato imam dosta velike kompostere.

Komposter se može napraviti od obične tvrđe žice svijene u krug:

Postoje i jeftine velike perforirane vreće za kompostiranje, manje količine se mogu kompostirati i u većoj kanti za smeće, a u krajnjem slučaju može se formirati kompostna hrpa bez ikakvog kompostera. Najgore je vrtni otpad spaljivati, a kuhinjski organski otpad bacati s ostalim smećem. Šteta je, jer hranjivih tvari biljkama nikad dosta. A u Hrvatskoj je tlo najčešće previše glinasto, kamenito ili pjeskovito tako da humusa u tlu nikad previše.

Kupusni bijelac – pieris brassicae

Kupusni bijelac napada uglavnom brokulu, kelj i zelje, ali i ostale biljke iz obitelji kupusnjača poput repe, hrena, ljubičine (matthiola bicornis) i šeboja. Ukoliko vam gusjenice kupusnog bijelca napadnu povrće, treba ih čim prije skupiti i odnijeti s vrta jer u vrlo kratkom roku mogu pojesti velike količine lišća.

Odrastao leptir kupusnog bijelca izgleda ovako:

Ženka kupusnog bijelca polaže jajašca na gredice s kupusnjačama, a da bi to spriječili, postoji više metoda.

Prva je da između kupusnjača poslažete drobljene ljuske jajeta: kad ženka kupusnog bijelca to vidi, pretpostavi da je gredica već “zauzeta” jajašcima, pa neće tamo polagati svoja jajašca.

Odlična međukultura za kupusnjače su rajčica, celer i špinat – oni odbijaju kupusnog bijelca – ja svake godine kombiniram rajčicu i kupus i pokazalo se kao odlična kombinacija. Pomaže i malčiranje lišćem rajčice, te međukultura s kadificama.

Od prirodnih pripravaka pomaže čaj od pravog pelina, vratića ili juha od lišća rajčice. Možete pokušati i s neemom (VIŠE)

Prirodni neprijatelj kupusnom bijelcu su ose najeznice. Jedu ih i ptice, pa svakako isplanirajte vrt koji je privlačan i pticama (VIŠE), jer na taj način ćete imati puno manje štete od ovih gusjenica. Naime, kod mene se često dogodi da se ove gusjenice pojave i onda odjednom nestanu – ptice koje zalaze stalno u vrt drže ih pod kontrolom.

Kod mene se kupusni bijelac pojavljuje najčešće krajem ljeta i na jesen, od kraja kolovoza nadalje, i to najčešće na brokuli.

Kupusnjače stoga treba redovito kontrolirati. Kad spazite jajašca ili gusjenice, čim prije ih poberite s biljaka i odnesite dalje od vrta ili uništite. Ako ne skupite gusjenice na vrijeme, one u vrlo kratkom roku mogu napraviti od vaših kupusnjača ovo: