Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja

Mrkva - Daucus carota

Mrkva je dvogodišnja biljka iz obitelji Apiaceae, a od nas se uglavnom uzgaja kao jednogodišnja biljka, radi zadebljalog korijena koji se koristi u različitim oblicima u kulinarstvu.

Mrkva (Daucus carota var. sativus) je dvogodišnja biljka iz obitelji Apiaceae, a od nas se uglavnom uzgaja kao jednogodišnja biljka, radi zadebljalog korijena koji se koristi u različitim oblicima u kulinarstvu. Najbolje uspijeva u rahloj, pjeskovitoj i humusnoj zemlji. Sjeme nije osjetljivo na hladnoću, tako da se može sijati na otvoreno već od 3. mjeseca nadalje, a sjeme klija dugo, 25-30 dana. Preporuča se s sjemenim mrkve posijati i malo rotkvice i kopra, oni brže niču i vidjeti ćete gdje ste ju posijali prije nego nikne, a i dobri su susjedi mrkvi. Ako nikne pregusto preporuča se malu ju prorijediti da bi se korijenje moglo neometano razvijati. Počupane male mrkvice ne morate bacati, možete ih presaditi na drugu gredicu, ili rijediti postupno kako ju koristite. Ako ih ostavite da ostanu guste, neke će ostati manje, ili se može dogoditi da će se korijeni međusobno ispreplesti:

    

NAMETNICI:

Od nametnika mrkvu napada mrkvina muha koja polaže jajašca u korijen mrkve, pa tad ličinke muhe izjedaju korijen – da bi to spriječili sijte mrkvu u kombinaciji sa lukom i porilukom – mrkva odbija lukovu muhu, a luk mrkvinu muhu, zato je to idealna kombinacija. Još će biti učinkovitije ako sijete u rano ili kasno proljeće – da izbjegnete vrijeme odlaganja jajašca muhe. Ja obavezno kombiniram luk i mrkvu na gredici baš zato što mrkva tjera lukovu muhu i obrnuto, a na rubovima gredica sijem rotkvicu ili salatu. Na ovaj način i jako dobro iskoristim prostor.

 

Mrkvu mogu napasti i crne uši u simbiozi s mravima, a one se nakupljaju na početku cime kod korijena – najučinkovitije ih je zgnječiti rukama.

Voluharice jako obožavaju korijen mrkve – često si znaju iskopati kanale do gredice mrkve i ispod grickati korijenje, a primjeti se nažalost većinom dok je već korijen gotovo sav pojeden – voluharice češće napadaju mrkvu na jesen.

BOLESTI:

Na mrkvi do sada u svom vrtu nisam primjetila nikakvih bolesti. 

Mogu ju napasti bolesti poput crne truleži (Alternaria radicina), pepelnica (Erysiphe heraclei), palež lista mrkve (Alternaria dauci) itd.

SPREMANJE:

U kasnu jesen korijen mrkve se sprema u podrum. Ono što je jako bitno kod nakon vađenja mrkve iz zemlje je da joj se ostavi 2-3 cm zelene stabljike, inače neće dugo trajati.
Što se tiče spremanja za zimu, najpoznatije je spremanje u pijesak, vodoravno u sanduk pa prekriti pijeskom. Ja sam po maminom iskustvu počela mrkvu spremati u limenu (s premazom boje za metal) kantu s samo malo vlažnog pijeska na dnu kante – na taj način najdulje zadrži svoju aromu i ne postane bljutava, jedino treba tu i tamo provjeravati da ne truli, te maknuti eventualne trule mrkve.

UZGOJ SJEMENA:

Mrkvu možete i ostaviti na vrtu preko zime za sjeme – prezimiti će ako ju neće u međuvremenu pojesti voluharice, stoga je najbolje od onih koju ste spremili u podrum nekoliko najljepših primjeraka na proljeće posaditi na vrt da bi uzgojili vlastito sjeme. Mrkva druge godine cvjeta bijelim cvjetovima i stvara puno sjemenki. I ne zaboravite – oprašivanjem pčele i ostali kukci križaju vrste ako imate više vrsti – ako želite očuvati izvornu vrstu onda sadite pojedinačne vrste na većoj udaljenosti. Kod mrkve je to veliki problem i često se iskriža s divljom mrkvom, pa je za uzgoj sjemenja potrebna i dodatna zaštita od križanja putem kukaca, kao npr. zaštitna mreža ili slično.

    

Prošle sam godine skupljala sjeme mrkve, s time da nisam razmišljala da sam na vrtu imala i par divljih mrkvi u cvatu, i da pčelice prenose pelud….uglavnom, većina ovogodišnje mrkve je narančasta kao i matična, ali imam par mrkvi gdje prevladava gen divljakuše: osnovna razlika jest, osim bijele boje kod divlje, i cima: kod kultivara stoji uspravno, kod divlje mrkve je pomalo polegnuta. A jedna mrkvica je još drukčija od ostalih, ali sasvim dobrog okusa.

 

ZANIMLJIVOSTI:

Znate li da je mrkva prvotno bila ljubičasta, tek su kasnije uzgojili narančastu mrkvu?

I još jedna zanimljivost: zeleni dio mrkvinog korijena koji je izložen suncu pa zato pozeleni je posljedica nakupljanja klorofila i možete ju bez brige konzumirati – za razliku od krumpira gdje on nakon izjaganja suncu pozeleni, ali ne radi nakupljanja klorofila, nego otrovnih alkaloida.

Sviđa ti se? Podijeli s prijateljima

Silvija Kolar-Fodor
Autorica članka:

Silvija Kolar-Fodor

Predsjednica udruge "Biovrt – u skladu s prirodom”, predavačica i edukatorica o biovrtlarenju, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica bloga "U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, surađivala je s dnevnikom "24 sata", Večernjim listom, časopisom Poljoprivredni glasnik, magazinom za život u skladu s prirodom "100 posto prirodno”, portalom Naturala.hr, EkoMreža.org, Sirova hrana.hr ... zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.

Svi sadržaji na ovim stranicama zaštićeni su Zakonom o autorskim pravima (VIŠE)

Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja